GLOBUSOVA ANALIZA

VELIKI TURSKI POVRATAK NA BALKAN: ERDOGANOV MUNJEVITI PRODOR MOGAO BI IZBACITI BRUXELLES IZ IGRE Dramatični događaji sustižu jedan drugog, a EU spava

REUTERS

Europska komisija oštro je kritizirala Tursku u posljednjem izvještaju o napretku ustvrdivši da je u toj državi došlo do pogoršanja, a ne napretka, u postizanju europskih standarda. Zbog toga se Turska, umjesto da se približava, udaljava od EU. Glavne su kritike gušenje slobode medija, uz napomenu da je u zatvoru više od 150 novinara, potom zadržavanje izvanrednog stanja uvedenog nakon pokušaja vojnog udara, što vlasti ostavlja mogućnost selektivnog obračuna s političkim protivnicima.

Isto tako u izvještaju se navodi da je Turska pogoršala bilateralne odnose s nekim državama članicama EU, pri čemu se spominje i neprihvatljiva retorika vrijeđanja tih država. Misli se tu na česte optužbe koje turski lider Recep Tayyip Erdoğan upućuje državama poput Njemačke i Nizozemske, koristeći se čak i izrazom “fašističko ponašanje”, te nekim drugim državama da podržavaju terorizam.

No, dok se udaljava od Europske unije, Turska očigledno jača svoj utjecaj i ulogu na zapadnom Balkanu. Do sada je Turska snažan utjecaj imala kod Bošnjaka u BiH, ali sada se taj utjecaj širi i na Kosovu, u Albaniji, Makedoniji te, u posljednje vrijeme, Srbiji s čijim predsjednikom Aleksandrom Vučićem Erdoğan ima sve bolje odnose.

Koliko je snažan utjecaj Turske na Kosovu, pokazao je najnoviji incident uhićenja šest turskih državljana koji su predani turskim službama pod optužbom za terorizam. Radi se o učiteljima i jednom liječniku koji su legalno radili na Kosovu u školama što ih financira fondacija Fethullaha Gülena, kojega Erdoğan smatra svojim neprijateljem broj jedan.

Tako je Kosovo, kako je pisao dnevni list Hürriyet, postalo prva država u Europi koja Turskoj izručuje ljude povezane s Fethullahom Gülenom. Dok su se svi kosovski političari pravdali da nisu imali pojma o tom uhićenju, koje su navodno zajedno odradile turska i kosovska tajna služba, turski predsjednik Erdoğan zahvalio se kosovskom predsjedniku Hashimu Thaçiju, a premijeru Ramushu Haradinaju zaprijetio da su mu dani odbrojani jer se “usudio primiti teroriste na sastanak” (misleći na sastanak koji je premijer Kosova imao s članovima obitelji uhićenih).

Tako se na Kosovu, vjerojatno najosjetljivijoj točki u Europi danas, događaju dramatične stvari dok Europska unija spava ili se puštaju neke stereotipne poruke o tome da se “mora poštovati vladavina prava”.

Turska očito nakon BiH sada ima utjecaja i na Kosovu. Ako uhićenje gulenista nije odrađeno uz suradnju s kosovskim institucijama, onda je to učinjeno protiv njihove volje. I u jednom i u drugom slučaju moć Turske je neupitna.

Ovaj incident na Kosovu izazvao je velike političke napetosti, a u javnosti i neku vrstu antiturske kampanje. Kako je i predvidio američki analitičar Janusz Bugajski u tekstu u prošlom broju Globusa, pokušaji Erdoğana da insinuira da je premijer Kosova pod “daljinskim upravljačem Zapada”, pa da Kosovare okrene protiv njega i Zapada, imali su suprotan učinak.

Haradinaj je poručio da se ovakve stvari “nikada više na Kosovu neće dogoditi”, a Erdoğan u isto vrijeme najavljuje da će biti novih uhićenja gulenista. I ministar unutarnjih poslova Kosova i šef obavještajne službe su morali podnijeti ostavke. A i Europska unija uputila je oštru poruku Kosovu izrazivši zabrinutost što se pri izručenju tih osoba nisu poštovale procedure i temeljna ljudska prava.

Kosovo će gotovo sigurno imati velike posljedice zbog ovoga. Čak su i odnosi s Turskom sada otežani umjesto da su ojačali. Ono što zbunjuje Kosovo jest i to da važnu ulogu Turske u regiji i oko kosovskog pitanja zagovaraju i protivnici kosovske neovisnosti. U jednom pismu EU prije nekoliko mjeseci Španjolska je pozvala da se prizna važna konstruktivna uloga Turske u regiji.

Cijelo to pismo je bilo protiv bilo kakvog spominjanja Kosova u procesu proširenja EU. Sada i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kako su prenijeli mediji u Srbiji nakon njegova sastanka s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, traži da se o rješenju pitanja Kosova usuglase i Turska i Rusija.

Turska ima sjajne odnose sa Srbijom. Sve su veće turske investicije u Srbiji. Na Kosovu se u raspravama u medijima čuju i kritike kako Turska “na Kosovu gradi džamije, a u Srbiji tvornice”. Erdoğan često Kosovare naziva braćom, a takvim se epitetom obraćao i kosovskom predsjedniku Hashimu Thaçiju, kojemu se zahvalio dok je Haradinaja kritizirao. Thaçi se ne izjašnjava jer mu očito gode Erdoğanove pohvale, pod uvjetom da zbog toga nema štete na Zapadu.

Na Kosovu se Turska smatra prijateljskom državom koja je sudjelovala u napadima NATO-a, što je dovelo do osamostaljenja Kosova, a potom je i među prvima priznala neovisnost Kosova. Ali Kosovarima smeta kada se prijateljstvo s Turskom stavlja u kontekst vjerske pripadnosti jer se većina ne želi s time identificirati.

Utjecaj Turske nije malen ni u Albaniji, iako se ona zasad oduprla zahtjevima Turske za zatvaranjem škola koje financira Gülenova fondacija. Premijer Albanije Edi Rama često pohvalno govori o Turskoj, a posebno o predsjedniku Erdoğanu kao velikom prijatelju Albanaca.

O utjecaju Turske u BiH se pak već dugo govori. Čak je i predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, iako je Hrvatska članica EU, tražila od Erdoğana pomoć u rješavanju problema u BiH. Uloga Erdogana u BiH postaje pomalo i mitska, uz priče o tome kako je pokojni predsjednik Alija Izetbegović Erdoganu ostavio “Bosnu u amanet”. Erdogan sada već posreduje i u odnosima između Sarajeva i Beograda.

Tako je Turska postala još veći izazov za EU u vrijeme kada Bruxelles ne zna kako uopće postupiti s tom državom. Turska je formalno i dalje kandidat za članstvo u EU, ali u to više nitko ne vjeruje već se govori o nekim drugim oblicima turskog povezivanja s Europskom unijom koje ne bi značilo i punopravno članstvo. U posljednjem izvješću o napretku za Tursku se jasno kaže da s ovakvim stanjem nije moguć nikakav napredak u otvaranju novih pregovaračkih poglavlja.

S druge strane, i turski predsjednik Erdogan kaže kako njegova država ima izbora i izvan EU te da su Turci umorni od čekanja u predsoblju Europske unije da se EU odluči hoće li im otvoriti vrata ili ne.

Europska unija je i prije bila “nezadovoljna”, “ozbiljno zabrinuta”, a neki od EU političara govorili su da su “šokirani” ponašanjem vlasti u Turskoj. Iako su svojevremeno osudili pokušaj puča u Turskoj, ne žele da se taj puč koristi za čistke u državnim i javnim službama.

Zatvaranje novinara, izbacivanje s posla u školskim ustanovama, najava uvođenja smrtne kazne postupci su koji su doveli do otvaranja teme o suspenziji pristupnih pregovora o članstvu Turske u EU. Sada Erdogan, nakon “uspješnog” uhićenja gulenista na Kosovu, prijeti da će se isto dogoditi i u drugim državama regije, pa i u EU i SAD-u.

EU nije u stanju procijeniti kako će Erdogan reagirati na eventualnu odluku o suspenziji pristupnih pregovora. Kako je dogovorom s Turskom riješeno i pitanje migracija preko balkanske rute, u EU se boje da bi u tom slučaju Turska mogla puštati valove izbjeglica prema EU. Strahuju i od mogućeg odustajanja Ankare od potpore naporima za rješenje problema ujedinjenja Cipra.

Iako iz EU neće možda formalno reći Turskoj da ne računaju na članstvo i da prekidaju pristupne pregovore, Unija je ove godine posebnom strategijom za proširenje na zapadni Balkan prvi put izdvojila Tursku od ostalih država kandidata i potencijalnih kandidata. Tako će imati poseban samit u Sofiji 17. svibnja samo s državama zapadnog Balkana, bez Turske. U EU vjeruju da će se protivljenje proširenju smanjiti ako se jasno iz tog postupka izdvoji Turska.

EU se ne usudi suspendirati pristupne pregovore s Turskom zbog toga što se boji posljedica, ali s druge strane i dalje te pregovore vodi - doduše brzinom kojom bi se oni mogli završiti za pola stoljeća. Turska je otvorila pregovore isti dan kada i Hrvatska, u jesen 2005. godine. Hrvatska je izuzetno sporo završila pregovore i ušla u EU prije gotovo pet godina, a Turska je još gotovo pa na početku. Možda je glavni razlog zbog kojeg EU i dalje nastavlja pristupne pregovore s Turskom taj što ne vjeruju da će Turska ikada postati punopravna članica.

Turska koja se udaljava od EU, a približava Rusiji i Iranu, nije ona Turska čiji bi se utjecaj na Balkanu pozdravio, nego, naprotiv, koji bi izazvao zabrinutost. EU smatra zapadni Balkan svojim “dvorištem” i vjeruje kako ona ima glavnu ulogu u trajnom rješavanju problema u toj regiji koja bi se u doglednoj budućnosti trebala pripojiti Europskoj uniji. Zato žele da se lideri zapadnog Balkana nedvosmisleno opredijele za strateški cilj integracije u EU, bez dilema.

Odnosi se to i na orijentaciju prema Rusiji i prema Turskoj, što se sve češće spominje. Utjecaj Turske, kao članice NATO-a, nije bio neki problem sve dok je ta država napredovala na putu prema EU i dijelila privrženost zajedničkim načelima. No sada kada se smatra da se Turska od toga udaljava, njezina uloga na Balkanu se više ne gleda sa simpatijama, što nema veze s religijom, nego, prije svega, s nepoštovanjem načela koja Europska unija želi promovirati na tom području.

Izdvajamo

Iz drugih medija