Prihvati li Europska komisija Vladin plan restrukturiranja pulskog Uljanika, uskoro će njegov većinski vlasnik postati poduzetnik Danko Končar, čiju je tvrtku Kermas Energija još proljetos država odabrala za strateškog partera. Končarovu je ponudu ocijenila najboljom za spas jedinoga hrvatskoga brodograđevnog diva koji je još uvijek i u njezinim rukama, a koji je zapao u velike financijske teškoće. Bogati investitor obvezao se s 24 milijuna eura dokapitalizirati Uljanik, u čijem je sastavu i riječki 3. maj, a potkraj srpnja uplatio je 12,4 milijuna eura pozajmice kojom je pokriven dug banci i osiguran nastavak poslovanja.
No ta injekcija od 12,4 milijuna eura, pokazalo se vrlo brzo, ipak nije bila dovoljna za nastavak normalnog poslovanja kompanije. Uprava Uljanika nije uspjela, sukladno kolektivnom ugovoru, do 15. kolovoza isplatiti plaće za srpanj za ukupno 4360 radnika u riječkom i pulskom brodogradilištu. Kako plaće nisu isplaćene, pokrenut je proces mirenja, koji, prema zakonu, prethodi štrajku. Uprava se nadala da će novac za plaće osigurati strateški partner Kermas Energija, ali tvrtka Danka Končara do 15. kolovoza nije dobila kredit od državne banke HBOR. Prema neslužbenim informacijama, kredit u iznosu od oko 16 milijuna eura Končarova tvrtka nije dobila jer HBOR ne može odobriti kredit koji bi Kermas Energija iskoristila kao pozajmicu Uljaniku za isplatu plaća. A samo za plaće u Uljaniku, kažu sindikalisti, mjesečno je potrebno osigurati oko 50 milijuna kuna. Uspije li Vlada u suradnji s Kermasom dogovoriti model kako bi plaće mogle biti isplaćene, pulsko brodogradilište dobit će šansu za opstanak.
Preuzimanjem Uljanika i 3. maja Danko Končar, koji je već više od pet godina i vlasnik Brodotrogira, postao bi vodeći u Hrvatskoj u tom sektoru kojemu odavna ne cvjetaju ruže.
Istovremeno bi postao i jedan od najmoćnijih ljudi pulskog gospodarstva jer je odavno poznato da njegove ambicije nisu vezane samo za brodogradnju nego i za turizam. Prije šest godina Končar je u koncesiju dobio veliko zemljište u pulskom zaljevu Monumenti uključujući i otočić Sveta Katarina, a nedaleko od grada nasuprot brijunskom otočju također u koncesiji drži i zemljište poznato pod nazivom Vodnjan – Dragonera i Porto Mariccio. Oba su terena nekoć bila vojna, još od doba Austro-Ugarske Monarhije koja je u Puli izgradila svoje pomorske baze koje su kasnije ostale pod vojnom upravom i kroz cijelo 20. stoljeće, a početkom 21. odlučeno je da se ondje trebaju graditi turistički sadržaji – hoteli, resorti, marine, golfski tereni… No u Dragoneri zemljište zjapi prazno, dok je na bivšem vojnom području Katarina-Monumenti, koje se prostire na 46 hektara, tek prije nekoliko mjeseci počela prva faza radova u vrijednosti od 20 milijuna eura.
Većina Puljana složit će se da njihov grad nije ni približno iskoristio svoje turističke potencijale i da su nužne velike investicije, a realizira li Končar sve što je najavio, njegovo bi poslovno carstvo moglo prerasti u jedno od od najjačih ne samo u Puli nego i u cijeloj Istri, uz bok rovinjskom Adrisu. I dok se Pulom širi šala da bi se grad mogao preimenovati u Končarovo ili Dankograd, mnogi sumnjičavo gledaju na Končarove ambiciozne turističke projekte, pitajući se zašto nijedan od njih, iako su davno najavljeni, još nije ostvaren i zašto veliki investitor nije otvorio gotovo nijedno novo radno mjesto...
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
