Četvrtu obljetnicu članstva u EU Hrvatska dočekuje u znatno boljoj situaciji nego prijašnjih godina. Nakon ne baš slavnog početka, obilježenog neugodnima situacijama poput spora oko provedbe europskog uhidbenog naloga, slabog korištenje EU fondova, otvaranja postupka prekomjernog deficita, nejasne situacije unutar same Europske unije, stvari su se ove godine posložile i za Hrvatsku i za EU, pa su vidljive i velike koristi od članstva.
Hrvatska više ni formalno nije u postupku prekomjernog deficita, a zatvaranje tog postupka potvrdili su prije tjedan dana ministri ekonomije i financija EU na sastanku u Luxembourgu, onako kako je prije toga preporučila Europska komisija. Hrvatska je ušla u postupak prekomjernog deficit odmah po ulasku u EU, u siječnju 2014. Nakon nekoliko godina negativnog trenda recesije te smo godine prekršili pravila iz Maastrichta, koja ne dopuštaju deficit iznad 3 posto ni javni dug iznad 60 posto. Prekomjerni deficit te je godine bio planiran na 5,5 posto BDP-a i prekomjerni javni dug. Tako je EU dala preporuke za korekciju i jednog i drugog do kraja 2016. Sada je procijenjeno da je Hrvatska to i ispunila.
Rezultati u rješenju deficita su čak znatno bolji od svih očekivanja i ciljeva, a u tome je svakako pomogla i bolja iskorištenost EU fondova. Pema prognozama Europske komisije, deficit bi ove godine trebao biti 1,1 posto, a sljedeće ponovno ispod 1 posto, točnije 0,9 posto. Dakle, jasno je da će deficit u dogledno vrijeme ostati ispod 3 posto, koliko je granica koju postavljaju maastrichtski kriteriji.
Od samog početka članstva veliki je problem bio i javni dug, koji se neprestano povećavao. No sada, iako je ostao iznad crte od 60 posto koliko dopušta EU pakt o fiskalnoj stabilnosti, EU je uzela u obzir pozitivan trend smanjenja. On je bio na razini od 86,7 posto 2015., pao na 84,2 posto prošle godine, a predviđa se da će sljedeće godine pasti na 79,4 posto, uz snažan rast BDP-a. Smanjenje javnog duga djelomično je ostvareno korištenjem novca EU za javne investicije, a Hrvatska ima najveći postotak udjela EU novca u takvim investicijama, što znači da troši manji postotak novca iz državnog proračuna.
Izlazak iz postupka prekomjernog deficit svakako je dobra vijest u četvrtoj godišnjici članstva u EU i ona bi mogla pozitivno utjecati i na kreditni rejting zemlje i na privlačenje stranih investicija.
Apsorpcija iz fondova
Od samog početka članstva, pa i prije toga dok je imala pristup sredstvima iz pretpristupnih fondova EU, Hrvatska je imala problema s apsorpcijom. To je osjetila sve donedavno, a sada apsorpcija raste. Iako u EU kažu da su i druge nove države članice na početku imale sličnih problema, to u primjeru Hrvatske nije bio dobar argument jer je imala dovoljno vremena za bolju pripremu upravo zbog činjenice da je pregovarala dulje od drugih i imala od koga učiniti.
No dovoljno je nekoliko većih projekata da bi postotak apsorpcije naglo skočio. A od velikih projekata upravo je prije nekoliko tjedana Europska unija odlučila sufinancirati i najveći do sada u Hrvatskoj, izgradnju Pelješkog mosta i pristupnih cesta. Za to je Europska unija odobrila 357 milijuna eura, što je više od 80 posto ukupne vrijednosti projekta. I ovo se može smatrati velikim učinkom članstva u EU jer ideja o gradnji tog mosta postoji već više od 25 godina, ali do realizacije je trebalo čekati i financijsku pomoć Europske unije. Taj će most pomoći i u spajanju dvaju dijelova hrvatskog ali i EU teritorija, i tako olakšati i čuvanje vanjskih granica EU i promet sa sjevera i zapada prema jugu Europe. Upravo je zato Pelješki most u interesu šire regije i Europske unije, a ne samo Hrvatske.
Ipak, unatoč svim koristima od članstva, Hrvatska je na začelju EU po bruto domaćem proizvodu po glavi stanovnika. Hrvatsku je u tome prestigla i Rumunjska, iza nas je još samo Bugarska. Nezaposlenost je u Hrvatskoj i dalje velika, daleko veća od prosjeka EU, ali i ona je u stalnom padu. No taj pad nezaposlenosti nije samo zbog stvaranja novih radnih mjesta nego i zbor demografskih kretanja. Starenje populacije, odlazak mladih na rad u druge zemlje EU i smanjenje radne snage imali su dobar udio u smanjenju nezaposlenosti, a ne samo ulaganje u rješavanje tog problema.
Europska unija manje povoljnim za Hrvatsku smatra pitanje strukturnih reformi u kojima se Hrvatska nije značajno pomakla. Zato u EU smatraju da je nužna i politička stabilnost kako bi se provele odlučne reforme jer se i dalje suočava s prekomjernim makroekonomskim neravnotežama. EU za svoje članice, pa tako i Hrvatsku, ima mehanizme kojima pomaže u rješavanju makroekonomskih problema. Zato od Hrvatske traži da nastavi reforme u pojedinim sektorima kako bi smanjila te neravnoteže.
Preporuke EU
Među preporukama koje je EU dao Hrvatskoj jest nastavak fiskalne politike u skladu sa srednjoročnim proračunskim ciljevima, što bi trebalo uključiti i prve korake prema uvođenju poreza na nekretnine, zatim usklađivanje mirovinskih odredaba i obeshrabrivanje ranog odlaska u mirovinu, ubrzavanje reforme obrazovanja, povećanje efikasnost u pružanju javnih usluga, ubrzavanje privatizacije državnih poduzeća i imovine i smanjenje trajanja građanskih i trgovačkih predmeta pred sudovima. Sve su to bitni koraci koje treba učiniti kako bi se dugotrajno poboljšalo stanje u ekonomiji.
Kad je riječ o pozicioniranju Hrvatske u EU, Hrvatska je u ove četiri godine pomalo lutala. Uglavnom je podržavala sve važnije odluke EU i u vanjskoj politici i u rješavanju kriza s kojima se EU suočavala, poput izbjegličke krize, financijske krize u onom djelu gdje je i Hrvatska imala ulogu i u reformama koje je EU morala usvojiti. Kada su u pitanju interesi, Hrvatska podupire članice iz istočne Europe koje traže nastavak kohezijske politike kojom EU pomaže manje razvijenima. Ali Hrvatska nije podržala one članice koje su se protivile odluci o obveznim kvotama za premještaj izbjeglica, kao što su Mađarska i Slovačka. Dakle, za sada, Hrvatska nije država koju zapadne članice optužuju da želi EU novac ali nije spremna prihvatiti zajedničke standarde i podjelu tereta u pitanjima kao što je razmještaj izbjeglica.
Kako se i očekivalo, Europska komisija je, kako se povećavao staž u EU, povećala i broj postupaka za povredu prava EU, odnosno za neprovođenje direktiva EU u domaće zakonodavstvo. I dalje u tome imamo najmanje primjedaba i tužbi, ali to je zbog toga što smo najnovija članica.
Naši zastupnici
U ove četiri godine članstva više od 600 hrvatskih državljana dobilo je posao, s raznim ugovorima, u institucijama i agencijama Europske unije. Prilično dobro su se uklopili i oni predstavnici Hrvatske koji se po nacionalnom ključu upućuju u tijela Europske unije poput Europske komisije, zastupnici u Europskom parlamentu, suci u sudu Europske unije i u Europskom revizorskom sudu. Ipak, na prvim europskim izborima, kad se biralo na puni mandat zastupnike za Europski parlament, Hrvatska je imala jedan od najnižih odziva glasača, pa se sada očekuje da će na sljedećim izborima, za dvije godine, izlaznost biti veća. I glavne političke stranke su se uklopile u svoje političke europske obitelji, HDZ i HSS u Europsku pučku stranku, SDP u skupinu Socijalista i demokrata, HNS i IDS među Liberale. Neki naši zastupnici dobili su ugledne uloge u Europskom parlamentu. Do prošle godine Andrej Plenković, sadašnji hrvatski premijer, bio je šef izaslanstva Europskog parlamenta za Ukrajinu i potpredsjednik Odbora za vanjsku politiku. Mjesto potpredsjednice tog važnog odbora sada je dobila Dubravka Šuica. SDP-ov zastupnik Tonino Picula predsjeda izaslanstvom za BiH i Kosovo, a i drugi članovi imaju zapažene uloge. Potkraj prošle godine Maja Bakran, do tada zaposlenica Ministarstva vanjskih i europskih poslova, postala je zamjenica direktora Opće uprave u Europskoj komisiji, što je dosad najviše rangirani službenik Komisije iz Hrvatske, jer se pozicija povjerenika smatra političkom. Dvoje hrvatskih diplomata uspjelo je postati i veleposlanicima Europske unije, Romana Vlahutin u Albaniji i Hido Biščević u Tadžikistanu.
Iako je sve više postupaka protiv Hrvatske na relaciji s institucijama EU ili s drugim članicama, nema puno problema koji bi bili rezultat političkih sukobljavanja ako pitanje razgraničenja sa Slovenijom označimo kao bilateralno. Pomalo sumnjičavo na Hrvatsku gledaju u procesu pregovora sa Srbijom gdje je Hrvatska pokušala nametnuti svoje stavove o nekim poglavljima, ali malo je Komisija imala razumijevanja za to, pa se čak više svrstala na strani Srbije nego Hrvatske. No nema više zategnutosti u odnosima kao što je bilo, primjerice, na početku članstva u ljeto 2013. zbog “slučaja Perković”, odnosno promjena Zakona o provedbi europskog uhidbenog naloga. Kako je Hrvatska taj zakon promijenila zadnji radni dan prije članstva, nakon što je Njemačka kao zadnja ratificirala ugovor o članstvu Hrvatske u EU, taj postupak Hrvatske razljutio je Nijemce i vjerojatno je to bio i glavni razlog zašto kancelarka Angela Merkel nije došla na proslavu ulaska u EU u Zagreb prije četiri godine.
Kraj recesije
Da se taj sukob s Komisijom i Njemačkom nije isplatio, i da je bio nepotreban, dokazuje i epilog: nakon što se pozivala na načelo jednakosti i pokušala Europsku komisiju uvjeriti da ima pravo ne provoditi europski uhidbeni nalog za djela počinjena prije, Hrvatska je naposljetku donijela zakon upravo u onakvom obliku kako je tražila Europska komisija, a nedugo nakon toga je Josip Perković uhićen i prebačen u Njemačku, gdje mu se sudilo.
Nakon četiri godine članstva Hrvatska je drukčija i uhvatila je korak s ostalima u EU, ali je i Europska unija drukčija. Ni Hrvatska ni bilo koja druga članica EU više nije u recesiji i sve imaju pristojan gospodarski rast i dobre prognoze. No s političkog aspekta EU se suočila s pitanjem Brexita. Britanci će za dvije godine izaći iz Unije ako se nešto dramatično po tom pitanju ne primijeni.
Hrvatska je, bez sumnje, mogla bolje iskoristiti početak članstva za preokret i izlazak iz recesije, povlačenje stranih investicija i stvaranje novih radnih mjesta. Iako sa zakašnjenjem, koristi od članstva su se sada počele osjećati, a dobri su izgledi da se tako i nastavi. Sada prioritet Hrvatske postaje ulazak u Schengen, zonu slobodnog kretanja bez kontrole na graničnim prijelazima. Time će se riješiti i problem gužvi na granici sa Slovenijom, a granica prema Srbiji, BiH i Crnoj Gori će postati ne samo vanjska granica EU nego i vanjska granica Schengena.