KOMENTAR

ZA GLOBUS PIŠE IVICA RELKOVIĆ HDZ osamljen na vrhu: hoće li na izborima uopće imati ozbiljnog izazivača

Zagreb, 141118. Markov trg, Sabor.
Redovita sjednica Sabora s aktualnim satom na kojem su zastupnici postavljali pitanja Vladi.
Na fotografiji: Andrej Plenkovic, predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

Premijer Andrej Plenković

Što nam govore rezultati posljednjih anketa Crobarometra i Cro Demoskopa? Zašto je oporba tako nemoćna i biračima nezanimljiva? I to cijela! Zašto ama baš nitko na oporbenoj parlamentarnoj i neparlamentarnoj sceni ne pokazuje znakove ozbiljnijeg interesa birača?

Krenimo od rezultata posljednjih istraživanja preferencija birača prema Crobarometru za listopad i Cro Demoskopu za početak studenog.

Prema Crobarometru HDZ je listopad završio na 29,1%, SDP na 16,3%, Živi zid na 13,2%, a Most na 6,6% (tijekom ove godine nijedna druga stranka nije nio u jednom trenutku bila iznad praga od 5%). Prema Cro Demoskopu (za početak studenog) HDZ je trenutačno na 28,4%, SDP na 17,4%, Živi zid na 12,1%, a Most na 6,3%.

Obično vam, uz trenutačni rejting, agencijsko-novinski test donosi i odnos prema prethodnom mjesecu, pa znamo imati naslove kako netko raste ili pada, a da zapravo za takve zaključke uopće nema argumenata većih od čiste “statističke pogreške”. Tako nam se zna događati da tijekom cijele godine čitamo zapravo pogrešne (nerijetko i bombastične) zaključke na temelju prekratkog vremena i premalih razlika.

Pogledajmo, primjerice usporedbu sadašnjeg rejtinga ove četiri stranke s njihovim rejtingom s početka ove godine (vidi tablicu).

Prvo što uočavamo je prilično približavanje rejtinga prema obje agencije, iako je tijekom godine znalo biti čak i zbunjujućih odstupanja. Drugo što vidimo jest da tri od četiri stranke koje su tijekom cijele godine iznad praga od 5% zapravo imaju vrlo sličan rejting sada na kraju godine sa svojim rejtingom na početku 2018. godine. Ozbiljan pad rejtinga ima samo SDP, pri čemu je on prema Cro Demoskopu nešto podnošljiviji (3,2%), dok je prema Crobarometru izrazitiji (4,6%). To daleko ozbiljnije zvuči ako kažemo da je SDP prema Cro Demoskopu izgubio šestinu birača, a prema Crobarometru debelu petinu (s tendencijom prema četvrtini) birača.

Još je za SDP porazniji podatak koji smo stavili kao indikator oscilacija, a prema kojem je SDP svoj najbolji rezultat imao upravo u siječnju (Crobarometar) ili veljači (Cro Demoskop) – dakle na samom početku godine – dok je svoj najlošiji rezultat postigao prema obje agencije na zadnjem mjerenju. Zaključak je jednostavan – SDP ima kontinuirani lagani trend pada (na mjesečnoj razini zapravo “nedramatičan”), tako da je ključna opasnost upravo u riječi “lagani”. Sjetimo se pouke eksperimenta “kuhane žabe” prema kojem je za žabu opasnije što se temperatura podiže sporo i neprimjetno, a ne naglo, pa ona ne reagira iskakanjem iz “lonca”. Problem takvoga laganog, ali upornog i “tvrdoglavog” pada jest u tome što je vrlo teško zamisliti “šok terapiju” u korist naglog rasta. Takva mogućnost zaokreta je za SDP možda već izgubljena.

Kada sam prije godinu dana (u jednoj od zadnjih svojih kolumni na privremeno mirujućem blogu Besplatna politika) objavio završnu analizu 2017. godine, Živi zid sam nazvao “sljepom ulicom ograničene dužine”. Nakon toga u nizu javnih istupa naglašavao sam “bogohulna” predviđanja da Živi zid zapravo više neće značajnije rasti. A onda sam nakon njihove konvencije u Lisinskom (objava anti EU i anti NATO pozicije) zaključio da im je cilj zapravo “cementiranje” rejtinga na tih 12-13%. Ako proguglamo prošlu godinu, naći ćemo često komentare o “rastu” Živoga zida, pa mi je bilo pomalo neugodno ponavljati da toga rasta jednostavno – nema! I što nam kaže ovogodišnja tablica? Živi zid je, prema Crobarometru, u siječnju imao rejting od 13%, a sada je na 13,2%! “Rast” od 0,2% u 2018. godini! Ma naravno da je bilo oscilacija, pa je bio i na 14,5% (u svibnju), ali i na 12,3% (u srpnju). Ali kad gledate taj najviši i najniži godišnji rezultat u samo dva mjeseca, još više vam to znači da je riječ o slučajnim oscilacijama, a ne o trendu. Naime, što su najviši i najniži rezultat bliži jedan drugome, to je veći argument za slučajnost i statističku pogrešku nego za trend.

Prema Cro Demoskopu, imamo sličnu situaciju. Živi zid je na početku godine bio na 11,4%, a sada je na 12,1%. Može li se 0,7% razlike zvati rastom? A što kažete na još jednu malu brojku koju u tablici ne vidimo – Živi zid je prema Cro Demoskopu u prosincu 2017. bio na 12,4%! Dakle, od prosinca 2017. do studenog 2018. Živi zid je zapravo pao za 0,3%. Na godišnjoj razini (studeni 2017. - 11,7%) Živi zid je u plusu za 0,4%. Dakle, gore-dolje pa ništa. Prema Cro Demoskopu, Živi zid je u prošloj godini najniži rejting imao u ožujku (10,9%), a najviši u srpnju (13,4%), ali tu sad ima jedna vrlo zanimljiva “kvaka” koju agencije (jer se svaka drži svoje ankete) ne registriraju, a mediji uopće ne uspoređuju u svojim komentarima. Pazite sad paradoks – Živi zid je prema Crobarometru najjači (tijekom cijele godine) bio u srpnju, a prema Cro Demoskopu najslabiji je bio – u srpnju!

Odgovor je jasan – Živi zid je cijelu godinu u stagnaciji. Stvar je samo u tome što je ta stagnacija zapravo za njih pozitivno stanje maksimuma koji je dobar i za europarlamentarne i za eventualne izvanredne parlamentarne izbore. Sportskim komentatorskim jezikom rečeno – Živi zid “čuva pozitivan rezultat” kojim je i više nego zadovoljan, koliko god radi svojih fanova glumio galamu i nezadovoljstvo te najavljivao “rast” do “pobjede” koja se nikad neće dogoditi.

Most ima istu situaciju kao i Živi zid – stagnaciju tijekom cijele godine. No problem Mosta je u tome što je ta stagnacija sasvim suprotnog i deprimirajućeg predznaka. Komentirajući završetak prošle godine u spomenutoj kolumni na svojem blogu, Most sam usporedio s “kružnim tokom”. Dakle, strankom koja “vozi u krug” bez hrabrosti da se očituje i izađe na jednu od ulica koje vode iz kružnog toka. “Vozeći” u “kružnom toku”, Most je zapravo svjestan da za njega nema napretka, ali više od toga Most se plaši čak i minimalnog pada eventualnim izborom “krive ulice”. A tada se događaju (najmanje) dva problema. Prvi je taj što je Most zapravo izabrao “ulicu” i što svi znamo koja je to, samo to oni samima sebi ne smiju objaviti. Drugi je problem u tome što se u “kružnom toku” samo troši “gorivo” kojeg nema u neograničenim količinama u rezervoaru.

Zašto Nikola Grmoja baca Andreju Plenkoviću “rukavicu” u lice izazivajući ga na – parlamentarne izbore? Odgovor je toliko jednostavan da je takvo “bacanje rukavice” to karikaturalnije. Prema sadašnjem rejtingu, Most bi mogao na parlamentarnim izborima ostvariti rezultat protumačiv kao “pobjednički” (uz ono uobičajeno: “u okolnostima ovoga i onoga itd.”), jer je prag na parlamentarnim izborima 5%, i k tome je on podijeljen u deset izbornih jedinica, pa je Most u većini siguran u prolaz. No, panika u “kružnom toku” vezana je uz europarlamentarne izbore, jer sadašnjih 6,3-6,6% milimetar je ispod crte potrebne za taj jedan mandat (a cijela Hrvatska je jedna izborna jedinica, pa nema klackalice tipa “ovdje ništa – ondje nešto”). Naravno da se mogućih “nula mandata” ne može proglasiti “pobjedom” ni u najluđim PR varijantama. A “nula mandata” na europarlamentarnim izborima označit će i paljenje “crvene lampice” za “gorivo” u Mostovu “rezervoaru” pred predsjedničke i pogotovo one jedine prave i važne – redovne parlamentarne izbore.

Na sljedećim parlamentarnim izborima HDZ zapravo neće imati natjecateljsku neizvjesnost borbe s tri sada parlamentarne opcije trenutačno iznad nacionalnog praga od 5%. Natjecateljsku atmosferu može unijeti samo nova politička opcija koja zna “čitati” iz poruka birača ekspliciranih kroz ankete (čak i kad nisu točne i kad još ne pokazuju “budućnost”), a ne one koje u zanosu trenutka pomisle da je sve gotovo čim se pojave, jer – eto – birači ionako čekaju prvog tko, makar i nespreman, “istrči na teren”.

Izdvajamo

Iz drugih medija