BARBARA NOWACKA ZA GLOBUS

'Poljska desnica sprema se potpuno zabraniti abortus: hapsit će čak i žene koje spontano pobace. Ne zaustavite li fundamentaliste, isto čeka i RH'

    AUTOR:
    • Srđan Sandić

  • OBJAVLJENO:
  • 04.11.2017. u 15:33

Sandra Šimunović / HANZA media

Poznato je da se žene u Poljskoj bore s ograničenjima reproduktivnih prava od 1993. godine, kada je uvedena zabrana pobačaja koji nemaju čvrsto medicinsko opravdanje. Posljednjih godina tamošnja vlast razrađuje zakonsku regulativu kojom bi se zabrana pobačaja dodatno radikalizirala. Naime, novim zakonom bi se svaki pobačaj, pa čak i spontani, mogao proglasiti kaznenim djelom.

U Poljskoj je pobačaj legalan isključivo u tri slučaja: kada je ženi ugroženo zdravlje ili život, kad je fetus teško malformiran i kad je trudnoća posljedica silovanja. Poljski parlament je prošle godine pustio u proceduru inicijativu koja pobačaj kriminalizira do te mjere da se kazneno progone čak i žene koje dožive spontani pobačaj, dok je istovremeno odbacio Inicijativu za legalan i dostupan pobačaj na zahtjev.

Odluke vlasti uzrokovale su žestok revolt Poljakinja koje su pokrenule Opći ženski štrajk u listopadu prošle godine. Oko 100.000 žena odjevenih u crno prosvjedovalo je širom Poljske protiv planova o postroženju ionako restriktivnog zakona o pobačaju, i to uspješno, prijedlog zakona odbačen je u Parlamentu samo nekoliko dana nakon prosvjeda.

Točno godinu dana kasnije žene u Poljskoj i dalje trpe klerikalne i konzervativne napade na svoja prava, pri čemu, nažalost, možemo povući brojne paralele s trenutačnim društveno-političkim ozračjem u Republici Hrvatskoj. Prijedlog radikalno restriktivnog zakona o abortusu u Poljskoj je prošle godine osmislila i predala Parlamentu konzervativna udruga Ordo Iuris. Danas udruga Vigilare predaje Hrvatskom saboru peticiju za zakonsku zabranu pobačaja. Čeka li žene u Hrvatskoj sudbina Poljakinja?

Barbara Nowacka istaknuta je poljska političarka i feministička aktivistkinja koja je na izborima 2015. ujedinila lijeve stranke i pokrete u koaliciju Ujedinjene ljevice te bila njezinom kandidatkinjom za poljsku premijerku. Godinu dana kasnije bila je među ključnim organizatoricama velikog Općeg ženskog štrajka, kojim su Poljakinje obranile vlastita ljudska i reproduktivna prava. Danas predvodi pokret “Spasimo žene” (Ratujmy kobiety).

Godine 2016. časopis Foreign Policy uključio je Barbaru Nowacku, zajedno s Agnieszkom Dziemianowicz-Bąk iz Razema, na svoj godišnji popis 100 najutjecajnijih svjetskih mislilaca zbog njihove uloge u organiziranju prosvjeda protiv potpune zabrane pobačaja u Poljskoj.

Upravo ste predali peticiju s više od 500.000 potpisa za liberalizaciju abortusa. Koliko je trajalo skupljanje potpisa? Kakvo je trenutačno stanje s pitanjem abortusa u Poljskoj?

– Tri su situacije kada se abortus može izvesti, prvi je kada je majčin život direktno ugrožen, drugi je malformacija fetusa, treći je u slučaju silovanja. U ovom trenutku Poljskom vlada desna politička opcija koja želi dokinuti pravo na abortus, čak i ako se dokaže da je fetus malformiran, žene će biti prisiljene da rode. U Parlamentu nema ljevice, dakle nema nikoga tko bi se zauzeo za ženski glas, za ženska prava. Ženske udruge predložile su Parlamentu zakon o liberalizaciji pobačaja. Ne možemo dopustiti da se naš glas ne čuje. Pola milijuna potpisa govori da je sve jača civilna scena i da se ne smije ignorirati glas i te, za njih druge, javnosti. Nije lako raditi kampanju na ulici i nemati dostatnu financijsku podršku, ali ako se ujedinite, kao što smo mi, i stremite istomu cilju, onda je moguće.

Što je s prijedlogom bitno drastičnijeg zakona o zabrani pobačaja koji je i vaš predsjednik podržao?

– U ovom trenutku antiženski pokreti rade veliku kampanju i skupljaju potpise ne bi li se treći uvjet koji sam vam spomenula, uvjet mogućeg abortusa radi malformacije fetusa, ukinuo. Nije samo predsjednik rekao da će podržati tu inicijativu nego i premijer, glasnogovornik Parlamenta je to potvrdio. Svi oni beskompromisno podržavaju radikalnu desnicu. I dalje smo u istoj bici kao što smo bili i prošle godine.

Koliko je liječnika koji se pozivaju na svoje pravo na prigovor savjesti kad se radi o izvođenju pobačaja? U Hrvatskoj je to sve veći problem.

– Mnogi liječnici se pozivaju na prigovor savjesti, cijeli jedan distrikt ne želi raditi ni abortus koji je uvjetovan onim trima preduvjetima koje sam vam spomenula, upravo zbog tog prigovora. Doktori i drugi članovi liječničkoga tima također se pozivaju na prigovor savjesti i kad se radi o izdavanju recepata za kontracepciju. Također se i farmaceuti pozivaju na taj prigovor, makar oni nemaju pravo na to. Međutim, sve je teže, u ovakvim okolnostima, u okolnostima koje dodatno destabilizira desna Vlada, držati se ikakvog prava.

Što mislite da je uloga farmaceutske industrije u donošenju takvih zakona, ako postoji? Postoji li ikakav utjecaj? Kod nas je bilo insinuacija tog tipa kada je kontrarevolucija uzela zamah...

– Kod nas su te udruge blisko povezane s Katoličkom crkvom, kao i kod vas. Surađuju i na lokalnoj i na državnoj razini. Biskupi i drugi visoko rangirani kler se aktivno ili indirektno uključuje u politiku, što dodatno, na mnogo načina, destabilizira sekularnost države. S tim skupinama povezano je Ministarstvo zdravstva. Ministarstvo pravosuđa također je u vrlo bliskoj, da ne kažem intimnoj, suradnji s tim udrugama. Cijela naša Vlada nije samo desna nego su protiv abortusa, protiv elementarnih ženskih prava. U to su, dakako, uključeni i pravni fakulteti. Te grupe su infiltrirale svoje članove u mnogo političkih organizacija, a sve kako bi što jače i efikasnije proveli kampanju protiv žena, slobodno to možemo reći.

Hoće li se vaš predsjednik ikad emancipirati od sive eminencije Kaczynskoga? I imate li osjećaj da dolazi kraj takvoj vrsti vladanja? Hoće li se slomiti?

– Mislim da se neće skoro slomiti. Jako im je ugodno. Kaczynskom sasvim odgovara imati predsjednika koji u potpunosti ovisi o njemu. Nekada se vidi da se razlikuju u stavovima, pogotovo oko pravne regulacije nekih svojih privilegija, tu je eventualni sukob. Napao ih je jer su im oduzimali privilegije. Međutim i taj sukob djeluje kao da je iskonstruiran za javnost, za medije. Duda nikada neće biti samostalni predsjednik.

Možete li usporediti političku situaciju u odnosu na pitanje ženskih prava dviju zemalja, Poljske i Hrvatske? Je li termin kontrarevolucija i sve što ona sa sobom nosi valjan? Je li to ta dijagnoza?

– Hrvatska je po tom pitanju u bitno povoljnijem položaju nego mi. Kod nas je Vlada aktivan subjekt – provoditelj mizoginije, homofobije, antisemitizma... Vrlo su slične grupacije, slični su im diskursi, i kod nas i kod vas, dakle ova ekipa koja je protiv prava na izbor, prava na vlastito tijelo. Mi znamo da ćete imati iste probleme kao i mi, ako ih sada ne zaustavite. Ipak, još nisu toliko ojačali, iako vam izgleda kao da jesu.

Kako djeluje Ordo Iuris? U Hrvatskoj je slična organizacija zauzela prostor u medijskom polju te osnovala svoje medije. Prate li ih mainstream mediji? Kod nas su se naime agresivnom politikom u jednom trenutku zamjerili većini medija, nije dugo trajalo, ali ipak...

– Kod nas su javni mediji vrlo desno. Svi ultrakatolički manijaci i konzervativci i fundamentalisti drugih vrsta imaju više nego direktan pristup mainstream medijima. Postoji i crna lista ljudi koji se ne smiju pojavljivati u određenim medijima.

Jeste li i vi na toj listi?

– Naravno. Ponosna sam što sam među odabranima. Ono što se događa kod nas nešto je drugačije nego kod vas. U Poljskoj nije bilo potrebe da osnivaju svoje medije, jer već postoji medijsko carstvo koje im taj prostor bezuvjetno predaje. Vlasnik je svećenik koji ima svoju televiziju i svoj radio. A desne partije su već odavna osnovale svoje novine, radija i televizije, tako da su dobro osigurani.

Kakve su biografije predstavnika tih novih konzervativaca, nove, uvjetno rečeno, desnice? Koliko zadovoljavaju bio­grafije za koje su zalažu? Puritanski...

– Nerijetko su predvodnici doktori i pravnici, i nerijetko su anonimni. Biografije su vrlo ispolirane. Ordo Iuris pun je odvjetnika. Međusobno se prepoznaju i široj javnosti predstavljaju sa zastavom konzervativnosti, kao, oni su pravi primjer – konzervativaca, a zapravo su obični fundamentalisti.

Kada su prošle godine došli s prijedlogom hapšenja žena koje su abortirale ili će tek, bili su “preteški” čak i za podržavatelje njihove inicijalne ideje. O takvoj skupini govorimo.

Kakva je prisutnost i uloga Opus Dei u Poljskoj i na koji su način prepoznati i povezani sa službenom Crkvom? U Hrvatskoj je postojala debata o njihovoj ulozi.

– Službeno će se reći da oni nisu povezani. Nitko javno ne izlazi s tim da su njihovi članovi. Mada upravo njihovi članovi čine “elitu” te Vlade, ali i drugih društvenih funkcija.

Što je s euroskepticizmom u Poljskoj? Naime, upravo je Poljska imala direktan benefit od ulasku u EU? S druge strane, službeno ste možda najglasnija protivnica mnogih inicijativa koje dolaze iz Bruxellesa.

– Poljska je bila izrazito za EU, više od 70 posto. Naša Vlada propituje tu poziciju, i to dovodi do euroskepticizma. Mnogi ljudi su mogli otići iz Poljske i naći dobre poslove. EU nam je donijela transparentnost, zaštitu i sigurniju ekonomiju. Pogotovo je danas to važno.

Kroz koje danas institucije djelujete i koja je bila vaša uloga u Crnomu protestu koji je okupio veliki broj prosvjednika?

– Ja sam bila sa ženskim udrugama (Safe women comity) kada je odbijen naš prijedlog zakona o liberalizaciji pobačaja. Tu je bio početak protesta. Nitko nije bio lider tog protesta. U njemu su zaista bile različite društvene skupine, muškarci i žene, stari i mladi, različitog obrazovanja, klasne pripadnosti itd. Danas ne možemo raditi sa službenim institucijama na zadovoljavajući način jer njima upravlja desna Vlada, koja sabotira bilo kakav rad s neistomišljenicima. Imamo nekolicinu pravobranitelja koji su neovisni o Vladinu utjecaju. Surađujem s mnogim nevladinim organizacijama. Svi sada surađujemo sa svima s područja nevladinih organizacija jer smo se okupili oko zajedničkog cilja, i to mi je posebno drago. Svi problemi i nepovjerenje otprije kao da su se zaledili.

Kako vidite feministički pokret u Poljskoj, kakva ja anamneza scene?

– Danas imamo zajedničkog neprijatelja. Prošle smo se godine prvi put naučile organizirati. Bilo je pitanje hoće li žene koje su abortirale ili tek to namjeravaju ići u zatvor. Ma molim vas?! Svi problemi iz prošlosti koje su razne feminističke grupe međusobno imale su nestali. Stvorilo se povjerenje, naučili smo ne stavljati fokus na razlike. Trudimo se te konflikte zaobići. Naučile smo da se ne moramo voljeti, ali da možemo skupa djelovati. Tako desnica djeluje, i to trebamo od njih naučiti. I oni se međusobno ne vole i ne podržavaju nužno oko svakog pitanja, ali to i ne pokazuju javnosti. Barem se meni tako čini. Za poljske feministice je važno reći da su se brzo dinamizirale kao grupa, i to je jako lijepa informacija.

Kako djelujete prema medijima?

– Radimo preko društvenih mreža. Civilno društvo se probudilo. Ljudi traže te informacije, bitno su više zainteresirani za teme koje se otvaraju. Sve je jasnije da je ugroza ogromna i da ako se sada ne probudimo, može biti kasno za generacije koje tek dolaze.

Izdvajamo

Iz drugih medija