Otkad je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u svom godišnjem govoru u rujnu pozvao na jačanje vjerodostojnosti procesa proširenja prema državama zapadnog Balkana, kao važnom činu za trajnu stabilnost ne samo u toj regiji nego i u cijeloj Europi, ubrzano se priprema strategija koja će tim državama vratiti nadu o njihovoj budućnosti u EU.
U tom je smjeru 2018. godina najavljena kao ključna. Već u veljači Europska komisija će objaviti strategiju o proširenju. U travnju će se objaviti paket proširenja s izvješćima u napretku za svaku državu. U svibnju će se u Sofiji, tijekom bugarskog predsjedanja Europskom unijom, održati samit posvećen zapadnom Balkanu, na 15. godišnjicu Solunskog samita, i ponoviti privrženost Europske unije da tim državama zajamči budućnost integracije u EU.
Preokret u politici EK
Ovo je svakako vrsta preokreta u politici sadašnje Europske komisije na čelu s Junckerom. Sadašnji šef Europske komisije, nekadašnji premijer Luksemburga koji je doista snažno podržavao proširenje kao šef vlade, na samom je početku mandata naglasio kako tijekom ovih pet godina koliko će on voditi Komisiju proširenja neće biti. On je time izrekao realnost, ali je ta izjava, koja se stalno ponavljala, negativno utjecala na proces koji je dodatno usporen. Sada kad Junckerova Komisija ulazi u posljednju punu godinu mandata, želi iskoristiti 2018. godinu kao razdoblje u kojem će ponovno dinamizirati proces proširenja te konkretnije dati i vremensku perspektivu pojedinim državama kada mogu računati na članstvo u EU.
U Europskoj komisiji pažljivo se izrađuje strategija pod naslovom “Vjerodostojna perspektiva proširenja za zapadni Balkan” koja će biti usvojena i objavljena u veljači. Jutarnji list ekskluzivno je prvi imao uvid i objavio sadržaj nacrta tog internog i zaštićenog dokumenta što su potom prenijeli mnogi mediji širom regije.
Iz te je strategije vidljivo da postoje indikativni jasni rokovi zasada samo za Crnu Goru i Srbiju, jedine države u regiji koje već pregovaraju o članstvu i zato se smatraju predvodnicama među državama regije.
Za te dvije države navodi se da će moći postati članice Europske unije do kraja 2025., a za druge samo kažu da do tada trebaju “uznapredovati u pristupnim pregovorima” ili “uznapredovati na svom Europskom putu”. Hrvatska podržava proces proširenja, pa čak i poziva da ono bude prioritet EU ali stalno naglašava da se treba inzistirati na ispunjavanju potrebnih kriterija onako kako se to tražilo i od Hrvatske. Predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković čak je najavio da će Hrvatskoj u prvoj polovici 2020. godine, koja će tada predsjedati Europskom unijom, proširenje biti prioritet. Ta će godina biti i 20. godišnjica Zagrebačkog samita, kada je i pokrenut proces stabilizacije i pridruživanja kao prijelazni put prema punopravnom članstvu u EU.
Pregovori Crne Gore
Od Zagrebačkog preko Solunskog samita Hrvatska je jedina država koja je uspjela prijeći cijeli put od Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju do cilja, punopravnog članstva u EU. Crna Gora je otvorila pregovore i u ovom trenutku pregovara o članstvu. Otvorila je 30, a privremeno zatvorila 3 od 35 poglavlja. Prema tome, Crna Gora je, bez sumnje, vodeća na tom putu. Ipak, Komisija u dokumentu spominje Crnu Goru i Srbiju zajedno kao predvodnice, iako je Srbija otvorila samo 12 i privremeno zatvorila 2 poglavlja. Makedonija, koja je 2000. godine bila daleko ispred Hrvatske na putu prema EU, sada tapka u mjestu sa statusom kandidata, ali bez otvaranja pregovora jer je u tome blokira Grčka zbog spora oko imena. Albanija ima status kandidata, ali ne i datum za otvaranje pregovora. Bosna i Hercegovina predala je zahtjeva za članstvo, dobila upitnik od Komisije na koji još nije odgovorila i u postupku je dobivanja statusa kandidata. Kosovo je posljednje u tom procesu jer ima na snazi tek Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, ali još nije formalno zatražilo članstvo. A ako i kada zatraži, bit će to kontroverzno jer pet država članica EU još nije priznalo neovisnost Kosova.
U nacrtu strategije Europske komisije navedeni su indikativni koraci za dovršetak učlanjenja Crne Gore i Srbije u EU do 2025. Prema tom hodogramu, do kraja 2019. te bi države trebale biti fokusirane na ispunjenje prijelaznih mjerila s područja vladavine prava. Srbija ih ima čak 50, a nakon što se potvrdi njihovo ispunjenje, onda će EU odrediti mjerila za zatvaranje tog poglavlja. Ovdje će uloga Hrvatska biti bitna jer je Hrvatska blokirala otvaranje tog poglavlja za Srbiju zbog zakona o univerzalnoj jurisdikciji za suđenja za ratne zločine, čime je Srbija sebi dala za pravo da sudi i hrvatskim građanima za navodne zločine na teritoriju Hrvatske. Iako je Hrvatska na pritisak Europske komisije i nekih zemalja članica odustala od blokade, Hrvatska smatra da je uspjela u prijelazna mjerila uvesti ključne zahtjeve koje Srbija mora ispuniti. Među ključnim hrvatskim zahtjevima jesu oni da Srbija mora osigurati prava žrtvama rata i njihov pristup pravdi, kao i naknadu štete svim žrtvama za čija je stradanja odgovorna srpska strana; mora izbjegavati sukob nadležnosti pravosuđa i neće moći samovoljno primjenjivati vlastiti zakon na području Hrvatske; mora surađivati u utvrđivanju sudbine nestalih ili pronalasku njihovih ostataka; mora u potpunosti surađivati sa Sudom u Haagu; mora provesti pravni okvir za zaštitu manjina i osigurati da hrvatska manjina dobije mjesto u parlamentu.
Tek kada se utvrdi da je postignut napredak u ispunjavanju ovih mjerila, dakle tijekom 2019., Srbiji će se odrediti mjerila za zatvaranje tog ključnog poglavlja.
Slučaj Kosova
Osim toga, do kraja 2019. Srbija mora ispuniti i prijelazno mjerilo iz Poglavlja 35, koje, iako se zove formalno “ostala pitanja”, sadrži uvjet sveobuhvatne normalizacije odnosa s Kosovom. “Srbija i Kosovo najkasnije do ovog roka moraju postići sveobuhvatnu normalizaciju odnosa koja bi otvorila put za dalji supstancijalni napredak Kosova na putu prema Europskim integracijama”, stoji u ovom nacrtu uz napomenu da se to treba osvježiti kada se vremenski okviru za dijalog pojasne.
BiH bi do 2019. trebala dobiti status kandidata, naravno ako do tada dovrši postupak slanja odgovora iz upitnika i Komisija završi svoj dio posla.
Albanija, ako ispuni uvjete, i Makedonija, ako riješi pitanje imena s Grčkom, dobit će te, 2019., godine zamah u pregovorima o članstvu. Godina 2023. spominje se kao ona u kojoj bi Crna Gora i Srbija trebale zaključiti pregovore o članstvu, a Bosna i Hercegovina ih otvoriti. Godine 2024. potpisao bi se Ugovor o pristupanju između EU i Crne Gore te EU i Srbije, na prijedlog Europske komisije i uz pristanak Europskog parlamenta. Taj bi ugovor trebale navrijeme ratificirati sve države članice da bi te dvije države ušle u EU do kraja 2025. godine.
Iako je iz ovog dokumenta vidljivo da su indikativni rokovi za dovršetak procesa ulaska u EU jasno navedeni samo za Crnu Goru i za Srbiju, jer su u ovom trenutku vodeći u tom procesu, u istom se nacrtu navodi da je ta perspektiva otvorena za sve “partnere” iz regije te da i dalje ostaje zasnovana na individualnim zaslugama. U dokumentu se namjerno ne spominje “šest država”, nego “šest partnera” zbog Kosova koje još nije priznato od 5 država članica EU.
Granični sporovi
Iz nove strategije Europske komisije za Hrvatsku je važan i dio koji se tiče rješavanju graničnih sporova svih kandidata sa susjedima. Čak tri države iz regije, BiH, Crna Gora i Srbija, imaju takva otvorena putanja s Hrvatskom. EU, zbog lošeg iskustva sa slovenskom blokadom Hrvatske, sada inzistira da se takva pitanja riješe puno prije članstva u EU. U pitanjima granica Crne Gore i Srbije s Hrvatskom ona bi se trebala riješiti do 2023. godine kao uvjet da Crna Gora i Srbija do tada zaključe pregovore o članstvu u EU i postanu punopravne članice do kraja 2025. “Postoje i dalje važni bilateralni sporovi između država regije koji su preostali za rješavanje. EU neće uvoziti te sporove. Trajno rješenje treba pronaći prije nego što država uđe u EU. Sve države moraju se nedvosmisleno obvezati, i riječima i djelima, da će prevladati nasljeđe iz prošlosti, postići pomirenje i riješiti otvorena pitanja puno prije pristupa u EU”, piše u tom dokumentu. Konkretno se u hodogramu koji predviđa članstvo Crne Gore i Srbije u EU do 2025. godine kaže da se prije zaključenja pristupnih pregovora moraju riješiti svi granični prijepori jer EU “ne može niti hoće uvoziti takve problem”. “U slučajevima gdje granični sporovi ne budu riješeni strane ih moraju predati bezuvjetno, na obvezujući način konačnoj arbitraži ili Međunarodnom sudu pravde, prije zaključenja pristupnih pregovora, i u potpunosti poštovati presude”.
Također, lidere regije podsjeća se da je članstvo u EU stvar izbora, za koji je potreban politički konsenzus i potpora građana, i zato ne bi trebala postojati dvojba lidera o tome gdje pripada zapadni Balkan i u kojem smjeru se kreće. To je očito poruka Srbiji gdje se često postavlja pitanje izbora između EU i Rusije. Srbija očito dobro igra dvostruku igru koja pokazuje uspjeh. Prišli tjedan, dok je premijerka Srbije Ana Brnabić bila u Bruxellesu na večeri koju je za premijere šest država zapadnog Balkana organizirala visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost Federica Mogherini, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić bio je u Moskvi gdje se ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu zahvalio za potporu protiv priznanja neovisnosti Kosova i sprečavanje rezolucije u UN-u o genocidu u Srebrenici.
Za Srbiju je iz dokumenta Europske komisije, koji se do usvajanja još može i promijeniti, bitna i poruka da će morati riješiti odnose s Kosovom putem pravno obvezujućeg dokumenta, za što se u ovom dokumentu kaže da je ključno za stabilnost cijele regije i europsku perspektivu.
“Hrvatska blokada”
Hrvatska u svom pristupu prema državama regije ima imidž države koja stvara probleme iako ona sudjeluje u raznim procesima kojima je cilj pomaganje regiji da što prije uđe u EU. Hrvatska je pokretač, zajedno sa Slovenijom, procesa Brdo-Brijuni, a sudjeluje i u Berlinskom procesu kojima je cilj pomoći državama zapadnog Balkana. Mnogi hrvatski stručnjaci za EU-integracije, uključujući i sadašnje članove hrvatske Vlade, pomagali su kao konzultanti preko programa EU Vladi Srbije, kao i vladama drugih zemalja u regiji poput Kosova, Crne Gore i Albanije, u pripremi dokumentacije, akcijskih planova i na drugi način u procesu ispunjavanja uvjeta koje postavlja EU. No Srbija uvijek posebno naglašava kada god Hrvatska postavlja bilo kakvo pitanje u nekom poglavlju, a mediji u Srbiji to predstavljaju kao “Hrvatsku blokadu”. Hrvatska je prilično nespretno radila u kontaktima s drugim članicama EU i s Komisijom, pa se stječe dojam da je Hrvatska za svoje zahtjeve imala manju potporu nego Srbija, kao što je to bio slučaj u pitanju takozvane “univerzalne jurisdikcije” kada je Europska komisija jasno stala na stranu Srbije. Bez obzira na to što Hrvatska naglašava da će štititi svoje nacionalne interese, nema sumnje da Hrvatska podupire, pa i želi ubrzati, proces proširenja koje smatra i dijelom svog nacionalnog interesa.