UPOZORENJE S PANTOVČAKA

PREDSJEDNIČIN ALARM: RADIKALI PRIJETE BIH Strani obavještajci potvrđuju riječi šefice države: tamo organizirano djeluje 500 radikalnih islamista

Mostar, BIH, 120416.
19. medjunarodni sajam gospodarstva Mostar 2016. Otvaranju sajma nazocili su predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarovic, premijer Srbije Aleksandar Vucic, predsjednik predsjednistva BiH Bakir Izetbegovic i brojni drugi uzvanici. Na fotografiji: Kolinda Grabar Kitarovic i Bakir Izetbegovic.
Foto: Tom Dubravec / CROPIX
CROPIX

Jedna od najvećih svjetskih igara ovog se trenutka vodi u Bosni i Hercegovini s mogućim nesagledivim posljedicama ne samo za tu državu, već i širu regiju, piše u jednom izvještaju koji će uskoro biti stavljen na stol novog američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Obavještajne zajednice budno prate procese u toj državi u kojoj se odvija jedan od najvažnijih procesa u svjetskoj politici, na što je nedavno, krajnje precizno i točno, ali diplomatskiipak uvijeno, upozorila i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Ocijenila je da je stanje u BiH “prilično zabrinjava”, a razloga za to zaista ima. Hrvatska predsjednica, kao uostalom i politički vrh, prate sve procese u susjednoj državi, a Grabar-Kitarović kao bivša visoka dužnosnica NATO-a i osoba koja odlično poznaje stanje u svjetskoj politici vrlo točno je detektirala probleme koji su danas u BiH sve izraženiji.

Kada bi se pročitali izvještaji stranih obavještajnih zajednica dojam bi bio znatno alarmantniji, a ocjene njihovih analitičara alarmantne i dramatične. Potvrdilo nam je to i nekoliko dobrih poznavatelja događanja u susjednoj državi koji su imali uvid u izvještaje stranih službi. Procjena je da je trenutačno u BiH oko 500 radikalnih islamista, a da se taj krug, ako se uzmu i njihovi potencijalni suradnici, može proširiti na oko 2000 osoba. Oni su pod budnim okom obavještajaca najvećih svjetskih obavještajnih službi, ali je uvijek pitanje trenutka kada se nešto može dogoditi.

Nadalje, postoje jasno razrađene strategije pojedinih zemalja koje pokazuju zanimanje za daljnji nastavak islamizacije te zemlje. Neke od tih strategija koje su čak stavljene i na papir su krajnje zabrinjavajuće, kao ona da jedna zemlja ima jasno razrađen plan “prodora” utjecaja islamskih krugova sve “do mora”, što bi naravno značilo i mijenjanje političke arhitekture prostora BiH. Da se ne kalkulira da je u tim planovima i više od toga. Kupovanje kuća i terena na područjima koje je “najzapadnije” u BiH, ali i najbliže dijelovima teritorija zemlje koja je i najbliža moru, može se tumačiti kao dio plana “u pričuvi”, ako se događaji u regiji okrenu prema crnim scenarijima.

Zanimljivo je da je u nekoliko navrata na razne opasnosti koje vrebaju BiH upozorio i jordanski kralj Abdullah II, pa je organizirao i skupove na kojima se o tome govorilo. Postoji još jedan fenomen kada je riječ o BiH, a to je da je to jedino mjesto na svijetu gdje šiiti i suniti uspješno surađuju. Naime, njihove vođe su procijenile da je za politiku prema BiH važna zajednička suradnja, pa su neprijateljstva stavljena po strani.

Do sada su tri vala vodila prema radikalizaciji Bosne i Hercegovine, odakle je početkom devedesetih al-Qaida imala i put prema Europi. Radilo se o postrojbi El Mudžahih u kojoj su bili mudžahedini i stranci, a djelovala je u sastavu Trećeg korpusa BiH i borila se protiv Hrvata i Srba. ”Tada je bio i jak utjecaj Iranske revolucionarne garde koja je dostavljala oružje, dok je iz Saudijske Arabije dolazila humanitarna pomoć. Iran nije imao veliki utjecaj na narod, već više na političku i vojnu elitu u BiH”, tvrdi jedan dobar poznavatelj prilika u BiH, koji je imao i uvod u brojne povjerljive dokumente stranih obavještajnih službi.

Po njemu drugi je val uslijedio kroz vahabizam i širio se polako na područjima gdje žive Bošnjaci. ”Postoje procjene da čak deset posto populacije BiH inklinira toj vrsti radikalizma, iako većina od njih nije sklona terorizmu, niti pojačanom ekstremizmu. Ali i ovaj broj je velik i zabrinjavajući”, kaže naš sugovornik.

Treći val širenja islamizma, ali s političkom dimenzijom ako se tako može govoriti, uslijedio je s pojačanim zanimanjem Turske za BiH. ”Po mnogima to je i najopasniji val koji ne donosi ekstremizam, ali je u biti krajnje protuzapadni i protueuropski. Nudi se kao alternativa Europskoj uniji, s tezom da bi BiH ionako u euorpskoj obitelji, pogotovo kada je riječ o Bošnjacima, bila u četvrtom redu. S druge strane podsjeća se na dobar položaj ovdašnjih muslimana za vrijeme Otomanskog carstva kada su mnogi od njih bili dio vladajuće elite”.

Naš sugovornik, koji godinama prati procese u BiH ne samo s političke strane već i one sigurnosne, tvrdi da je od radikalnog terorizma u BiH gotovo veća prijetnja promjena mentalnog sklopa kod muslimana. Mnogi od njih danas ne vjeruju Europskoj uniji i odbijaju sve što dolazi s te strane. Zato je i odlazak Andreja Plenkovića i Davora Ive Stiera u BiH prošao onako kako je prošao, a dobri poznavatelji prilika tvrde da je jedan od razloga “tople” dobrodošlice bila i tiha najava mogućnosti da se Hrvati okrenu ideji trećeg entiteta. U svakom slučaju europske poruke koje je nosio Plenković nisu nikoga previše impresionirale.

A trendovi koji se sada događaju u BiH dugoročno su vrlo opasni. Osim Turske i Saudijske Arabije za događaje u BiH zainteresirane su još mnoge zemlje, poput Katara, a i u medijskom smislu se provode projekti koji bi trebali promijeniti mentalni sklop kod muslimana. Prije svega dijametralno suprotan iz vremena bivše Jugoslavije, a tu ni uloga velikih medijskih kuća nije zanemarujuća. Nastavi li se tako stanje bi se samo moglo još više radikalizirati.

Sve to ukazuje da Hrvatska mora budno pratiti događaje u susjednoj državi i da su male šanse da će europeizacija BiH biti čarobno rješenje za susjede. Bošnjaci imaju svoje planove i ideje, a Srbi u BiH, prije svega Dodik, nemaju veliko zanimanje za EU. Njima je Rusija bliža, jer smatraju da bi od Putina mogli dobiti satisfakciju, ako se to tako može zvati, za prorusku politiku koju vode.

Hrvatska se kod onih koji promoviraju “novu politiku” među muslimanima doživljava kao prva zemlja “križarskog Zapada”, odakle ne dolaze rješenja koja bi bila po volji promotora tih trendova. Zato se i s rezervom prima svaka inicijativa iz Zagreba koja diskretno upozorava da se u BiH događaju drukčije nego što to i Bruxelles, naviknut na politiku mrkve i batine prema potencijalnim novim članicama, očekuje.

Istovremeno, Hrvatska koja sa BiH ima najdužu granicu sa zebnjom promatra daljnji razvoj događaja oko izbjeglica, prije svega onih koji su trenutačno u Turskoj. Dođe li do novog zaoštravanja između EU i Turske i turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan zaista propusti tri milijuna ljudi prema Zapadu svi scenariji, pa i oni katastrofični su mogući. Posve je jasno da bi kroz taj val krenuli i mnogi ekstremisti, pa i teroristi i izazovi bi bilo veliki ne samo za Hrvatsku, već i za cijelo okruženje. To ne bi mimoišlo ni Srbiji, bez obzira na izbjegličke rute koje bi tom prilikom bile aktivirane. Realno, Srbija bi se našla u još delikatnijoj i težoj situaciji nego Hrvatska koja je ipak članica EU i NATO-a.

Zanimljive su i reakcije Bakira Izetbegovića nakon što se u posljednje vrijeme, doduše diskretno, u Hrvatskoj sve više spominje “federalizacija” i “europeizacija” BiH. Utjecajni političar dosta grupo uzvraća da nema govora o lošem položaju Hrvata, promjeni sadašnjeg uređenja države i pri tome udara šamar hrvatskoj politici koja nije u stanju suzbiti ekstremizam ni u vlastitim redovima. A sve ove eskapade krajnjih desničara, koliko god mi u Hrvatskoj znamo da su izolirani slučajevi, ostavljaju trag na ugled zemlje, a činjenica je da se s tim hrvatska politika naprosto ne zna nositi. Što s druge strane političarima iz susjedstva daje sjajnu “municiju”, što je Izetbegović efektno iskoristio.

Tako i hrvatska receptura za susjednu državu, pod kapom EU, sve više gubi priliku za promociju u BiH. Neće je Bošnjaci, neće Srbi, a Hrvati su ionako razočarani sve više svime što dolazi iz Zagreba. Shvatili su već davno da im nitko ne može pomoći ako sami sebi ne pomognu.

Sve to međutim ostavlja i dalje ozbiljnu opasnost za Hrvatsku i cijelu regiju. Onda se otvara i pitanje potrebe hrvatsko-srpskog dijaloga, o čemu se razgovaralo i u Berlinu na susretu kancelarke Angele Merkel i Andreja Plenkovića. Merkel dobro zna što sve na ovim područjima može slijediti ili bar gdje su opasnosti, koje se lako mogu reflektirati i na cijelu Europu. Zato je za Berlin važno da se hrvatsko-srpski odnosi napokon pomaknu s mrtve točke i da dvije države surađuju u regiji i u odnosu na situaciju u BiH.

Ostaje naravno i pitanje kakvu će politiku voditi nova američka administracija i sam predsjednik Trump prema ovom dijelu svijeta. Mnoge analize ukazuju da će Washington nastojati još više učvrstiti suradnju s Turskom, što bi se moglo odraziti i na BiH. To bi moglo značiti da će zažmiriti i na jedno oko oko širenja turskog utjecaja u BiH. S druge strane nova administracija pokušat će držati pod kontrolom ekstremiste i one sklone terorizmu i upravo na toj niti postoji adut da se razvija suradnja s Hrvatskom, ali i Srbijom. A onda je naravno potrebna i suradnja Zagreba i Beograda. ”Za sada Amerikanci dobro kontroliraju sve one koji bi u BiH mogli biti skloni terorizmu, a među njima je svakako i nekoliko stotina boraca koji su se borili na strani Islamske države. Vratili su se u BiH, sada tamo žive, ali uvijek postoji opasnost da “zaraze” i članove svojih obitelji s radikalizmom koji se preko noći može preobraziti u terorizam”, kaže naš sugovornik.

Kada je riječ o položaju muslimana u Hrvatskoj stanje je dobro ilitočnije, više nego dobro. Islamska zajednica se odlično uklopila u hrvatsko društvo, incidenata i ekscesa nema i takvu atmosferu treba poticati i dalje. Procjena je da i u Hrvatskoj postoji nekoliko desetaka radikala, ali i oni su “pod kontrolom”.

HANZA MEDIA
 

Izdvajamo

Iz drugih medija