Ministar obrane Damir Krstičević nije dao ostavku nakon što je propao posao kupnje eskadrile borbenih zrakoplova, ministar zdravstva Milan Kujundžić zbog smrti dječaka iz Metkovića, ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić nakon što je u obitelji koja je bila pod paskom centra za socijalnu skrb otac bacio s balkona četvero djece, a premijer Andrej Plenković nije smijenio ministricu regionalnog razvoja i fondova EU Gabrijelu Žalac nakon što se doznalo da je vozeći automobil, iako joj je vozačka dozvola istekla još u lipnju 2016., naletjela na djevojčicu.
Što znači koncept političke odgovornosti, zbog čega je u Vladi Ivice Račana u listopadu 2001. dala ostavku te bi li i današnji ministri trebali davati ostavke zbog političke odgovornosti, pitali smo Anu Stavljenić-Rukavinu, potpredsjednicu Stranke rada i solidarnosti Milana Bandića.
Nakon što su zbog tvorničke greške proizvođača prilikom hemodijalize umrla 23 pacijenta, vi ste 2001. otišli s mjesta ministrice zdravstva. Jeste li odluku donijeli brzo i smatrate li je još uvijek ispravnom?
- Da, tu odluku i danas smatram ispravnom i opet bih učinila isto. Kad ste ministar u resoru na koji je javnost jako osjetljiva, kao što je to slučaj u zdravstvenom sustavu, morate biti svjesni odgovornosti i morate znati da građani trebaju imati povjerenja u taj sustav. To je jako važno. Kad se dogodi to da prilikom jedne rutinske procedure, a hemodijaliza jest takva, u nekoliko dana umru 23 pacijenta, vi kao ministar morate preuzeti odgovornost kako bi pacijenti i dalje imali povjerenja u cijeli zdravstveni sustav. Odlučila sam dati ostavku iako smo u roku od samo 18 sati, nakon što smo sa stručnjacima analizirali cijelu situaciju, znali da odgovornost nije na Ministarstvu zdravstva, nego da je riječ o tvorničkoj greški proizvođača. Donijela sam političku odluku zbog toga što sam, bez obzira na to što se u medicini, nažalost, događaju neželjeni ishodi, kao ministrica odgovorna za funkcioniranje cijelog sustava. Tvrtki Baxter trebalo je mjesec dana da prizna svoju tvorničku grešku. Nakon što je i međunarodna istraga utvrdila njihovu odgovornost, ja sam osjetila veliko olakšanje, iako sam već prije otišla iz Vlade.
Od vaše ostavke do priznanja tvrtke da je riječ o njezinoj greški proteklo je nekoliko tjedana. Smatrate li da je u tom međuvremenu vaša ostavka pomogla da se pacijenti osjećaju sigurnije?
- Mislim da jest. Uvijek se može, kod mnogih lijekova i druge medicinske opreme, dogoditi tvornička pogreška. Ova iz 2001. godine je, nažalost, bila posebno tragična zato što se radilo o velikom broju pacijenata koji su umrli. Iako Ministarstvo zdravstva nije bilo to ministarstvo koje je bilo nadležno za uvoz i distribuciju dijalizatora, u tom trenutku to je u kontekstu moje ostavke bilo svejedno.
Kako komentirate nedavne slučajeve ministara koji odbijaju dati ostavke zbog političke odgovornosti za propuste ili tragične događaje koji su se dogodili u njihovim resorima? Ministar zdravstva Milan Kujundžić nije dao ostavku nakon smrti dječaka iz Metkovića, dakle žrtve našeg sustava.
- To su dvije različite stvari. Jer jedno je ako se dogodi pogreška u sustavu koja se može locirati na razini koja je izvan razine Ministarstva zdravstva kao što je to greška u Hitnoj službi ili u Domu zdravlja. Pogreške koje dovode do smrtnog slučaja događaju se, nažalost, u svim zemljama, u medicini se uvijek može dogoditi komplikacija ili neočekivani događaj. Ne znam da je ministar Kujundžić zbog navedenih slučajeva trebao dati ostavku i time prekinuti rad na programima u zdravstvenom sustavu na razini na kojoj je odgovorno njegovo ministarstvo.
A kako komentirate slučaj ministrice Žalac? Je li trebala dati ostavku?
- Tragedija koja se dogodila ministrici mogla se dogoditi svakome od nas. Prometna nesreća može se dogoditi svakome i za nju ministrica Žalac zaista ne može biti odgovorna.
Nije se očekivala njezina ostavka zbog same nesreće, nego zbog činjenice da je vozila automobil iako joj je već davno istekla vozačka dozvola.
- Za boga miloga, tko od nas nije zaboravio otići na registraciju ili produžiti neki od dokumenata kojim se svakodnevno koristimo? Posebno ako se radi o osobi koja svakodnevno ima desetke sastanaka i obaveza.
