U srijedu 30. svibnja u HTV-ovoj mozaičnoj emisiji “Dobar dan, Hrvatska” gostovao je Igor Vukić, politolog i novinar istraživač, kako su ga predstavili voditelji, u povodu objavljivanja njegove knjige o Jasenovcu. Knjiga je, kažu voditelji, pisana iz drugog kuta, pa, eto, daju prigodu autoru da o tome nešto kaže. U emisiju su pozvali i historičara Hrvoja Klasića, ali je on odbio doći. I tako Vukić započinje svoj monolog i priču o tome kako njegova “istraživanja pokazuju da je to (Jasenovac) zapravo bio jedan zatvor, mjesto internacije za aktivne protivnike NDH koji su nešto učinili protiv nje. To je bilo i mjesto internacije jedne grupe Židova koji su bili izuzeti od općih deportacija kojima je bila izložena židovska populacija u sjevernom dijelu Hrvatske”, rekao je Vukić. Nadalje, da “smo istraživali dokumente partizanske i endehaške, čitali smo stotine i stotine izjava bivših zatočenika i nigdje nema ni spomena da je u logoru bilo djece. To je jedna od najgnusnijih laži. Mi stavljamo ruku u vatru da je tako”, kazao je pa dodao da je nedavno razgovarao s čovjekom koji je u logoru bio kao dijete i ondje izučio zanat za automehaničara. I tako dalje, i tako dalje.
U dvojbi sam posljednja dva tjedna: ako se upustim u raspravu o Vukićevim tvrdnjama, dajem mu neku vrstu vjerodostojnosti. Ako ne odgovorim, to daje pravo javnosti njegovim lažima, odnosno on može govoriti da nitko ne iznosi protuargumente, jer ih, eto, i nema. Iako netko može reći da je ovo drugo mnogo opasnije, ja ne mislim tako. Vukića je i njegove argumente, recimo, između ostalih, “pokopao” dr. Goran Hutinec u Globusu (8. lipnja).
Ako smatrate da je HTV pao užasno nisko i ako mislite da ne može niže, onda znajte da ste u krivu. Ja sam u dva mandata sjedio u (Programskom) vijeću HRT-a pa mogu svjedočiti o tome iz prve ruke. U toj kući ima mnogo sjajnih profesionalaca i divnih ljudi, ali i onih čiji rad pokazuje da HRT može pasti ispod svih standarda, pa je tako Vukić dobio priliku da negira zločinački i genocidni karakter jasenovačkog logora.
Na prve negativne reakcije i osude Vukićeva nastupa HTV se promptno oglasio, ogradivši se “od stajališta iznesenih u emisiji u kojoj je gostovao Vukić. HRT osuđuje sve počinjene ratne zločine, pa tako i one počinjene na području nekadašnjeg koncentracionog logora Jasenovac” te “ističe da su svi zaposlenici, novinari i urednici javnog medijskog servisa obvezni objektivno i nepristrano raditi te poštovati pozitivne zakonske propise RH”.
Koji dan poslije Programsko vijeće HRT-a poručilo je da “u odnosu na uočene poteškoće u programskim sadržajima koji se bave nasljeđem nedemokratskih režima Vijeće upućuje programsko vodstvo na striktno poštivanje znanstvenih, kulturnih i društvenih standarda. Povodom konkretnih programskih sadržaja koji relativiziraju ustaške zločine Vijeće upozorava programsko vodstvo na njihovu neprihvatljivost i neprofesionalnost i upućuje na poštivanje kritičke znanstvene prosudbe”. Iako su na sastanku Programskog vijeća neki od njegovih članova vrlo žestoko i argumentirano nastupili, taj gremij u završnom tekstu nije uspio čak ni imenovati konkretnu emisiju, a skandal s Vukićem kvalificirao je kao “poteškoće u programskim sadržajima”. I tako je, što se tiče HTV-a, stvar zaključena – javnost čak i ne zna je li netko bio priupitan što je i kako radio, kamoli je li odgovarao. A civilizacijski bi minimum bio da bude smijenjen urednik te emisije, ili netko iznad njega. Sjetimo se, nema godina dana kako je ekspresno smijenjen Domagoj Novokmet s mjesta urednika emisije Otvoreno, u kojoj se razgovaralo o suđenju braći Mamić u Osijeku. U emisiju nije pozvan nitko iz USKOK-a, USKOK se žalio HRT-u, i Novokmet je odletio! Je li Novokmetov grijeh veći od grijeha onoga tko je doveo Vukića na HTV? Samo manji, ako je Novokmet uopće učinio nešto zbog čega bi morao biti smijenjen.
Ovakva pasivnost vodstva HRT-a ruganje je državi i Zakonu o HRT-u, koji kaže da HRT mora “pridonositi poštivanju i promicanju temeljnih ljudskih prava i sloboda, toleranciji, razumijevanju i poštivanju različitosti, demokratskih vrednota i institucija, civilnog društva, te unapređenju kulture javnoga dijaloga”. Vukićev nastup je promicanje “kulture javnog dijaloga”?! Zakon obvezuje HRT-ove urednike i novinare i da moraju “prije objavljivanja provjeriti izvor i sadržaj informacija, u skladu s priznatim profesionalnim standardima neovisnog novinarstva”. A Vukić iznosi apsolutno neprihvatljiva stajališta već više godina i u toj ih je emisiji samo ponovio. Još je jedno pitanje na koje nema odgovora – kako je Vukić mogao nastupiti u emisiji u kojoj se nikada ne raspravlja o povijesti, a pogotovo se ne promoviraju knjige koje se njome bave?
Važno je ponoviti da se sve spomenuto događa na javnoj televiziji, financiranoj od države, nad kojom ona i ostvaruje nadzor. HRT je, dakle, i ogledalo Vlade i vladajućih, njihove ideologije i provedbenih politika. Mislite li da bi se na nekoj od zapadnoeuropskih javnih televizija, recimo u Francuskoj ili Njemačkoj, moglo dogoditi nešto slično?
Direktni utjecaj politike može se iščitati i iz već spomenutog očitovanja vodstva HRT-a – ono netočno tvrdi da je Jasenovac bio “koncentracioni logor” – ne, to je bio “radni logor i logor smrti”, što je posve druga kvalifikacija. Osim toga, ono tvrdi da se u Jasenovcu dogodio “ratni zločin”, ali i to je netočno, jer se dogodio “zločin protiv čovječnosti” te “genocid”. To nisu lapsusi ni bezazlene opaske, nego dio smišljenog stava; oni nepogrešivo pokazuju da pisci tog teksta “osuđuju sve totalitarizme” te da, pretpostavljam, podržavaju i priglupu tezu da su “svi totalitarizmi isti”. Bliskost takvih stavova s vladajućom politikom nije ni slučajna ni nenamjerna.
Naime, zašto očekivati od HTV-a doličnu reakciju kad visoka politika šuti ili čak tjera vodu na mlin vukićevštini?
Predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću, koji je nedavno na Bleiburgu razvlačio priču o Hrvatima žrtvama komunizma, vjerojatno nije ni palo na pamet da se oglasi u povodu Vukićeva nastupa. Njegov potpredsjednik Milijan Brkić rado osuđuje sve totalitarizme, a nedavno smo iz njegovih usta čuli i dubokoumnu misao da je “Bleiburg naša svakodnevica”. Sad šuti.
I dok je državno vodstvo u Bleiburgu i oko Bleiburga tako mudro divanilo, na komemoraciji u Jasenovcu i oko Jasenovca još je mudrije šutjelo.
Brutalna je ta šutnja vladajućih o Vukiću i HTV-u, više nego išta drugo ona govori o njihovu konformizmu i kompromiserstvu. Kada sam se, čim sam doznao da je Vukić nastupio na HTV-u, javio mailom jednom od ministara (“s tugom sam primio informaciju da je Vukić dobio minutažu da na javnoj TV prosipa svoje laži i bljuvotine o Jasenovcu”), dotični mi je 17 minuta poslije odgovorio: “Poznajem teze g. Vukića i mogu samo zamisliti o čemu je govorio. To nisu stavovi koje zastupa ova Vlada, a to je i predsjednik Vlade više puta istaknuo i ponovio.” No, u javnosti se ni taj ministar ni bilo koji drugi predstavnik Vlade nije oglasio.
U povodu Vukićeva nastupa šuti i predsjednica Republike. Nismo ni očekivali da se oglasi, iako se ona u posljednje vrijeme bavi Jasenovcem. Kao što je poznato, ona je nedavno iznijela ideju da se osnuje međunarodna komisija za istinu o Jasenovcu. Na prvi pogled dobra ideja, ali - važna je pozadina i kontekst! Naime, u međuvremenu je njezin suradnik i glasnogovornik Ivan Zvonimir Čičak u intervjuu Globusu ustvrdio da je Igor Vukić “naišao na fascinantne podatke” o Jasenovcu. Čičak reklamira “Vukića i njegovu družinu ‘amatera povjesničara’” koji tobože “sada rade ono što su trebali raditi arhivisti i Jugoslavije i hrvatske države”. Čičak ne shvaća da Vukić nije našao ništa što do sada nije poznato, nego da te poznate dokumente interpretira na apsolutno neprihvatljiv način. Je li KGK mislila da bi međunarodna komisija trebala debatirati o Vukićevim tezama? Po svemu sudeći, ona osnivanje komisije nije tražila kako bi se definitivno razriješilo je li u Jasenovcu ubijeno 83.000 ili 700.000 ljudi.
Ako, dakle, najviši državni dužnosnici smatraju da nije sporno što HTV reklamira Vukića i njegove teze, štoviše, da je ono što on piše samo jedno od mogućih tumačenja onoga što se događalo u Jasenovcu, zašto onda uopće dolaze na jasenovačku komemoraciju? Ili, bolje rečeno, zašto državne vlasti uopće ustraju na održavanju jasenovačke komemoracije?
Upozoravam spomenute da kao najviši državni dužnosnici imaju obvezu prihvaćati, pa i braniti brojku od 83.811 žrtava koliko ih je izbrojeno u Javnoj ustanovi Spomen-područje Jasenovac – jer je to državna institucija. Alternativa je da se kaže da su jasenovački djelatnici lagali i varali oko popisa žrtava te da se bace na ulicu. A da se Spomen-područje, jer za njegovo postojanje više nema povijesnog opravdanja, zatvori.
Jer, ako mislite da je Hrvatska pala jako nisko, i da ne može još niže, u krivu ste.