U NOVOM GLOBUSU

'OPERACIJA JERUZALEM' IMAT ĆE NESAGLEDIVE POSLJEDICE PO SVIJET! Trump će izazvati novi rat i migracijske valove koji će ugroziti Europu

 

 

Prošli je tjedan američki predsjednik Donald Trump priznao Jeruzalem glavnim gradom Izraela i odlučio da se američko veleposlanstvo preseli iz mediteranskog Tel Aviva, stvarne izraelske metropole, u kontinentalnu prijestolnicu raznih carstava i tisućljetni sveti grad židova, kršćana i muslimana. Time je taj politički analfabet i primitivac, što se nalazi na čelu još uvijek vojno i ekonomski najmoćnije države na svijetu odakle vodi svoju inačicu sukoba civilizacija, rasa, nacija, vjera, rodova, zemalja i kontinenata, a koja diljem Amerike i svijeta sije sjeme zla, potaknuo događaje s nesagledivim posljedicama na Bliskom istoku i u cijelom svijetu.

Neopisivo je teško prikazati povijest i simbolično značenje Jeruzalema. U politološkoj se literaturi desetljećima – zajedno s Bejrutom, Belfastom, Nikozijom i dr. – proučava kao tipičan podijeljeni grad. Suvremena povijest Jeruzalema kao podijeljenog grada počinje s prvim izraelsko-arapskim ratom 1948.-1949. u kojemu je Izrael pobijedio arapske države koje su ga napale samo dan nakon što je proglasio neovisnost, obranio novostečenu državu te osvojio dio teritorija koji je prema Rezoluciji UN-a o podjeli Paelstine na židovsku i arapsku državu iz 1947. bio namijenjen Arapima. Arapi su zadržali pod svojom vojno-političkom kontrolom ono što danas čini skraćeni Pojas Gaze, koji je potpao pod vlast Egipta, i Zapadnu obalu, koja je potpala pod vlast Jordana. Jeruzalem je podijeljen Zelenom crtom na zapadni dio pod kontrolom Izraela i istočni dio pod kontrolom Jordana. Uz crtu razgraničenja izgrađena je dva i pol kilometra duga fizička barijera okružena “ničijom zemljom”. Samo su diplomati, kršćanski kler, hodočasnici i povlašteni stranci smjeli prijeći Zelenu crtu.

Tako je bilo do 1967., kada je Izrael u šest lipanjskih dana teško porazio arapske države u trećemu izraelsko-arapskom ratu te okupirao Pojas Gaze, Zapadnu obalu i Golansku visoravan. Izraelska vojska ušla je u Jeruzalem, a general Moše Dajan naredio je da se uklone fizičke prepreke što su dijelile grad. Temeljnim zakonom 1980. – Izrael nema uobičajeni pisani ustav, nego “zbrojni ustav”, koji čine Deklaracija o neovisnosti iz 1948. i više temeljnih zakona koji uređuju ustrojstvo i djelovanje glavnih političkih i društvenih institucija – Jeruzalem je proglašen jedinstvenim, nedjeljivim i vječnim glavnim gradom Izraela. Međunarodna zajednica nije priznala taj jednostrani izraelski čin pa su veleposlanstva drugih država ostala u Tel Avivu.

Premda je Dajan 1967. srušio fizičke barijere između dva dijela grada, one su opet niknule. Izrael je, naime, izgradio “sigurnosni zid” koji je razdvojio zapadni i istočni Jeruzalem. Nije time grad samo opet fizički podijeljen nego su produbljene i učvršćene granice između dvaju političkih i socijalnih svjetova što žive u njemu.

Grad danas ima oko 770.000 stanovnika: oko 65 posto Židova i oko 35 posto Palestinaca. Zapadni židovski dio povezan je modernom autocestom s Tel Avivom koja prolazi Zapadnom obalom, ali se Palestinci njome ne smiju voziti, pa kritičari izraelske politike to nazivaju “cestovnim aparthejdom”. Zapadni Jeruzalem razvio se u prosperitetnu turističku, trgovinsku, financijsku, sveučilišnu, kulturnu urbanu cjelinu, a njegovi su stanovnici potpuno integrirani u izraelski pravni i politički sustav.

Istočni Jeruzalem pretvoren je pak u geto okružen sigurnosnim zidovima, vojnima kontrolnim točkama i lancem židovskih naselja u njemu i oko njega u kojima živi oko 300.000 židovskih naseljenika, te je potpuno odsječen od svoje prirodne i etničke okoline na Zapadnoj obali. Palestinski stanovnici grada nemaju ni izraelsko državljanstvo ni izraelske putovnice, nemaju jednaka politička i socijalna prava kao stanovnici Zapadnog Jeruzalema.

Donald Trump digao je na noge taj uzburkani i uzavreli svijet. Tek što su se pojavili obrisi kraja rata u Iraku, kakav je SAD uglavnom želio, i kraja rata u Siriji, kakav SAD uglavnom nije želio, te tek što se nazrela mogućnost makar privremena gašenja ratnog grotla na Levantu i Bliskom istoku, evo Donalda Trumpa da svojima bezumnim potezima razbukta nove sukobe.

Trumpovi pobornici na europskoj desnici trebali bi shvatiti da je to i protueropski čin, i to zato što bi novi sukobi i ratovi na Levantu pokrenuli nove masovne migracijske valove prema Europi s kojima se ona ne zna i ne može nositi. Jesmo li, možda, naivni? Je li pravi cilj Trumpove politike upravo destabilizacija Europe i napose Europske unije? Najgore je to što se čini kako ovo nije ni kraj ni vrhunac Trumpova političkog bezumlja…

 

Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa

Izdvajamo

Iz drugih medija