“Wir schaffen das”, znana je izreka Angele Merkel kojom je obrazlagala i opravdavala svoj javni poziv milijunima ljudi iz izbjegličko-migrantskoga vala s Bliskoga istoka 2015. da dođu u Njemačku i Europsku uniju. “Mi to možemo”, kazala je njemačka kancelarka, misleći pritom da Njemačka – a i Europska unija u ime koje je godinama govorila, premda na to nema formalno pravo – može u kratkom roku primiti, zbrinuti, zaposliti, obrazovati i integrirati milijune ljudi koji dolaze iz posve drugačijih kulturnih, političkih i socijalnih sredina.
Tri godine kasnije može se ustvrditi: “Nein, das schaffen sie nicht.” Njemačka kancelarka i njezina Vlada ne samo da ne uspijevaju ostvariti svoj plan nego su pokrenuli lavinu događaja koja trese političke i društvene temelje Njemačke i drugih država Europske unije. Njemačka je vlast uspjela smjestiti stotine tisuća migranata, mnoge je poslala u škole i zaposlila, ali nema znakova da će ih uspjeti integrirati i da u tom naumu ima potporu većine domaćeg stanovništva.
Naprotiv, bliskoistočni migranti uzrokovali su ozbiljnu krizu demokracije i potaknuli dezintegriranje društva u gotovo svakoj europskoj državi u koju su masovnije došli: od Njemačke do Italije, od Francuske do Belgije, od Austrije do Švedske… Sada je očito da su zapečatili i političku sudbinu Angele Merkel. Dugovječna njemačka kancelarka ubrzo će se povući s mjesta predsjednice svoje stranke, a 2021. neće se natjecati za novi kancelarski mandat. U njezinu je planu najupitnije to hoće li se uopće održati na kancelarskom položaju do 2021. ili će je s njega pomesti prijevremeni parlamentarni izbori.
U nedjelju, 28. listopada 2018., u Hessenu su održani izbori za pokrajinski parlament. Dvije stranke vladajuće koalicije, Kršćansko-demokratska unija (CDU) i Socijaldemokratska stranka (SPD), u odnosu na prethodne izbore za isto tijelo izgubile su zajedno 22,2 posto glasova. U konsolidiranim europskim demokracijama takva je volatilnost rijetka i zabrinjavajuća. Obično se zbiva u vremenima dubokih političkih i društvenih kriza, a često najavljuje nemile događaje i još dublje krize.
U nedavnome ispitivanju javnog mnijenja čak je 60 posto Nijemaca izjavilo kako su zadovoljni svojim financijskim stanjem. U kojoj drugoj državi u svijetu 60 posto ljudi tvrdi da ima dovoljno novca? Najmanje još desetak posto živi dobro ili čak vrlo dobro, ali zbog ljudima svojstvena nezadovoljstva brojem novčanica u džepu ili novčanim iznosom na bankovnom računu ne mogu to priznati. Pa što je onda tako snažno uzdrmalo kancelarku i velike stranke koje su bile stupovi demokratske rehabilitacije i procvata države blagostanja u poslijeratnoj Njemačkoj?
Uzdrmala ih je migracijska politika koju je Angela Merkel nametnula svojoj stranci, uniji dviju kršćanskih stranaka, vladajućoj koaliciji, Njemačkoj, a uvelike i Europskoj uniji. Otvorivši širom vrata milijunima izbjeglica i migranata s Bliskog istoka, cijele Azije i Afrike, Merkel je otvorila i Pandorinu kutiju koja će se teško zatvoriti i nakon što ona ode s vlasti.
Doista je vrijeme da se kaže: “Lebwohl, Angela.” Zbogom, Angela! Dobrano si nas umorila i zabrinula.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
