SPECIJALNI IZVJEŠTAJ GLOBUSA

SDP JE MRTAV. TREBA LI NAM NOVA STRANKA LJEVICE ILI SE PARTIJI MOŽE UDAHNUTI NOVI ŽIVOT Ključni akteri intelektualne ljevice govore za Globus

    AUTOR:
    • Marko Špoljar

  • OBJAVLJENO:
  • 30.08.2018. u 21:49

CROPIX

Nadežda Čačinovič, Dalija Orešković, Boris Jokić, Ivan Račan, Mirela Holy i Gvozden Flego

SDP je dugo bio neupitna središnja stranka ljevice, politička opcija koja je u i oko sebe okupljala ljude i ideje u širokom rasponu od političkog centra pa sve do ruba krajnje ljevice. Duboka, a sada već i dugotrajna, ideološka, programska i kadrovska kriza Socijaldemokratske partije implicira pitanje je li SDP u smislu stožerne stranke lijevog pola zapravo već “mrtav”, točnije je li Hrvatskoj potrebna nova stranka ljevice.

Odgovor na neka od krucijalnih pitanja za budućnost ljevice u Hrvatskoj potražili smo od istaknutih intelektualca koji lijeve ideje i prakse već dugo javno iznose i brane.

“Demokratski poredak potrebuje stožerne (tradicionalno govoreći) lijeve i desne stranke, s njihovim okupljačkim potencijalima. Osim demokršćana, Hrvatskoj treba i stranka okupljačica lijevih, konzistentno demokratski orijentiranih građana koji žele ekonomski, politički, obrazovno, kulturno, socijalno, kadrovski, tolerantno bolju i drugačiju Hrvatsku. Takva je stranka urgentno potrebna zbog barem tri razloga: teško mi je razabrati koju politiku na nacionalnoj razini zastupa danas uspavani SDP, pogotovo nakon besmislenog prijedloga da saborske zastupnice i zastupnici SDP-a, koji su zahtijevali Bernardićevu ostavku, napuste Sabor; brojne osobe gore opisanih karakteristika lijeve političke orijentacije raštrkane su po raznim područjima no njihovo djelovanje nema ni koordinacijsku podršku, ni institucionalnu osnovu; snažna i jasno artikulirana opozicija potiče kvalitetu vladajućih”, tvrdi Gvozden Flego, lijevi intelektualac, filozof, te bivši SDP-ov saborski zastupnik i ministar znanosti i tehnologije u vladi Ivice Račana.

Za Mirelu Holy, nekadašnju članicu SDP-a i ministricu zaštite okoliša u Milanovićevoj vladi, dvojbe nema – SDP je nepovratno izgubio poziciju stožerne stranke jer nije odgovorio na ideološko-vrijednosna i ekonomsko-socijalna očekivanja svojih birača.

“Hrvatskoj treba vjerodostojna progresivna stranka koja će se zalagati za javni interes i demokratizaciju društva, a ne za korist stranke, istaknutih članova stranke ili interesnih skupina. Smatram da je podjela na ljevicu i desnicu promašena i potrošena jer danas u hrvatskom političkom kontekstu imamo sukob nazadnih političkih opcija (koje se čak ne mogu zvati konzervativnima) s idejom tolerantne, liberalne, građanske, sekularne i socijalno odgovorne države. Nazadne političke opcije koje zauzimaju sve više javnog prostora zagovaraju crony, ili rođački, ortački kapitalizam koji podrazumijeva pogodovanje bliskim interesnim skupinama zlouporabom vlasti.

Nažalost, SDP je potpuno izgubio političku vjerodostojnost jer kao stožerna stranka progresivne građanske Hrvatske nije odgovorio ni na ideološko-vrijednosna, a ni na ekonomsko-socijalna očekivanja svojih birača. Posebice je to izraženo u ekonomsko-socijalnom kontekstu gdje se SDP također pozicionirao kao crony kapitalistička stranka, a da apsurd bude veći stranka je na vlasti štitila financijske interese skupina bliskih političkim konkurentima.

Njihova kalkulantska vrijednosna politika je tolerirala šatordžije i provedbu referenduma o ustavnoj definiciji braka iz čega je vidljiva potpuna politička ispražnjenost SDP-a. Radi se o neizlječivom stanju. Predviđam da će se SDP raspasti ili prepoloviti i postati marginalna politička opcija. I to nije baš nikakva šteta”, tvrdi Mirela Holy.

Bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković, koja je nedavno najavila ulazak u političku arenu i mogućnost osnivanja nove stranke, u razgovoru za Globus tvrdi da je nova stranka lijevog centra nužna jer SDP više nije sposoban privući birače lijeve orijentacije.

“U svakom je slučaju nužno osmisliti okvir unutar kojeg bi se mogle okupljati takve ideje. Pad podrške SDP-u, raspršenost i brojnost političkih stranaka i novih inicijativa koje u najmanju ruku ipak imaju neki zajednički lijevi korijen, jasan je znak da lijeve ideje ne mogu ostvariti izborni rezultat koji bi omogućavao njihovu provedbu, ili barem učinkovitu oporbenu kontrolu desne vlasti i uspostavu ravnoteže u odvijanju političkih procesa.

Ovakvo je stanje osobito zabrinjavajuće u kontekstu rasta populističkih i ekstremno desnih inicijativa. Unutarnji sukobi, nedostatak sadržaja i osmišljenih rješenja, loša komunikacija i nemogućnost identificiranja s problemima građana razlog su zbog kojeg je SDP više nije stranka koja bi u okviru ili pod krovom istog nazivnika mogla privući birače s lijeve strane političkog spektra”, tvrdi Dalija Orešković.

Odgovor na pitanje tjednika Globus treba li Hrvatskoj nova središnja stranka koja će okupljati lijeve ideje u najširem spektru, a istovremeno isključivati sve marginalne, sektaške, ili radikalne ljevičarske i lijevoanarhističke inicijative, dala je i istaknuta filozofkinja Nadežda Čačinovič. Tvrdi da takva stranka već postoji i da se zove - Nova ljevica.

“Budući da sam sudjelovala u osnivanju i sada sam članica stranke Nova ljevica očito je da smatram da je bila potrebna nova stranka. Bojim se da vaše pitanje implicira da bi Novu ljevicu trebalo svrstati u one stranke koje treba iz eventualno nove lijevocentrističke stranke isključiti kao radikalne, ekscentrične i slično. Stranka Nova ljevica označava se kao nova zato što smatra da ima bolje odgovore i potencijalnu bolju mogućnost okupljanja ljevice od klasične socijaldemokracije a pogotovo od hrvatskog SDP koji je očito u krizi i nije sačuvao mnogo od socijaldemokratske ideje.

Mogu dodati samo to da ponegdje i uz dobro razvijenu socijaldemokratsku stranku može biti mjesta za inovativne pokušaje ‘ljevije’ lijeve stranke, ali to kod nas više nije slučaj. Sada se valja boriti za središnja pitanja”, kaže Čačinovič.

A oko kojih glavnih ideoloških, socijalnih i ekonomskih pitanja bi se ta nova središnja stranka ljevice trebala okupiti, što bi sve trebalo biti u fokusu programa te stranke, te nazire li se već sada grupa ili pojedinci koji bi mogli biti nukleus takve nove političke inicijative?

“Opet, nismo osnovali stranku da bismo njegovali čiste ljevičarske ideje u uskom krugu. Za politički život u Hrvatskoj neophodna je opozicija koja se brine za one koje nastoje živjeti od vlastitoga rada i neprestano su ugroženi i globalnim procesima i vrstom kapitalizma koji vlada u Hrvatskoj, opozicija koja se protivi populističkom prikrivanju razlika u svim mogućim vidovima, npr. nametanjem hrvatsko-katoličkog identiteta kao jedino dopuštenog u javnom životu.

Očito je da smatram da Nova ljevica ima tu vrstu potencijala (kadrovskog, nap. a.), a sigurno ima i nekoga u ostacima SDP-a. U tom smislu voljela bi da se nešto sačuva i u toj stranci. Voljela bih da se uspostavi široka mreža koordinacije koja bi uključivala i pojedince koje ne žele biti stranački organizirani, ali shvaćaju da nema promjene bez stranke”, objašnjava Nadežda Čačinovič.

Bivša dužnosnica SDP-a Mirela Holy kaže da bi nova stranka trebala odgovoriti na goruća pitanja i probleme hrvatskog društva povezana s crony (ortačkim) kapitalizmom.

“Hrvatsko društvo bolesno je od korupcije i nepravde, a ovi se problemi ne mogu rješavati bez temeljitih reformi javne uprave, pravosuđa, teritorijalnog ustroja države i obrazovnog sustava. Ove četiri reforme temeljni su alati bez kojih je nemoguća preobrazba Hrvatske u pravednu, poštenu, tolerantnu, liberalnu, građansku, sekularnu i socijalno odgovornu državu u kojoj pravila jednako vrijede za sve. No, politički program i konkretne politike ne znače ništa ako nova politička opcija nema kvalitetne ljude koji vjeruju u taj program i spremni su ga beskompromisno realizirati, svim prijetnjama i pritiscima, pa čak i nerazumijevanju javnosti usprkos”, objašnjava Holy. Dodaje, međutim, kako zasad ne vidi pojedince ili grupu koji bi mogli biti jezgra stvaranja takve nove političke opcije.

Gvozden Flego smatra da bi u fokusu nove središnje stranke ljevice trebali biti solidarnost, meritokracija, politika zapošljavanja i vladavina prava.

“Takva lijeva stranka, ili koalicija, modelski bi se gradila na solidarnosti i sistematskoj brizi za sve građane te za zaposlenost odnosno zaposlivost radno sposobnih, na raspravno-demokratskom i transparentnom odlučivanju kako u strankama tako i na svim razinama javnog djelovanja, vladavini prava i poštivanju pravnih normi umjesto na autoritarnosti i samovolji moćnika, na osobnoj odgovornosti djelatnika, naročito čelnika, na povjeravanju složenih zadaća osvjedočeno najsposobnijima umjesto stranački najpodobnijima, umjesto ‘uhljebima’ vladajućih koji na čelna mjesta u javnim djelatnostima redovito imenuju ‘svoje’ ljude.

Razvijene zemlje posebnu pažnju posvećuju obrazovanju i znanstvenim istraživanjima jer te djelatnosti smatraju osnovom osobnog probitka i pokretačem društvenog napretka, na čemu bi ljevica u Hrvatskoj trebala marno raditi umjesto ostati na pukim riječima. Od ljevice bih očekivao i čvrstu vezu riječi i stvari, govorenog i činjenog, što bi doprinosilo kako mogućnosti planiranog djelovanja, tako i povratku povjerenja naroda u politiku.

Vidim podosta misaonih, sposobnih i voljnih ljudi, osobno angažiranih u javnim istupima, ali ne nazirem jezgro nekog snažnog lijevog okupljališta. Možda mladi i uspješni SDP-ovi gradonačelnici, i drugi od ugleda u svojim sredinama, uspiju transformirati SDP u suvremenu ljevicu snažnog koalicijskog potencijala i privući nezadovoljnike postojećim stanjem.

No svaki pokušaj takve novine bit će onoliko uspješan koliko bude otvoren i atraktivan u okupljanju osoba, članova i nečlanova lijevih političkih orijentacija i koliko bude dogovorno gradio zajedničkosti umjesto da se diferencira na međusobnim razlikama. Bilo bi optimalno kada bi čelnice/čelnici takve stranke, ili koalicije, bili ljudi koji prate zbivanja u svijetu, koji čitaju ne jedino stranačke biltene, koji jasno artikuliraju svoje misli i koji kane odgovorno djelovati”, smatra Flego.

Dalija Orešković upozorava kako je bez jačanja institucionalnog i pravnog okvira koji jamči i jača nezavisnost pravosuđa i ostalih regulatornih i nadzornih tijela, rješavanje ostalih pitanja u samom startu osuđeno na neuspjeh.

“U fokusu programa trebalo bi biti smanjenje i racionalizacija javne uprave, rasterećenje troškova rada, uspostava održivog mirovinskog sustava, saniranje zdravstva i podizanje kvalitete zdravstvenih usluga, ulaganje u obrazovanje, jačanje mjera socijalne sigurnosti za najranjivije skupine uz veću kontrolu pravičnosti u raspodjeli sredstava”, kaže Dalija Orešković. Tvrdi da se već sada naziru i nove grupe i novi pojedinci koji traže rješenja ‘izvan postojećih obrazaca ponašanja i već ukopanih rovova’.

“Smatram da je njihov uspjeh moguć ako prepoznaju razloge zbog kojih bi trebali pokušati djelovati zajedno”, zaključila je Dalija Orešković.

Nekadašnji saborski zastupnik SDP-a Ivan Račan tvrdi kako unatoč trenutnoj situaciji koja je za birače na ljevici depresivna - SDP još ne treba otpisati.

“Vrijeme teče, kritična točka ili točka poslije koje više nema povratka za SDP je sve bliže. U ovom trenutku je još uvijek veća šansa da će se SDP izvući iz problema nego da može uspjeti osnivanje nove političke stranke na ljevici. Svakim produljivanjem loše situacije u SDP-u se povećavaju šanse za uspjeh osnivanja nove stranke. Takva trenutna situacija je depresivna za birače na ljevici jer nemaju jaku i koherentnu opciju za podržati, a to stanje bi moglo i potrajati”, objašnjava Račan. Iseljavanje iz Hrvatske, sporo pravosuđe ili uhljebnički javni sustav su, kaže, najočitije teme oko kojih se treba angažirati.

“Takve praktične teme postaju ideologija ovog vremena. Umjesto ispraznog mantranja o povratku radnicima potrebno je nizom ideja, politika, a na kraju i zakona promicati rad. Za to postoji veliki prostor od rasterećenja poreznih obaveza na rad do uvođenja kriterija konkurentnosti u javne sustave. Takvo djelovanje napravilo bi jasnu diferencijaciju na političkoj sceni i pružilo priliku svima koji žive od svog rada da SDP dožive kao najbolju opciju”, kaže Račan.

Da se SDP, unatoč svim svojim problemima, još uvijek može konsolidirati i ostati središnja stranka ljevice smatra i Boris Jokić, bivši voditelj kurikularne reforme.

“SDP je stranka koja još uvijek ima prostor u kojem se može konsolidirati i vratiti na pozicije koje je do prije nekoliko godina imala. Taj je prostor trenutno nevelik, a vrijeme SDP-u nipošto nije saveznik. Po mom mišljenju sudbina SDP-a odigrat će se u sljedećih nekoliko mjeseci. SDP-u je potrebno osmišljavanje i kvalitetnije komuniciranje ozbiljnih politika što ova stranka već duže vremena ne radi. Drugi je preduvjet prestanak međusobnih svađa i smicalica.

Treći i osnovni je davanje prostora kvalitetnim osobama koje ta stranka, nesumnjivo, ima te dolazak potpuno novih ljudi u stranku i na čelo stranke. Ako u tome uspije, SDP ima šanse pobijediti na sljedećim parlamentarnim izborima. Ako u tome ne uspije, propast SDP-a za Hrvatsku neće biti šteta, nego pozitivna stvar. Javit će se nove inicijative koje će zauzeti mjesto ove za Hrvatsku povijesno vrlo važne političke stranke”, rekao je Jokić.

Osnovni je problemi ljevice, smatra, neadekvatno adresiranje stvarnih problema Hrvatske.

“A oni su pitanje rada u 21. stoljeću koje uključuje primjereno vrednovanje rada, uvjete u kojima se rad odvija, mogućnost obrazovanja i napredovanja na radnom mjestu, ali i prilagodbu rada novim tehnologijama, automatizaciji, robotizaciji. O tome se nedovoljno promišlja, baš kao i o statusu poduzetnika i pitanju nabujalog birokratskog aparata koji je djelomično i narastao tijekom vladavine stranaka lijevog centra. Ljevica se i s pola srca bavi pitanjima pravosuđa, obrazovanja, znanosti, kulture i zdravstva. Ljevica se nedovoljno bavi pitanjem socijalnih nejednakosti, siromaštva, niti predlaže rješenja za njihovo smanjivanje.

Ljevica kao da ne razumije da ljudska prava u tranzicijom pokradenoj Hrvatskoj prije svega uključuju pitanje siromašnih i neprivilegiranih. Ljevica se također nedovoljno osvrće na pitanje međugeneracijskog razumijevanja i potreba kako mladih tako i onih starijih. Baš kao i desnica, veže se uz prošlost puštajući da nam godine nepovratno prolaze u raspravama o bitkama naših djedova i pradjedova. Uza sve, ljevica nedovoljno jasno komunicira i nije izravna ni čvrsta. Jer, da jest sve to, glatko bi u Hrvatskoj, koju karakterizira klijentelizam, krađa i bahatost političara, pobjeđivala na izborima.

Buduća stranka ili, što je vjerojatnije stranke, trebala bi imati upravo ove teme u svom fokusu”, objašnjava Jokić. Kaže da se naziru pojedinci i grupe koji bi mogli biti nukleus nove ljevice, ali i da je već sada jasno da će osnovni problem biti njihova razjedinjenost, nemogućnost suradnje i uvećavanje sitnih razlika.

“Navedeno smanjuje pragmatičnost koja je potrebna za dugotrajno političko djelovanje. Ukoliko bi došlo do okupljanja različitih inicijativa, pojedinaca i grupa te uz primjereno liderstvo, novi pokret imao bi velike šanse nabolje promijeniti smjer Hrvatske”, zaključuje Jokić.

Izdvajamo

Iz drugih medija