KOLUMNIST GLOBUSA

PIŠE IVICA RELKOVIĆ Program Živog zida: bučni nedolazak na vlast

Goran Mehkek / CROPIX

Živi zid je napokon objavio svoj program, iz kojeg se jasno prepoznaje temeljni cilj stranke: bučni nedolazak na vlast! Nema ničeg opasnijeg za parlamentarno preživljavanje Živog zida idućih desetak godina od dolaska na vlast. Koliko je to opasno za treću opciju, dvaput je u dvije godine dokazao Most, pa se Živi zid grozi takvog scenarija. Živi zid je jasno naglašavao da će on na vlast onog trenutka kad samostalno dosegne 76 mandata. Naravno, nije dobro ponavljati takvu poruku pred biračima, jer kad i njima postane jasno da je to utopija, entuzijazam potpore će pasti.

No, Živi zid je danas najinteligentnija parlamentarna politička ekipa u Hrvatskoj (što ne znači da se ja osobno slažem s njihovim planovima), pa su sladunjavu utopijsku opasnost na svojem prvom velikom skupu u Lisinskom vrlo lukavo obukli u brutalnu nerealnu realnost. Odigrali su na kartu sigurnosti koja im jamči da ni u najluđem snu neće prijeći 20%, ali ni tako lako pasti ispod 10%. A učinili su to tako bučno da su na galamu nasjeli svi koji su i trebali: HDZ, SDP, Pametno... Samo je izravni konkurent za treću poziciju (Most) zanijemio od čuda i ljubomore: Kad bismo i mi mogli ovako ”zacementirati” svoju poziciju!

Živi zid ne smije pobijediti. I to ne zato što mu to ne bi dopustili svjetski moćnici, nego zato što takav scenarij ne žele oni njegovi insajderi koji znaju da bi im to bio ujedno i kraj. U samo nekoliko mjeseci njihove vlasti toliko bi se toga u državi raspalo (ako dosljedno primijene predočene programske ”planove”) da bi doživjeli protiv sebe i deset puta veću onu istu ”ulicu” koju su nekad sami trenirali.

Ali Živi zid ne smije na vlast ni kao nečiji koalicijski partner. I tu je sada Živi zid odigrao maestralno. Odigrao je na Croexit svjestan da si tako osigurava nemogućnost koaliranja i s HDZ-om, a i s SDP-om. Njihova oporbenost je zajamčena. I to baš onakva kakva njima samima treba. Protestna, a ograničena na pravu parlamentarnu mjeru. Neš pobijedit, al neš ni past!

U Hrvatskoj nema nikoga tko politički relevantno predstavlja takav eksplicitni euroskeptični (kriva riječ!) prostor. Hrvatskim ulaskom u Eurospku uniju nestao je pokret ”NE u EU”, a prvi sljedeći izbori koji nam dolaze su – europarlamentarni! Uz dosadašnju distinkciju Živog zida prema svim ostalim političkim opcijama – ne samo prema HDZ-u i SDP-u – sada je Živi zid zadao i jasni distinktivni udarac Mostu uoči europarlamentarnih izbora. Anti-EU govor je sigurni homogenizirajući govor jednog solidnog dijela biračkog tijela koji će biti zanimljiv ”trećoj opciji”. Most je svoj euroskepticizam svodio na podrugljivi atribut ”briselski” prišivan Andreju Plenkoviću, pa ih je sada Živi zid svojom čistom pozicijom, ostavio u zoni hoću-neću ”dosljednosti”.

Sada uz tu jasnu poziciju Živog zida aranžirajte sve druge njihove bučne (i svjesno nerealne!) poruke. Sve one privlače zajamčeni dio biračkog tijela kojemu možeš obećati i da ćeš stvoriti novu organizaciju Ujedinjenih naroda pa će ti dati glas. Zdravstvene usluge – svima besplatne, jer ima 10% onih koji misle da je to moguće. Školovanje, zajedno sa svim prijevozima i toplim obrocima – svima besplatno, jer ima 20% osnih kojima je to egzistencijalno potrebno. I što će sada javnosti nuditi Miro Bulj? Upisati se u Živi zid.

Živi zid je tako prvi uskočio u europarlamentarnu kampanju s jasnim sadržajima koji obećavaju jedan siguran mandat, a moguće i drugi... A paradoks natjecanja za parlament EU-a retorikom nijekanja EU-a je tu nebitan, jer u takvoj biračkoj poziciji ionako prolazi logika protestnosti, a ne logika sadržaja.

Zbog svega toga reakcije drugih stranaka i političara su promašile cilj. Ili čak pogodile cilj, ali onako kako je to želio sam Živi zid – homogenizacije njihove ciljane izborne niše. Andrej Plenković udario je po njihovoj neodgovornosti i neozbiljnosti (kao da oni zaista pucaju na birački prostor koji bi im donio ozbiljnu poziciju – vlast), a Davor Bernardić opleo je po programskom deficitu u njemu bitnim (a njima nebitnim) područjima.

HDZ je pri tome pokazao posebni refleks na njihov euroskepticizam, osvrćući se na to vrlo dramatičnim i zabrinutim tonom na svojem skupu u Šibeniku u subotu 5. svibnja (Plenković i, posebno, Jandroković), što je čisti zgoditak za – Živi zid. Možda će sve to podići Živi zid za jedan-dva posto, ali ono što je sigurnije i na što Živi zid računa – to će osigurati njihov ostanak na postig­nutom rejtingu. Nitko od postojećih stranaka – HDZ, SDP i Most – ne može napadima nanijeti štetu Živom zidu, nego mu učiniti korist homogenizacije i stabilizacije dosegnutog rejtinga.

Štoviše, tom uslugom stabilizacije Živog zida na visokom rejtingu, HDZ i SDP rade na vlastitoj velikokoalicijskoj sudbini (ma kako je izveli, većinskom ili manjinskom vladom). Naravno, govorimo na temelju sadašnjih ”igrača” i trenutačne podjele ”karata”. I, naravno, novu dinamiku u te odnose može unijeti samo ozbiljni ”peti igrač” (izvan popisa HDZ-a, SDP-a, Živog zida i Mosta).

Posljednjih se mjeseci troši veliki medijski prostor na pitanja rasta Živog zida, iako se taj rast zapravo uopće ne događa. Naravno, ne događa se u 2018. Rast se dogodio u 2017. Sada se događa upravo homogenizacija i stabilizacija, a svojim pomalo paničnim reakcijama novi mali rast mu mogu pogurati upravo uplašeni konkurenti. Pazite sad: prema Crobarometru Živi zid je od siječnja do travnja 2018. narastao za 0,8%! S 13% na 13,8%! A prema CRO Demoskopu Živi zid je od siječnja do travnja 2018. pao za 0,2%! S 11,4 na 11,2%! Gdje je tu rast?

Rast se dogodio, prema CRO Demoskopu, između studenog (7,5%) i prosinca 2017. godine (11%). Tih 3,5% rasta u jednom mjesecu ključno je u preskakanju Mosta i dizanju iznad psihološke granice od 10%. Prema Crobarometru, nije bilo tako naglog skoka u jednom mjesecu, nego se odvajanje od Mosta događalo od kolovoza 2017. (7,1%) do siječnja 2018. godine (13%). U tom periodu naveći rast i preskakanje magičnih 10% dogodilo se 2017. između rujna (8,8%) i listopada (10,5%). Bilo je to vrijeme Agrokora i sukoba HDZ-SDP i HDZ-Most u kojem je Živi zid gotovo statično sa strane promatrao njihova iscrpljivanja. Tada sam često javno komentrao kako se Živi zid ponaša umjerenije i ozbiljnije od SDP-a i Mosta. Ta umjerenija taktika im je donijela probitak, a ne vruća retorika. Vruća retorika im treba sada za ”zaključavanje” dobitne ”šifre”.

Nakon njihova vrućeg nastupa u Lisinskom, kada su zakoračili u zaokruživanje biračkog tijela (a ne rast!), greške čine HDZ i SDP (Most ni kriv ni dužan šuti, jer ne zna kako reagirati) svojim ozbiljnim reakcijama. Ako Živi zid dodatno naraste za nekoliko postotaka, može to zahvaliti HDZ-u i SDP-u. Umjesto dramatičnih reakcija na skup u Lisinskom, netko ruban u HDZ-u i SDP-u je sve to trebao šaljivo komentirati kako se i Sjeverna Koreja približava Južnoj, a Živi zid Hrvatsku vodi u komunističko blagostanje svega besplatnog.

A onda još dodatno radikalizirati njihova nerealna obećanja. Time bi otupili homogenizirajući efekt koji sada Živom zidu treba, a ne ga još hranili. (Osim ako im to nije cilj – dodatno ojačati Živi zid radi lakšeg izgovora o nekom obliku velike koalicije? Ili samo HDZ-u da do kraja eliminira SDP? Da i ja budem malo teorijsko-urotnički raspoložen!)

HDZ sada svojim reakcijama čini homogenizirajuću uslugu Živom zidu, baš kako je to njima učinio Most općim napadom uoči i tijekom kampanje za prošle lokalne izbore. Tada sam to neprekidno ponavljao. A to se onda i dogodilo. Najveći pad rejtinga Mosta dogodio se upravo između svibnja (lokalni izbori) i lipnja 2017. i prema Crobarometru (pad s 9,2 na 7,4%) i CRO Demoskopu (pad s 10,2 na 7,2%). Kolateralnu korist pokupio je tada i Živi zid, koji se Mostovim padom (a ne svojim rastom!), najprije izjednačio, a onda i pretekao Most.

Krajem 2017. godine napisao sam blog-tekst pod naslovom ”Politička prometna regulacija u Hrvatskoj 2017. godine” gdje sam Živi zid usporedio sa ”slijepom ulicom ograničene dužine”. Uza svu mogućnost rasta, napisao sam tada da su oni ”kraća ili duža slijepa ulica”. Sve što sam tada napisao još je očitije nakon objave njihova programa u kojem se nijedna mjera državnog troška ne pokriva ni jednom recipročno relevantnom mjerom prihoda.

A kad su u pitanju ankete, više no stvarni rast Živog zida u ovoj godini, dogodio se u travnju zbunjujući ”sukob” CRO Demoskopove i Crobarometrove ankete. Pri tome trebamo znati da su prema CRO Demoskopu SDP i Most, u pravilu, jači nego prema Crobarometru, dok su HDZ i Živi zid u pravilu jači prema Crobarometru u odnosu na vlastite rejtinge CRO Demoskopa. A to može proizvesti dijametralno suprotne dojmove. Najbolje će to pokazati upravo prošli mjesec, travanj 2018. Prema CRO Demoskopu SDP je bio na 21,1%, a Živi zid na 11,2%. To je razlika od velikih 10% (naginje na ”duplo”!). Prema Crobarometru SDP je bio na 18%, a Živi zid na 13,8%. To je razlika od samo 4% (naginje na ”egal”!). Nezgodna anketna nepopudarnost u istom mjesecu, pogodna za dramatične medijske naslove koji onda mogu i usmjeriti budući trend.

Ignoriranjem ili ležernim komentiranjem (ne omalovažavanjem!) HDZ i SDP bi taj odnos gurali prema onom ”duplom”, dok zabrinutim napadanjem zajednički guraju Živi zid prema ”egalu” u odnosu na SDP. Slučajno ili namjerno?

Napomena: Tekst je napisan prije objave CRO Demoskopa za svibanj, prema kojem su HDZ (pad s 26,8 na 26,4%), SDP (pad s 21,1 na 20,7%) i Most (pad s 8,1 na 7,6%) praktično stagnirali, dok je Živi zid (rast s 11,2 na 12,7%) prvi put u ovoj godini uopće rastao u odnosu na siječanj (za 1,5% u ovom mjesecu, baš kako se u analizi i pretpostavljalo).

Izdvajamo

Iz drugih medija