“Ivica Todorić i ja nismo u kontaktu. Ni kada sam radio u Agrokoru naši kontakti nisu bili česti i bili su površniji nego što se moglo misliti. Moj je posao bio da pratim makroekonomsku situaciju u Hrvatskoj i u široj regiji pa sam svaki mjesec pripremao odgovarajući bilten na tu temu. U njemu čak i nije bilo teksta, već samo tablice i grafovi jer je Ivica smatrao da su oni dovoljni za formiranje opće slike”, otkriva u velikom intervjuu Globusu Željko Rohatinski, bivši guverner Hrvatske narodne banke, koji je od 2012., kad je završio guvernerski mandat, do proljetos radio u Agrokoru kao ekonomski analitičar.
“Ivica i ja znamo se sa studija, bili smo na istoj godini”, kaže Rohatinski, ali ističe da njih dvojica nikad nisu bili bliski. “Različiti su nam bili životni putovi i sukladno tome životne preferencije. Ja sam uvijek bio više okrenut prema znanosti i makroekonomskim analizama. Ivicu je život usmjerio prema biznisu.”
O nekadašnjim poslovnim odnosima između Agrokora i tvrtke Romah, u vlasništvu njegove žene, Rohatinski iznosi detalje koji, po njegovu mišljenju, daju potpunu sliku i uklanjaju svaku sumnju da je posrijedi bio nečist ili nečastan aranžman. Za te detalje, kaže, članovi saborskoga Istražnog povjerenstvo za Agrokor, pred kojima je svjedočio, nisu bili zainteresirani.
“Rekao sam im da su me – vezano uz stjecanje kuće moje supruge – pitali samo za događaje iz 2011., dok su se važni događaji odigrali još 2004. Pitao sam zanima li ih nešto iz tog ranijeg razdoblja. Nije bilo interesa. Slika koja je stvorena kroz medije ili koja se može stvoriti nakon Povjerenstva ne samo da nije kompletna nego je daleko od toga da bi bila istinita”, tvrdi Rohatinski i objašnjava kako to da su u ugovoru o Agrokorovoj kupnji tvrtke njegove supruge – koji je u javnost iznio Mostov član Povjerenstva Nikola Grmoja – brojke različite od onih koje je on spominjao.
“U ugovoru koji je gospodin Grmoja dobio i koji mi se čini autentičnim spominje se iznos od 3,85 milijuna kuna. Taj iznos se sastoji od otprilike dva milijuna kuna vrijednosti kuće i otprilike 1,8 milijuna kuna akumuliranog gubitka, odnosno potencijalnog dugovanja tvrtke moje supruge prema Agrokoru. Do tog gubitka došlo je jer druga strana nije ispoštovala svoje ugovorne obaveze prema poduzeću moje supruge”, kaže Rohatinski i napominje: “Taj aranžman nije imao nikakve veze s mojim poslom, čak niti sa mnom.”
Bivši guverner pobliže govori i o kratkotrajnoj epizodi iz 2011. kada je slovio kao ozbiljan kandidat za ulazak u vrh države.
“Ta je epizoda trajala od siječnja do kolovoza 2011. s time da je u tome bilo mnogo aktera, pojedinaca, stranaka, pa čak i nekih institucija, koji su iz nekih svojih razloga smatrali da bi bilo dobro da se uključim u politiku i koji su mi nudili pomoć u tome. Nikad nisam bio za to stvarno zainteresiran. Bilo je nekih pokušaja istraživanja javnog mnijenja. Rezultati, onakvi kakvi su meni prezentirani, govorili su o mogućnosti da se bez predizborne kampanje u tom trenutku na izborima osvoji više od 10 posto glasova. Kao nezavisni kandidat ili član neke nezavisne liste. Čak i da su prognoze bile točne, da sam izašao na izbore i dobio tih desetak posto glasova, pa se uključio u neku koaliciju, najviše što sam mogao postići jest biti mlađi partner u toj koaliciji, a to znači dovesti se u situaciju da podržavate politiku starijeg partnera slagali ste s njom ili ne. Tada sam kategorički sam rekao ne”, prisjeća se Rohatinski.
Je li imao zacrtan plan što bi radio ako jednom postane premijer?
“Jesam. Naravno da sam imao viziju kakvu ekonomsku politiku Hrvatska treba. Te svoje poglede javno sam iznosio. Zato sam se nekima i zamjerio.”
U intervjuu Željko Rohatinski govori i o uvođenju eura i problemima koji Hrvatsku čekaju na putu u eurozonu; o tome kako se premijer Milanović predomislio i uskratio mu potporu za još jedan guvernerski mandat; otkriva zašto je odbio ponudu za posao u Goldman Sachsu i otišao u Agrokor…
Cijeli intervju možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
