U isto vrijeme dok se na Bleiburškom polju bude održavala komemoracija za žrtve Križnoga puta, oko tri i pol kilometra dalje u središtu Bleiburga okupit će se predstavnici raznih udruga predvođeni antifašistima i građani, koji će prvi put na takav način javno zatražiti da ovogodišnje okupljanje Hrvata u tom mjestu na jugu Austrije bude i posljednje. U Austriji, posebno u južnoj pokrajini Koruškoj, zadnjih su godina sve glasniji protivnici obilježavanja Bleiburške tragedije na kojima se redovito ističu ustaški odnosno fašistički simboli.
U subotu 12. svibnja u 11 sati komemoracija će započeti molitvom na groblju u Unter-Loibachu odakle će se procesija nastaviti prema polju Loibacher, gdje će se od 12 sati uz izravan prijenos Hrvatske radiotelevizije nastaviti program s govorima pokrovitelja, supokrovitelja i organizatora, a misno slavlje predvodit će zadarski nadbiskup msgr. dr. Želimir Puljić. Očekuje se da će, kao i svake godine, autobusima organizirano doći tisuće ljudi iz Hrvatske, ali i Hrvati iz drugih zemalja. Istovremeno će se u organizaciji Saveza koruških partizana u suradnji s udrugama iz Slovenije i Italije održati skup protiv bleiburške komemoracije. Potvrđuje to Globusu tajnik saveza Andrej Mohar iz Klagenfurta ističući kako očekuju dolazak istomišljenika iz cijele Austrije koji podržavaju inicijativu AK Pliberk-Bleiburg koja okuplja 21 pretežno nevladinu organizaciju. Otkriva kako su preko interneta pokrenuli i peticiju kojom traže zabranu hrvatske nacionalističke proslave i koju je do sada potpisalo oko šest tisuća ljudi.
Ohrabruju ih, kaže Mohar, i riječi nedavno izabranog guvernera Koruške Petera Kaisera, koji je u svom inauguracijskom govoru osudio okupljanje na kojem se ističu ustaški simboli i pjevaju ustaške pjesme. Svoj je stav socijaldemokrat Kaiser potvrdio i Globusu.
“Osamdeset godina nakon što su njemački nacionalsocijalisti anektirali Austriju, nova koruška vlada predstavlja politički centar koji se ustrajno snažno suprotstavlja bilo kojoj vrsti političkog ekstremizma. To uključuje i desničarska ekstremistička okupljanja na polju Loibacher koja se službeno održavaju kao religijske procesije. Vlada regije Koruške želi se distancirati od takvih događanja i osuđuje bilo kakve fašističke izjave”, kaže Kaiser i naglašava kako njegova vlada nije u mogućnosti zabraniti održavanje bleiburškog okupljanja, nego takvu zakonsku mogućnost ima samo državno tijelo - austrijsko Ministarstvo unutarnjih poslova.
“Ključno je osigurati da se striktno poštuju austrijski zakoni i da se kazne prekršitelji”, zaključuje Kaiser koji se poput drugih protivnika komemoracije u Bleiburgu s kojima smo razgovarali poziva na izričitu zakonsku zabranu isticanja bilo kakvih fašističkih simbola u Austriji.
“Takav zakon treba poštovati i na to upozoravamo političare. Problem je što u organizaciji skupa sudjeluje i hrvatska Katolička crkva, no i za nju bi trebali vrijediti isti zakoni. Zbog nošenja odjeće s ustaškim simbolima i porukama te zbog ustaških pjesama već smo pokušali zaustaviti održavanje skupa na polju Loibacher, a ubuduće ćemo se još više potruditi da nam to uspije. O svemu ćemo obavijestiti Europsku uniju koja se jasno zalaže za antifašizam i osuđuje nacionalizam, pa od Bruxellesa očekujemo da upozori nadležne u Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji da prestanu tolerirati takvo ponašanje”, otkriva antifašist Mohar i dodaje kako na bleiburški skup ne dolaze samo simpatizeri ustaškog pokreta nego i predstavnici raznih desničarskih organizacija uglavnom iz Austrije i Njemačke zbog čega se to okupljanje, zaključuje on, pretvorilo u najveću manifestaciju desnog ekstremizma u Europi.
Koruškim antifašistima podršku je ovih dana dalo i troje austrijskih europarlamentaraca iz tri različite stranke, Othmar Karas iz pretežno desne vladajuće stranke ÖVP, socijaldemokrat Josef Weidenholzer i liberalka Angelika Mlinar, koji su novinare već izvijestili kako “Austrija svake godine u svibnju postaje mjesto fašističkog hodočašća na polju Loibacher” te “da se i više od dvadeset tisuća hrvatskih fašista i neonacista sakuplja pod krinkom vjerske komemoracije za pale vojnike ustaške vojske”. Naglašavaju i da je ove godine 80. tužna obljetnica Hitlerova “anschlussa” Austrije te da tolerancija prema događaju na kojem se vijore fašističke, odnosno ustaške zastave i obilježja ”nanosi štetu ugledu Austrije”.
Mohar kaže kako iza inicijative protiv nacionalističkog skupa, koji se održava pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora, u Austriji ne stoje političke stranke, nego nevladine udruge i organizacije zelenih, mladih, antifašista, sindikati, studenti… Nemaju, tvrdi, namjeru na svom skupu inicirati bilo kakve incidente, a vjeruje kako će na oba događanja biti prisutan velik broj policajaca koji bi, smatra, trebali posebno voditi računa o poštovanju austrijskih zakona.
“Austrija svake godine u svibnju postaje mjesto fašističkog hodočašća na polju Loibacher gdje se i više od 20.000 hrvatskih fašista i neonacista okuplja pod krinkom vjerske komemoracije za pale vojnike ustaške vojske”, upozoravaju austrijski zastupnici u Europarlamentu
Inicijativa AK Pliberk Bleiburg, koja je pokrenula kampanju za zabranu komemoracije, djeluje pod sloganom ”Protiv svakog nacionalizma i povijesnog revizionizma” i na svojoj internetskoj stranici iznosi niz povijesnih podataka o uzrocima bleiburške tragedije, NDH, ustaškom pokretu i vojsci te o njihovoj povezanosti s njemačkim nacistima te fotografijama dokazuju kako se u Bleiburgu svake godine ističu i veličaju ustaški simboli. Osim putem interneta, ne žele javno istupati u medijima. U pisanom odgovoru na Globusov upit napominju kako “svoj blog doživljavaju kao antifašističku informativnu stranicu namijenjenu austrijskim, ali i svim drugim medijima i javnosti”.
“Smatramo da se u javnosti pogrešno doživljava bleiburško okupljanje, njegova ideologija i uloga u hrvatskoj politici, dok austrijske vlasti, pa čak i Katolička crkva u Austriji taj događaj smatraju kao vjersko odavanje počasti civilnim žrtvama na kojem se usput slavi i Majčin dan”, poručuju iz AK Pliberk Bleiburga.
Da podržava zabranu hrvatskog skupa, potvrdio nam je i načelnik Bleiburga Stefan Visotschnig. A da spadaju u gorljive pobornike zabrane, ne kriju ni u Izraelskom kulturnom društvu u Beču.
“Iskustva iz prošlosti pokazuju da na taj skup iz Hrvatske dolaze ljudi koji su vrlo nacionalistički raspoloženi. Ustaški simboli i pjesme nedopustivi su jer se krše austrijski zakoni, a sve je povezano s Crkvom, što je vrlo problematično. Nadam se da će austrijske vlasti napokon nešto u vezi s time poduzeti. Mi smo već nekoliko puta javno protestirali i čekamo reakciju vlasti”, govori nam glavni tajnik za židovske poslove Raimund Fastenbauer.
Među organizacije koje su zadnjih godina također javno istupile protiv bleiburškog skupa spada i sindikat Auge/UG čiji član Markus Koza ističe kako austrijska policija više ne bi smjela zatvarati oči pred neprihvatljivim ponašanjem gostiju iz Hrvatske.
“Nama je jasno da je Austrija bila okupirana od nacista, a da su se partizani borili za slobodu u Jugoslaviji, ali i u Austriji. Stoga smo prošle godine zatražili da se u Austriji podigne spomenik partizanima, a ne da dopuštamo da se slave oni koji su se u Drugom svjetskom ratu borili na strani nacista. Svake godine Hrvati u Austriji slave one koji su ubijali Židove i druge nedužne žrtve. To je potpuno neprihvatljivo pa stoga očekujem od policije da sankcionira sve one koji ističu fašističke simbole, ali je vrijeme i da vodeći političari u Austriji jasno kažu da za takve proslave u našoj državi nema mjesta. No, nažalost su za sada političari poprilično tihi kada je u pitanju Bleiburg jer očito misle da je to nevažan događaj kojem ne treba pridavati osobitu pozornost”, govori Koza, koji smatra da je važno kritizirati sva događanja iza kojih stoje ekstremne desničarske skupine i organizacije, i to ne samo u Austriji nego i u cijeloj Europi. Ističe kako u Austriji još ima dosta ljudi koji u nacizmu ne vide ništa loše, a i takvi imaju pravo glasa, što je još jedan razlog zašto im se političari ne žele previše zamjeriti. No, mlake reakcije vlasti, upozorava, daju vjetar u leđa desničarskim organizacijama koje otvoreno šire mržnju prema Židovima ili crncima, a posebno su utjecajne upravo na jugu Austrije.
Slično razmišljaju i u austrijskoj stranci zelenih Grüne u kojoj nam je izjavu dao zastupnik u Gradskom vijeću Klagenfurta Frank Frey, koji također naglašava “da je riječ o najvećem neonacističkom susretu u Europu koji se održava u spomen na fašističku ustašku državu”.
Podsjeća kako je koruški guverner Kaiser već prošle godine u tom povodu vlastima predao peticiju raznih organizacija kojom se poziva na zabranu fašističkih manifestacija u Austriji, što u potpunosti podržavaju i Zeleni.
“Prošle su godine u Bleiburgu zabilježena barem dva slučaja pozdravljanja nacističkim Hitlerovim pozdravom. Tražimo da se u Austriji zakonom zabrane svi oni fašistički simboli, znakovlje kao i uniforme koji su zabranjeni i u Hrvatskoj. Očekujemo da Ministarstvo unutarnjih poslova poduzme potrebne mjere i pripremi takav zakon”, naglašava Frey.
Istaknuta austrijska teologinja i povjesničarka s hrvatskom adresom Anna Maria Grünfelder rođena je upravo u Koruškoj i u svom je dugogodišnjem radu mnogo istraživala upravo zbivanja na tom području potkraj Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega.
“Austrijanci uopće ne doživljavaju godišnja okupljanja na Bleiburgu jer smatraju da se to tiče isključivo Hrvata i pripadnika drugih naroda iz bivše Jugoslavije. No, Bleiburg treba gledati i kao simbol poslijeratnih događanja. Dok većinu Austrijanaca za to nije briga, ljudi u Koruškoj o partizanima imaju podosta drugačije mišljenje jer su partizani u tom dijelu Austrije oteli neke ljude za koje su mislili da su surađivali s fašistima. Mnogi stanovnici Koruške završili su kao žrtve partizana baš kao i Hrvati, ali i neki drugi narodi koje je zadesila slična sudbina”, govori Anna Maria Grünfelder i pritom spominje Čerkeze koji su do južne Koruške došli iz Italije pod zaštitom Velike Britanije.
Misu na središnjoj komemoraciji 2010. godine predvodio je sisački biskup mons. Vlado Košić, poznat po desničarskim stavovima,a za ovu je godinu najavljen mons. Želimir Puljić, predsjednik HBK
“Svjedoci tog vremena u Koruškoj pričali su mi o rijekama ljudi koji su preko Alpa pristizali iz Italije baš kao što su preko Slovenije dolazili hrvatski i slovenski domobrani. Cijela južna Koruška, a ne samo Bleiburg, bila je preplavljena tim razvojačenim vojnicima poraženih vojski. Britanski vojnici tražili su od Londona upute kako da postupaju s tim ljudima koji su nakon nekog vremena shvatili da ih Velika Britanija neće zaštititi, nego će biti izručeni u skladu s tadašnjim međunarodnim dogovorima o ratnim zarobljenicima. Domobrane su Britanci izručili Titu, a Čerkeze Sovjetskom Savezu. Neki su se silom uspjeli nekako osloboditi, no nad većinom je počinjen masakr, i to na jugoslavenskoj strani granice nakon što su prešli most u Dravogradu. Neki od tih ljudi nisu bili nevini i zato su bježali”, ističe Anna Maria Grünfelder povijesne činjenica koje se, dodaje, često iskrivljuju i u javnost se plasiraju neistine.
“Austrijske vlasti stalno ponavljaju kako su organizatori skupa u Bleiburgu dužni poštovati austrijske propise, a oni se na to redovito oglušuju. Vjerojatno neće ni ove godine biti ništa drukčije. Organizatori okupljanja uglavnom su pripadnici hrvatske emigracije u Njemačkoj. Austrijska je policija mnogo puta imala razloga intervenirati, ali to vjerojatno nije učinila da se ne bi zamjerila službenoj Hrvatskoj. Peticije protiv okupljanja nisu ništa novo. Inicijative da se skup zabrani postojale su još u vrijeme kada sam ja išla u gimnaziju u Klagenfurtu. Stoga ni ova najnovija inicijativa vjerojatno neće ništa postići”, govori Anna Maria Grünfelder.
Hrvatskoj bi trebalo biti stalo da se ne spominje u kontekstu neoustaštva i stoga bi hrvatska Vlada trebala utjecati na organizatore da ne sramote državu, kaže Anna Maria Grünfelder
Prema njezinim riječima, i Čerkezi u Lienzu svake godine obilježavaju obljetnicu svojih žrtava, ali to čine kulturno i dostojanstveno u organizaciji svoje pravoslavne crkve. Hrvatskoj bi, dodaje, trebalo biti stalo da se ne spominje u kontekstu neoustaštva i stoga bi hrvatska Vlada trebala utjecati na organizatore da ne sramote državu.
“Nitko ne osporava da su partizani počinili strašne zločine za koje većinom nitko nije odgovarao, ali to nije razlog da se revidira povijest. Treba misliti i na one koji su patili pod ustaškim režimom. Zato manifestacija u Bleiburgu baca loše svjetlo na Hrvatsku. Treba slaviti dostojanstveno. Stanovništvo Bleiburga nije zaslužilo da se kod njih održavaju skupovi isfrustriranih pojedinaca koji daju oduška svojim frustracijama, a tamo živi i dosta ljudi koji su potomci Hrvata koji su se 1945. nekako uspjeli spasiti od izručenja Jugoslaviji”, zaključuje Anna Maria Grünfelder, koja stoga pozdravlja sve inicijative da se ograniči obilježavanje obljetnice bleiburške tragedije.