GLOBUSOVA KAVKASKA ČAJANKA

VIDEO: ŽESTOKI VERBALNI OKRŠAJ O SPALJIVANJU LUTKE U IMOTSKOM Krstulović: 'To je zastrašujuće!' ILČIĆ 'U maškarama je sve dozvoljeno'

Kavkaska čajanka

 

U Globusovoj Čajanci koju vodi Boris Vlašić ovoga tjedna su gostovali Nora Krstulović, redateljica i vlasnica portala Teatar.hr, Ladislav Ilčić, suverenist, budući zastupnik u Europarlamentu i glazbenik, te Nikola Baketa, politolog iz Instituta za društvena istraživanja.

Razgovarali su o početku mandata Zorana Milanovića, njegovoj parafrazi pjesme banda Ekatarina velika, stihu Ovo je kuća za nas iz pjesme Zemlja, Josipi Lisac i njezinom nastupu na inauguraciji te odabiru ljudi koji će raditi za njega. Na samom početku razgovora suprotstavili su mišljenja oko spaljivanja krnje u Imotskom, kada su kao najveće zlo spaljene lutke gay para koji je udomio dijete. Ilčić je na sve to gledao kao zabavu dok su Krstulović i Baketa vidjeli vrlo ružan i opasan stav i reakciju prema homoseksualcima i djeci.

Vlašić: Jeste li se kada zabavljali na maškarama?

Ilčić: Jesam. To je zabava. Ništa posebno, samo zabava.

Vlašić: Kako biste komentirali to što je napravljeno u Imotskom, paljenje lutaka, gay para s djetetom?

Ilčić: U maškarama je sve dozvoljeno. Ako su mogli za tog lutka stavljati druga Tita, Tuđmana i koga sve ne, a koji su predstavljali vrhovne autoritete, pretpostavljam da mogu sve stavljati, da homoseksualni par nije neko božanstvo iz kojega se ne bi smjelo zbijati šale.

Vlašić: Hm, ali OK. Kako je vama to izgledalo, gospođo Krstulović?

Krstulović: Moram priznati da sam iznenađena ovakvim objašnjenjem. Spaljivanje krnje, mesopusta, kako se naziva u kojem kraju, bi trebalo označavati spaljivanjem krivca za sve probleme u protekloj godini, neko pročišćenje prije ulaska u idući ciklus.  Činjenica da je ikome palo na pamet, pa onda to pred djecom, spaljivati lutku usvojenog djeteta jednog homoseksualnog para je za mene zastrašujuće. Mislim da to nikako ne bi trebalo olako otpisivati. Očekujem da Državno odvjetništvo nešto poduzme po tom pitanju. Mislim da predugo i preolako u ovoj zemlji prelazimo preko nekih stvari, a onda se čudimo kad shvatimo gdje smo. Ja sam iskreno šokirana i ne razumijem da je moguće ovako olako prelaziti preko ovoga.

Ilčić: A jednako ste tako reagirali i kad su spaljivali Franju Tuđmana?

 

Krstulović: Ovako, gospodin Tuđman je bio simbol vlasti i uklapa se savršeno u ovu priču svrhe paljenja, da se tamo samim činom paljenja simbolički pokuša istjerati neko zlo. S druge strane, kad ste na vlasti, a to je nedavno i hrvatski sud utvrdio, kad ste na vlasti, dužni ste snositi puno veću razinu društvene kritike no što je to dužan bilo koji drugi obični građanin. Ja nekako ne vjerujem da je bilo tko tko je spaljivao lutku pokojnog predsjednika imao namjeru osobno se obračunati s njime. Vjerujem da je puno prije bilo obračunati se s vlasti i simbolom onoga što je ta vlast predstavljala. Spaljivati dijete i to pred djecom je apsolutno neprihvatljivo i zastrašujuće.

Vlašić: Kako je vama bilo na maškarama, gospodine Baketa?

Baketa: Nisam baš previše sudjelovao u maškarama, jesam nešto kao dijete, ali poslije i nisam baš toliko. Kod nas u Slavoniji to nije običaj. Moram se složiti s time da spaljivanje mesopusta ili krnje bi trebalo označavati obračun s moćnicima. Kad pogledate tko su ljudi koji su vodili taj karneval i tu udrugu, da se oni slikaju pored kukastog križa, mislim da to dovoljno govori o njihovim svjetonazorima i da ovo nije slučajno. Po našim nekakvim istraživanjima najveća nekakva distanca i stavovi koje mladi imaju su zapravo, homofobni stavovi. To se obično ne zaustavi. Takvu smo situaciju imali prošle ili pretprošle godine u Kaštelima, kada je spaljivana slikovnica, pa imate slučaj u Zadru kada istuku gay par koji je u klubu. Ako konstantno u društvu potičete takvu atmosferu, i to prema onima koji su najnezaštićeniji, to nije predmet u maškarama koje bi trebalo spaljivati. To su ljudi na vlasti, koji su moćni, u kojima se prepoznaje odgovornost za neke stvari u društvu, tako da bi mene zaista zanimalo da netko, organizator ili netko objasni što je to u čemu su njima homoseksualni parovi naškodili u životu, čime su ih obeštetili.

Vlašić: Iako je pitanje da li proganjati organizatore, nećemo valjda uvesti cenzuru?

Baketa: Ne, ne cenzuru. Dapače. Ali želim vidjeti u čemu se vidi problem, što je to što njima smeta da su vidjeli da pročišćavanje zla treba ići prema homoseksualnim parovima.

Ilčić: Jednako kao što predsjednik republike ima jedan svoj dignitet koji načelno bi se trebao poštivati pa tako ne ismijavati, a maškare to ipak čine, tako, kako sam uvodno rekao, to svatko mora moći pretrpjeti. Vidio sam jedan naslov, ne poznajem te ljude koji su to organizirali, ne mogu biti njihov glasnogovornik i nemam pojma s kime su se slikali, ali ono što je važno da svi mi koji se protivimo usvajanju djece od istospolnih parova, uvijek govorimo iz pozicije zaštite djece. Sigurno nije nekakvo spaljivanje djeteta bila ideja. Kada govorimo o nekakvim krivcima, da, mi smatramo LGBT ideologiju velikom štetom za hrvatsko društvo. Puno većom štetom nego što je čini netko na političkoj razini. Sama rodna ideologija, erozija vrijednosti koja se vidi u padanju nataliteta, masi drugih stvari koje su povezane. Takvi ljudi postoje u hrvatskom društvu. Gospodin Nikola će sve stavljati u kontekst homofobnog, tvrditi da su mladi homofobni, no to je po njegovom mišljenju, ja uopće ne smatram to homofobijom. Maškare kao maškare imaju pravo ismijavati sve. I zaista je licemjerno da se dozvoljava, bez problema ismijavanje nekakvih nacionalnih vrijednosti. Vi se skandalizirate nad djecom. Pa ljudi koji su izgubili muža, oca ili sina u ratu se skandaliziraju kada netko ismijava branitelje. Njima je to veći šok nego vama!

Krstulović: Nisam primijetila da netko u maškarama spaljuje branitelja, a kamoli da to čini pred djecom!

Ilčić: Ali, kada se netko ismijava, recimo u filmovima. Nisam vidio vašu reakciju.

Krstulović: Oprostite, ali ogromna je razlika između toga da se netko u umjetničkom djelu, filmu, ismijava s nekim ili da spaljuje lutku djeteta pred hrpom djece.

Ilčić: U maškarama! Tek u maškarama bi trebalo biti sve dozvoljeno.

Krstulović: Ne, vi očito ne razumijete koja je svrha maškara. Vi biste kao netko tko se deklarira vjernikom trebali znati svrhu maškara u životu vjernika.

Ilčić: Ma, sad ćete vi meni objašnjavati. Gledajte, maškare uopće nisu vjerničke. Crkva ne slavi maškare. Mi slavimo Čistu srijedu. Prije toga su maškare, Crkva nema ništa protiv toga, protiv maškara, ali to nije nikakav crkveni obred da biste vi meni imputirali da ja kao vjernik trebam nešto shvaćati. Maškare su tu da se ismijavaju od svih stereotipa koji se nameću. Oprostite, ali u Hrvatskoj postoje ljudi koji smatraju da su to stereotipi.

Krstulović: Stereotip? Stereotip je usvajati dijete? Kamo sreće kada bi u ovoj zemlji homoseksualni parovi koji udomljavaju djecu bili stereotip. Ja bih bila iznimno ponosna građanka ove države.

Cijelu Kavkasku čajanku donosi novi broj Globusa, koji na kioske stiže u srijedu!

Izdvajamo

Iz drugih medija