6 PILOTA ZA F-16

TKO ĆE BITI HRVATSKI TOP GUNS Na obuku u Izrael idu šestorica iskusnih pilota, doznajemo kako će izgledati taj proces koji se odvija u dvije faze...

 

Prošloga je četvrtka Vlada donijela Odluku o nabavi novih lovaca za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, koje time sada ulazi u 21. stoljeće. U Hrvatsku će za dvije godine stići prva dva od 12 višenamjenskih borbenih aviona F-16C/D Barak/Brakeet Block 30. Našim pilotima i tehničarima sada predstoji golem posao u pripremi njihova prihvata te gradnja cijelog sustava oko njega, gdje je presudno važna obuka, koja će se provoditi po principu obučiti obučavatelja.

Tom se metodom obučava prva generacija instruktora u Izraelu, koji potom na sebe preuzimaju obuku idućih generacija. Neke druge ponude to nisu uključivale, čak ni nakon nekoliko ponovljenih upita, nego se očekivalo da cjelokupni sustav obuke Hrvatska prebaci u zemlju ponuđača, čime bi se HRZ-u diktiralo kakvu obuku naši piloti trebaju. Obuka je ključan faktor učinkovitosti upotrebe bilo kojeg borbenog sustava, pa je jasno koliko bi to bilo opasno.

Radi boljeg upoznavanja s cjelokupnim postupkom, razgovarali smo s pukovnikom Željkom Ninićem, zapovjednikom 91. Zrakoplovne baze, i pukovnikom Christianom Jagodićem, zapovjednikom Eskadrile borbenih aviona, a obojica su bili članovi Stručnog tima koji je odabrao budućnost HRZ-a. Proces selekcije pilota za obuku na višenamjenskom borbenom avionu složen je, a do sada je probleme stvarao mali priljev pilota u sustav. Sve do ove godine primalo se samo 10 kadeta pilota po generaciji, a od ove godine je to povećano na 20. Nesumnjivo je da će i interes biti znatno veći, sada kad je budućnost HRZ-a sigurna, a perspektiva poziva je letenje na jednom od najboljih borbenih aviona na svijetu.

Ninić objašnjava da odabir kandidata vode kontekst zdravlja i obučenosti. Savršeno zdrav pilot može biti letački nesposoban za lovce ili pak obrnuto. Potrebno je zadovoljiti oboje, a sve propisuju hrvatske vojne norme koje su kompatibilne s NATO-om. S Izraelom će se surađivati i na tom području, učit ćemo iz njihovih iskustava te prema potrebi prilagoditi stvari u obostranoj razmjeni. Ninić ističe da Izrael prihvaća sve naše zrakoplovne dokumente, osposobljenja, pravilnike i propise.

Pukovnik Željko Ninić: 'Do obuke za borbeni avion piloti će morati imati oko 450 sati naleta u karijeri'

 

„Sustav će za sada ostati ovakav kakav jest jer ne možemo obavljati eventualne prilagodbe napamet. Kad budemo imali iskustva, kad se obuči druga, treća grupa pilota, tada ćemo moći prema rezultatima odrediti što nam to točno treba kad govorimo o F-16, a to će biti još jedno područje suradnje s Izraelom. Primjerice, za MiG-ove trebamo takve i takve pilote, a za F-16 nešto drugačije. Mi samo moramo povećati priljev ljudi, u čemu će pomoći novi borbeni avioni”, kaže Jagodić.

Povećani priljev mladih u sustav kroz program kadeta vojnih pilota omogućit će i pomlađivanje eskadrile, te će mladi piloti koji ispunjavaju sve uvjete moći obaviti laširanje na Baraku, odnosno prvi samostalni let, već s 26-27 godina, što je mnogo bliže zapadnim standardima od dosadašnje prakse. Kada se govori o ukupnom naletu do obuke za borbeni avion, Ninić procjenjuje da će piloti u toj fazi imati oko 450 sati naleta u karijeri. Kaže da će jedna od promjena biti i to što će struktura naleta biti ista za sve grupe pilota, dok iz raznih razloga to danas nije tako: ulazno su postojale razlike, iako su svi zadovoljavali propisane minimume.

Sam tijek obuke koji se danas koristi zasad će ostati isti. Dakle, nakon osnovne obuke na Zlinu 242L prelazi se na Pilatus PC-9M i, kada se zadovolje svi uvjeti, izravno na Barak. Razlog tome je što napredni mlazni trenažer nemamo, te će se time provjeriti može li taj pristup funkcionirati s lovcem 4. generacije, objasnio je Jagodić, te naglasio da će cijeli sustav biti u fazi učenja.

U prvoj grupi naših zrakoplovaca na obuku će biti upućeno šest do osam pilota MiG-ova, a osnovni je cilj u tri godine postići optimalan broj pilotskog i tehničkog kadra da bi se sve operacije mogle provoditi samostalno, sigurno i u skladu s propisima. Prva generacija bit će jezgra budućih instruktora pilota koja će obučavati mlađe kolege, a jednako će biti i za tehnički sastav, koji pak čini 40 tehničara i pet inženjera. Do petnaestak izraelskih tehničara i pokoji pilot prve će tri godine boraviti u Hrvatskoj na gradnji sustava. Naše tehničko osoblje bit će osposobljeno da održava avione u prvom, odnosno razina I, te drugom stupnju, razina O, dok će piloti u Izraelu biti obučeni do razine postizanja inicijalne operativne sposobnosti, odnosno IOC-a. Prema Niniću, ta je razina u ovom slučaju definirana kao sposobnost izvršavanja zadaća koje se trenutačno obavljaju s postojećim MiG-ovima, prvenstveno air policing. Do postizanja IOC-a naši će piloti provoditi sve zadaće zaštite zračnog prostora s MiG-ovima kao i do sad.

Pukovnik Christian Jagodić: 'Mi samo moramo povećati priljev mladih ljudi, a u tome će nam pomoći novi borbeni avioni'

 

Troškovi cjelokupne obuke će varirati, kaže Ninić, posebno u prvih nekoliko grupa koje će bez sumnje imati osjetne razlike u cijeni, no riječ je o više milijuna dolara po pilotu. Kasnije, kada se ustali praksa i akumulira iskustvo provođenja obuke, troškovi će se stabilizirati. Važno je obučavanje narednih naraštaja borbenih pilota u Hrvatskoj, što je za nas mnogo jeftinije i u konačnici je posao za naše ljude, a možda jednog dana i mi budemo u mogućnosti pružiti obuku stranim zemljama, dodao je Jagodić.

Nakon postizanja IOC-a, krenut će se na postizanje potpune operativne sposobnosti, odnosno FOC-a, usvajanje svih borbenih mogućnosti koje Barak pruža, od zračne borbe na svim udaljenostima, djelovanja po kopnenim ciljevima do elektroničkog djelovanja. U IOC-fazi dvosjedi će se koristiti prvenstveno za obuku, a nakon četvrte godine počet ćemo promišljati koncept uporabe dvosjeda s obzirom na specifičnosti koje ima u odnosu na jednosjede, što će pak biti povezano s nabavom naoružanja, kaže Ninić. Tada će se povezati koncept borbenog korištenja eskadrile s vrstama naoružanja koja su za to potrebna. Specifičnost je Brakeeta što može funkcionirati kao trenažer ili kao specijalizirani borbeni avion, u najčešće spominjanoj ulozi proturadarske i elektroničke borbe, i tada na stražnjem sjedalu sjedi operater oružanih sustava, WSO, letačka funkcija koja u HRZ-u sada ne postoji.

Ninić nam je ukratko predočio i kako će izgledati borbena obuka u Izraelu. Obuhvaćat će zračnu borbu na svim udaljenostima, i izvan vizualnog dometa, pojedinačno i s više aviona protiv grupe protivnika te djelovanje po kopnenim ciljevima s malih i velikih visina u sastavu jednog i više aviona, a sve to i danju i noću. Prelazak u fazu FOC-a bit će usko povezan s nabavom paketa naoružanja. Dopuna gorivom u zraku pak neće biti dio obuke, te će se razmatrati za fazu FOC-a.

Obuka ima izuzetnu vrijednost jer izraelsko ratno zrakoplovstvo nema premca u svijetu u borbenoj obuci, koja je pak izgrađena iz golemog operativnog iskustva. Povijesno gledano, izraelski su piloti ostvarili fantastičan omjer oborenih prema izgubljenim avionima od gotovo 20:1, odnosno za svaki srušeni izraelski avion, neprijatelji su morali platiti cijelom eskadrilom.

Izraelski su piloti postigli i prva obaranja s lovcima F-15 Baz i prvim varijantama F-16 Netza, a pisali su povijest prvim ikad izvedenim udarom na nuklearno postrojenje kada je 1981. udarna grupa F-16 uništila irački nuklearni reaktor Osirak. Izraelski su lovci 2007. uništili i sirijski nuklearni reaktor, a da sirijska protuzračna obrana uopće nije bila svjesna njihova upada, prvenstveno zahvaljujući naprednim sustavima za elektroničko ratovanje, kojima raspolaže i Barak, a koji su plasirali lažnu sliku zračnog prostora sirijskoj PZO.

 

Što se tiče samih aviona, F-16 Barak predstavlja kvantni skok za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i tehnološki je bez premca u širem susjedstvu. Prvo treba napomenuti da nikakva umanjivanja sposobnosti neće biti niti će se ijedna sposobnost ili dio opreme vaditi. Izraelski Baraci bit će isporučeni s kompletnim borbenim sposobnostima kojima raspolažu, a jedine izmjene bit će izveden radi kompatibilizacije sa sustavom NATO-a. Tako će biti ugrađen NATO-ov komunikacijski sustav, NATO AIFF, napredni sustav identifikacije, te Link 16 podatkovna veza koja će omogućiti uvezivanje i izmjenu podataka između platformi u realnom vremenu.

Produljenjem resursa kroz SLEP program, našim avionima operativni vijek biti će produljen na oko 10.800 sati naleta, odnosno 3000 po avionu. Ninić nam je rekao će ukupni godišnji nalet po pilotu iznositi za nas fantastičnih 120 do 140 sati uz Full Mission Simulator, koji u potpunosti simulira sve aspekte i sustave F-16, a vrijeme na njemu službeno se ubraja u nalet i činit će 20-40% pilotskog naleta.

Paket naoružanja uključen u cijenu namijenjen je za IOC sposobnosti zrak – zrak. Na prošlotjednoj prezentaciji u MORH-u rečeno je da su u pitanju američke rakete, dakle AIM-9 Sidewinder, koje Izrael posjeduje u sveaspektnim varijantama L i M, te u najnovijoj X. Službene potvrde neće biti zbog tajnosti, pa se ne može znati ni koju varijantu Hrvatska dobiva, ali Sidewinderi imaju domet trostruko veći od postojećih R-60MK, a AIM-9X i preko 30 kilometara. Postizanjem FOC razine, nabavit će se mnogo širi komplet oružja, uključujući BVR rakete, od kojih Barak može odmah nositi izraelski I-Derby ER dometa oko 100km, a može integrirati i AIM-120 AMRAAM maksimalnog dometa oko 150 kilometara, te arsenal oružja zrak – zemlja.

Jedan od Barakovih najsnažnijih aduta, moćni sustav za elektroničko ratovanje, obavijen je velom tajne, a Hrvatska se Izraelu obvezala da neće iznositi njegove mogućnosti jer istim će se sustavima još dugo koristiti i Izrael. No, pukovnik Ninić ipak nam je smio reći da Barakove sposobnosti elektroničkog djelovanja mogu u potpunosti neutralizirati sve postojeće i planirane, pa makar i samo kao želje, PZO i radarske sustave u hrvatskom susjedstvu. Podsjetimo, najpotentniji PZO-sustav u našem susjedstvu jest Kub (SA-6), a postoje želje da se nabave varijante sustava Buk (SA-11/17) i S-300 (SA-10/12/20). Od samostalnih radara najsofisticiraniji u susjedstvu su AN/TPS-70 i FPS-117. Neutralizacija zastarjelih radara na MiG-ovima 29 podrazumijeva se. To je bio još jedan veliki plus za Barak, jer druge ponude nisu mogle ponuditi slične sposobnosti elektroničkog i proturadarskog djelovanja.

Sa senzorske strane, naši Baraci Block 30 inicijalno su isporučeni s AN/APG-68(V)1 radarom. U sklopu izraelske modernizacije Barak 2020 koja je unificirala flotu F-16 na razinu F-16I Sufe, radari su znatno unaprijeđeni. Premda su detalji tajna, modernizacija ih je dovela na razinu ekvivalentnih sposobnosti kao APG-68(V)9 na Sufama, čiji je domet gotovo 300 kilometara. Ekvivalentne sposobnosti s V(9) znače da je radar na našim avionima jedan od najnaprednijih višemodnih radara na svijetu, iznimno otporan na ometanje, može pratiti i navoditi oružje na brojne ciljeve, a u SAR modu mapiranja daje sliku terena i ciljeva na njemu rezolucije bolje od pola metra, što pruža precizne ciljničke podatke s vrlo velikih udaljenosti u svim vremenskim uvjetima uz raspoznavanje pokretnih i nepokretnih ciljeva od pozadine.

Veliko olakšanje i smanjenje radnog opterećenja naših pilota pružit će i DASH-prikaznik na kacigi. Svi Baraci Block 30 opremljeni su njime, a razlog leži u tome što su Blockovi 30 najviše korišteni za zadaće zračne nadmoći, odnosno za zračnu borbu. DASH pilotu na viziru kacige prikazuje sve parametre leta, od umjetnog horizonta, brzine, visine i smjera, dakle iste podatke kao i HUD, pa do usmjeravanja oružja i zahvata ciljeva. Izraelske rakete Python 4 i 5, koje Barak također nosi, uz upotrebu DASH-a mogu biti lansirane u punoj sferi oko aviona, pa čak i na cilj koji je direktno iza Baraka. To omogućuje pilotu da se u potpunosti posveti vođenju borbe avionom, a da ne mora dijeliti pozornost na instrumente. Za usporedbu, MiG-29 ima samo mehanički ciljnik na kacigi za rakete R-73, ali on ne pruža nikakvu povratnu informaciju pa po dobivanju tona za lansiranje pilot ne zna je li raketa doista i zahvatila cilj u koji gleda.

Ukratko, Hrvatska će za samo tristotinjak milijuna kuna godišnje, kroz 10 godina, bez ikakva zaduživanja ili kredita imati eskadrilu izvanrednih borbenih aviona sa spektrom mogućnosti koji donedavno nismo mogli ni sanjati, koji su u svakom smislu nadmoćni čak i susjednim Gripenima, a nikakva varijanta MiG-a 29 nije im ni blizu po sposobnostima te nose dvostruko više tereta od ta dva aviona. Sve to dolazi s obukom koju pruža najbolje ratno zrakoplovstvo na svijetu, a ministar Damir Krstičević već traži i načine da se usluga zaštite zračnog prostora pruži i saveznicima. Ako cijela priča ima ikakvu manu, onda je to što aviona zasad nije više. No možda se to u idućem desetljeću i promjeni, jer Hrvatskoj je 12 aviona goli minimum, dok bi 18 bio već mnogo ozbiljniji broj, a dokup istih aviona daleko je jeftiniji od inicijalne nabave kojom se prvenstveno kupuje cijeli sustav. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo u svakom je slučaju osiguralo apsolutnu prevlast u zraku našeg susjedstva u idućem desetljeću te može u potpunosti jamčiti sigurnost naše zemlje.

Izdvajamo

Iz drugih medija