LUKSUZNE KNJIGE

VLADIMIR CVETKOVIĆ SEVER Iz Mitopeje ne smije izaći ništa slično poluproizvodu, tu smo da vratimo dignitet pojmu knjige kao fizičkog predmeta

Ronald Goršić / HANZA MEDIA

Prije točno godinu dana poznati hrvatski prevoditelj pokrenuo je vlastitu nakladničku kuću, Mitopeju, i počeo objavljivati luksuzna izdanja knjiga. Cvetković Sever među svojim piscima ima Kazua Ishigura, Neila Gaimana, Stephena Frya i Fransa G. Bengtssona, no kao najveći hit pokazala se Amerikanka Katherine Arden - njezine knjige u izdanju Mitopeje kupuju čitatelji iz cijeloga svijeta iako ne znaju hrvatski

Samo je godinu dana prošlo otkad je prevoditelj Vladimir Cvetković Sever pokrenuo izdavačku kuću Mitopeja, objavili su pet naslova i u međuvremenu postali vrlo prepoznatljivi, po autorima, temama, dizajnu knjiga, načinu rada općenito…

Zašto Mitopeja, zašto mitovi? “Mitologija je trajna vrijednost koju kao prevoditelj mogu dati: nije puki trend. Mitopejska djela omogućavaju da pjesništvo minulih naroda i kultura zaživi još naraštaj dulje, a budući da naše pisce pratimo kamo god da ih muza povede, u Mitopeji će uvijek biti djela koja nisu usko mitopejska - poput Ishigurova debija.”

Od početka prvo objavljuju luksuzno izdanje u 500 primjeraka, a potom i meko. Ta njihova luksuzna izdanja, do svakog detalja minuciozno dizajnirane knjige tvrdog omota umetnute u zaštitne korice, u međuvremenu su postala traženi primjerci među kolekcionarima u svijetu, ljudima koji hrvatski ne govore. Barem je tako kad je riječ o nedavno objavljenoj knjizi “Medvjed i slavuj” američke autorice Katherine Arden.

“Arden je tijesno uključena u sve vidove pripreme teksta hrvatskih izdanja svojih knjiga i kroz proteklih godinu dana razvili smo i osobno prijateljstvo. Ali ništa me nije moglo pripremiti na entuzijazam kojim je predstavila Mitopejina izdanja na svom Instagramu sredinom srpnja: otad ima tjedana kad prodajemo više primjeraka strancima koji ne znaju hrvatski nego našoj očekivanoj publici, samo zato što im se izdanje sviđa kao fizički predmet. Ne znam ima li tome presedana u hrvatskom nakladništvu, ali to možda najbolje svjedoči o globalnoj popularnosti Arden. Živo me zanima kako će publika dočekati njezin izlet izvan bajkovite Rusije u romanu strave za mlade ‘Small Spaces’, koji Mitopeja donosi dogodine kao ‘Tijesna mjesta’.”

Malo je reći da je Cvetković Sever zadovoljan kako se snažno i naglo zakotrljala Mitopeja: “Što dulje ova priča traje, to više vjere imam u to da će sve biti kako treba. Nazovite to sinkronicitetom, karmom ili pukom vikinškom srećom – ali količina pozitivnih koincidencija koje se Mitopeji događaju već je prevelika da se otpiše kao puka slučajnost. Ishigurova Nobelova nagrada i sve vezano uz nju tek su početak. Tu je jednako tako otkriće da su velika imena kakva su Neil Gaiman ili Stephen Fry odlučila dati svoje prikaze pojedinih mitoloških cjelina upravo u vrijeme kad je Mitopeja bila stvorena. Ništa manje bitna nije razina aktualna popularnosti slavenske mitologije u svijetu, koja nipošto nije bila trend u vrijeme kad sam odlučio izdavati Katherine Arden. Da i ne spominjem činjenicu da je ‘Blijed pogled na bregove’, mimo svakog plana, izašao točno 9. kolovoza ove godine, upravo na godišnjicu pada atomske bombe na Nagasaki, same teme knjige. To su stvari koje nadilaze planiranje i odgovorno poslovanje – ali znam da ničega sličnog ne bi bilo kad se Mitopeja ne bi radila ovako kako se radi.”

Zagreb, 210918.
Bundek.
Vladimir Cvetkovic Sever, vlasnik izdavacke kuce Mitopeja sa suradnicama Hanom Sneler i Mateom Vadljom.
Na fotografiji: knjiga autora Kazuo Ishiguro, Blijed pogled na bregove.
Foto: Ronald Gorsic / CROPIX
Ronald Goršić / HANZA MEDIA
 

U godinu dana otkako su na tržištu što je bitno naučio? “Prvo to da je izravna prodaja luksuznih prvih izdanja sasvim održiv model poslovanja, društvene mreže omogućuju da za naše knjige doznaju mnogi, prate nas i klasični mediji, gostovanjima po cijeloj zemlji knjige donosimo do čitatelja. Nemamo problema s naplatom, a privilegij je vidjeti i čuti oduševljenje koje naše knjige stvaraju u čitateljima. Drugo, da je inzistiranje na FSC papiru za prvo izdanje neke knjige zahtjevnije no što bi se reklo – nije problem u cijeni, već u tome što se taj papir iz održivih izvora naručuje točno do posljednjeg lista, pa knjiga ne treba biti samo prevedena, nego i prelomljena da bi se uopće krenulo u proizvodnju, a sve to traži vremena. I treće, da velika većina knjižara u Hrvatskoj nema svoju distribuciju – knjige im se na policama trebaju naći milošću nakladnikovom. Zbog toga mi je još draže što su redovna izdanja uglavnom sekundarni vid Mitopejina poslovanja: da, i ona su lijepa, i ona su na FCS papiru, i ona nam jamče dugoročnu stabilnost, ali luksuzna izdanja su ono u čemu nam je srce.”

Ovih su dana u Mitopeji u punom pogonu izlaze “Djevojka u tornju” Katherine Arden, “Odd i mrazni divovi” Neila Gaimana, originalna bajka smještena u svijet nordijske mitologije, s crno-srebrnim ilustracijama Chrisa Riddella. “Jedva čekam da publika koja još ne zna za Mitopeju otkrije te tekstove. Zatim slijede ‘Mythos’ Stephena Frya u prijevodu Martine Pranić i ‘Crveni Orm’ Fransa G. Bengtssona u prijevodu Zvezdane Pilepić, najduhovitiji dosad napisan prikaz starogrčke mitologije i najklasičniji švedski roman o Vikinzima. Svesrdno radimo na njihovu prijelomu, da možemo naručiti papir i prepustiti ostatak rada Goranu Mršiću i majstorima iz Crobooka”, najavljuje.

Ronald Goršić / HANZA MEDIA
 

Gaiman i slikovnice? “Te njegove slikovnice razmjerno su recentna nakladnička pojava, zapravo nevezana uz njegovu povijest rada u mediju stripa. Jednostavno, pokazalo se da brojne njegove kratke forme, pjesničke i prozne, mogu postati zasebna izdanja ako se objave s ilustracijama, što ih dovodi do publike brojnije od nas koji čitamo njegove zbirke. Mitopeja opet iskorištava komparativnu prednost male scene s malim nakladama da hrvatskoj publici ponudi nešto jedinstveno – ali ova će slikovnica, kao posve luksuzno izdanje, biti neograničena i neobrojčena, dostupna u svim knjižarama do kojih uspijemo doprijeti. Premda ne i sa zaštitnom kutijom, koja ostaje naša prepoznatljiva ekskluziva.”

“Odd i mrazni divovi” neće biti izuzetak, počinju izdavati dječje knjige. “Riječ je o redovnom izdanju s luksuznim gabaritima, a po pristupačnoj cijeni, jer znamo da su djeca najzahtjevnija publika, najmanje sklona shvaćanju i prihvaćanju kompromisa. ‘Odd i mrazni divovi’ bit će nešto posebno upravo zbog toga, ali uz Gaimanove slikovnice, dosad nepoznate na hrvatskom, pripremamo i druge mitopejske pisce za djecu. Istaknuo bih Sophie Anderson, čiji debi ‘Kuća na kokošjim nogama’ pristupa ruskoj bajkovitoj baštini potpuno suprotno od Katherine Arden, aktualnog svjetskog fenomena kroz trilogiju ‘Zimska noć’.”

U kolovozu su objavili Ishigurov roman “Blijed pogled na bregove”, o kojem nakladnik kaže: “Knjiga je to koja sporo otkriva svoje tajne – polemike oko tumačenja zbivanja u njoj traju i danas, tri i pol desetljeća nakon izlaska. Tako je suptilno napisana da, s druge strane, mnogi na prvo čitanje i ne naslute sve ono što vreba ispod površine. Sva sreća da je Mitopejino izdanje najtrajnije moguće, jer to je djelo koje traži minuciozno iščitavanje i promišljanje. Na prijevod njegovih sto pedeset kartica utrošio sam vremena koliko mi obično treba za tristo. Ali naše izdanje bar nudi malu ispomoć – cjeloviti tekst predavanja koje je Ishiguro održao uoči dodjele Nobelove nagrade, gdje bolje nego ikada dosad autobiografski kontekstualizira pisanje tog djela i većine potonjih knjiga. To je obavezno štivo za svakoga koga Ishiguro iole zanima.”

Ronald Goršić / HANZA MEDIA
 

Do kraja idućeg proljeća namjerava završiti i rad na Ishigurovu drugom romanu, “Slikaru plutajućeg svijeta” – pandanu “Blijedom pogledu na bregove” zbog japanskog ambijenta, ali motivima sličnijem Ishigurovoj trećoj, Bookerom nagrađenoj knjizi, koja se u Mitopejinom prijevodu neće zvati “Na kraju dana”. “To pak izdanje dolazi do kraja iduće godine, a nakon toga preuzimamo daljnju skrb za cjelokupan njegov opus na hrvatskom jeziku, kako je sâm Ishiguro i tražio pročitavši moje pismo namjere za ‘Pokopanog diva’ prije dvije godine.”

Govoreći o izdavačkom planu kaže: “Oduvijek sam htio da počnemo od pojedinih mitoloških cjelina, produbimo ih i prikažemo iz nekoliko rakursa, pa ih spojimo sa susjednima, i zatim širimo krugove. Kako sada stvar stoji, kroz prve tri knjige dali smo krovni prikaz nordijske mitologije i autorske poglede na cjeline kralja Arthura i ruske predaje. Zatim smo, na jednoj tangenti, krenuli u precizno prenošenje djela Kazua Ishigura na hrvatski, s psihološkom dubinom koju to podrazumijeva, i što pruža mali predah od mitskih bića uz istodobno suočavanje sa sasvim ljudskim demonima. Evo nam potom nove Katherine Arden, novoga Gaimana u svijetu nordijske mitologije, i Bengtssona – jer Crveni Orm u istoimenom romanu oplovljava cijeli vikinški svijet na prijelazu prvog milenija, uključujući Englesku podignutu na nekadašnjem Arthurovu tlu baš kao i prve ruske zemlje: što je mitologija, napokon, bez upoznavanja ljudi koji su u nju vjerovali?”, kaže.

“Grčka baština u ‘Mythosu’ ponovno širi sliku, a o planovima za drugu godinu zasad ću reći samo to da Miévilleov ‘Kraken’ nije jedino djelo urbane mitologije koje pripremamo. U tome je Ishiguro odličan presedan, jer nikad nam ne dopušta zaboraviti koliko totemističko i magijsko razmišljanje leže u temeljima naše navodno racionalne i prosvijetljene slike svijeta. Uglavnom, Mitopejine knjige imaju svoj zacrtan redoslijed, jer s obzirom na prilično jedinstven način na koji dolaze do čitatelja vodim računa o tome da i kronološki tvore pripovijest s glavom i repom, koja bi u sve širim krugovima naposljetku trebala obujmiti baštinu mitova i legendi cijelog svijeta.”

Od prvog naslova u Mitopeji vode iznimnu brigu oko dizajna knjiga. “Iz Mitopeje jednostavno ne smije izaći ništa slično poluproizvodu: tu smo da vratimo dignitet pojmu knjige kao fizičkog predmeta, sa svim što to podrazumijeva, a ako time malo vratimo samopoštovanje jeziku i kulturi unutar kojih djelujemo, obavit ćemo posao koji daleko nadmašuje uspješno poslovanje. Kako idemo sve dalje, nastojimo ne ući u likovnu kolotečinu, premda se držimo Mitopejina počela da romane ne ilustriramo, nego im sadržaj konotiramo sintezom oblikovanja slova, pozadine i materijala izrade”, pojašnjava.

“Dizajnerica Hana Šneler je na moj vrlo općenit koncept izgleda ‘Medvjeda i Slavuja’ kao dijela ruske bajkovite baštine stvorila izniman dezen koji uključuje sve što o radnji knjige treba znati, a prepoznat će ga svatko tko je ikad vidio narodnu nošnju. Matea Valja je zatim napomenula da ne zaboravimo rusku tradiciju drvoreza – i eto nam konačne knjige. Što je najzgodnije, oduševljava i ljude diljem svijeta koji možda nikad nisu vidjeli narodnu nošnju. U slučaju ’Blijedog pogleda na bregove’, knjige velikim dijelom smještene na razoreno i tek zaliječeno tlo poratnog Nagasakija, sreća je htjela da ciklus radova Mapping the Landscape [Mapiranje krajolika] Mirjane Pjevac koincidira s mojim radom na prijevodu: uz njezino oblikovanje slova, konačni je dizajn bio nešto što je sâm Sir Kazuo nazvao ‘snažnim i neobičnim’. Baš me raduje predstavljati djela tog velikana u luksuznim izdanjima mogućim jedino u 21. stoljeću, jer takve knjige obično ništa slično ne dožive – inače se dizajnu luksuznih knjiga pristupa kroz blijedo oponašanje stilova otprije sto i više godina.”

Izdvajamo

Iz drugih medija