TRENDOVI

EMOCIJE? NE, EMOJI! Slike koje vrijede i više od tisuću riječi

Na papiru je vjerojatno izgledalo kao odlična ideja. Animirani film gdje će u glavnim ulogama biti emoji ikonice, male sličice bez kojih je moderna digitalna komunikacija praktički nezamisliva. Prisutne su na svakom mobitelu i računalu, svi ih koriste, od školaraca do vaše mame i bake. Publike sigurno neće nedostajati.

“Napravit ćemo film o tome što se događa u mobitelu jednog tinejdžera”, rekao je redatelj i scenarist Tony Leondis u uredima barem tri filmska studija – Warner Brothersu, Paramountu i Sonyju. Oči direktora studija su se sigurno pretvorile u dolare. Naime, iste godine kada je Leondis pokušavao pronaći financijera za svoj film o emojijima, u kinima se u srpnju prikazivati Pixarov film “Izvrnuto obrnuto” (na eng. Inside out). Taj je film pokazao da je moguće napraviti zabavan, ali i nenametljivo složen film o ljudskoj osobnosti i borbi između emocija za prevlast u glavi mlade osobe. Sony je u nadmetanju za otkup prava da napravi film ponudio više novca od Warner Brothersa i Paramounta te je zadovoljno trljajući ruke najavio da će film izaći na ljeto 2017. godine.

Unosan koncept

Zvijezda serije “Silicijska dolina” T. J. Miller dobio je glavnu ulogu u filmu koji će pratiti napore Genea, emojija koji umjesto jednog može napraviti cijeli niz različitih izraza lica, da zadovolji roditelje i postane emoji s jednim izrazom lica, onakvim kakvo imaju njegovi roditelji. Istovremeno, vlasnik mobitela 14-godišnji Alex pokušava odgovoriti svojoj simpatiji na poruku te zahvaljujući Geneovu paničarenju i jednom krivo odabranom emojiju pomisli da mu mobitel ne radi dobro.

Svi su elementi koje jedan filmski studio može poželjeti kada je riječ o ljetnom filmu bili prisutni. Aktualna tema, komičarska zvijezda u usponu i provjereno unosan koncept. I da, Sir Patrick Stewart u ulozi emojija kakice. Naoružan budžetom od 50 milijuna dolara “Emoji film” bio je spreman za puštanje na tržište.

Nije teško shvatiti zašto je Sony platio toliko novca – u nekim se krugovima spominje iznos od najmanje 10 milijuna dolara - da bi snimio film o emojijima. Dovoljno je samo pogledati brojke i sve će vam biti jasno. Prema mjerenju iz 2015. godine koje je proveo Instagram, više od pola teksta na toj društvenoj mreži sadržava barem jedan emoji. Istraživanje inženjera softvera Thomasa Dimsona otkrilo je i da korisnici Instagrama emojije koriste umjesto uobičajenih izraza emotivnih stanja. Tako je otkriveno da se korisnici Instagrama najviše smiju uz pomoć emoija “plačem od smijeha”, hvale ljepotu nečega sa “srcima umjesto očiju” i dijele poljupce te ljubav sa srcima.

Facebook je mogućnost reagiranja na statuse, fotografije i linkove 2016. godine proširio s pet emocija – ljubavi, smijanjem, čuđenjem, tugom i ljutnjom – izraženih putem emojija. Korisnici su tijekom prve godine na sadržaje na Facebooku reagirali 300 milijardi puta, odnosno više od 800 milijuna puta dnevno. Najpopularnija reakcija je ljubav, a iza nje su smijeh, čuđenje, ljutnja i tuga.

Matthew Rothenberg, bivši šef za proizvode u Flickru i BitLyju, mjeri učestalost upotrebe emojija na Twitteru u pravom vremenu. Na Emojitracker.com znatiželjni mogu vidjeti apsolutno svaki unos emojija koji se dogodi na toj društvenoj mreži. Podaci koje Rothenberg skuplja kažu da korisnici najčešće koriste emoji “plačem od smijeha” i to dvaput više od drugoplasiranog srca. Dodamo li tome obične poruke, servise za slanje poruka poput WhatsAppa i Telegrama, YouTube, Reddit i druge forume te email, nije teško vidjeti zašto je Oxfordov rječnik 2015. godine za riječ godine odabrao upravo “lice sa suzama radosnicama”.

Ton izjave

“Tradicionalna komunikacija slovima sve teže prati ritam pretežno vizualne komunikacije 21. stoljeća”, rekao je direktor u Oxford University Pressu,  Casper Grathwohl, prilikom objašnjavanja zašto je emoji proglašen za riječ godine. “Nije čudno što emojiji igraju važnu ulogu u današnjoj komunikaciji – fleksibilni su, izravni i na lijep način prenose ton svake izjave.”

Jednako tako, nije teško ni vidjeti zašto su kritičari film apsolutno uništili (vlasnik je nezavidnih 12 posto na internetskoj stranici za agregiranje filmskih kritika Rotten Tomatoesu) i zašto na kino blagajnama posrće (u prvih je deset dana prikazivanja zaradio samo 62 milijuna dolara).

“’Emoji film’ svodi se na spominjanje brendiranih aplikacija i nasumično zbijanje šala o kakici. Ne radi se čak ni o tome da je film prepun toaletnog humora, u ovom filmu lik kakice priča o kakici, i to je sve. Kretanje kroz aplikacije ni u čemu ne korespondira s likom Alexa, vlasnika mobitela. Umjesto da se progovara o problemima koji dolaze s mobilnom komunikacijom u 21. stoljeću, kao što su međuvršnjačko nasilje i narušavanje privatnosti, film jednostavno šeće kroz aplikacije. Na kraju se svodi na sugeriranje tinejdžerima da kupe i koriste aplikacije. U filmu nema nikakvih originalnih ideja i toliko je ciničan da sam poslije gledanja poželio svoj mobitel baciti u provaliju”, rekao je filmski kritičar Robbie Collin o filmu za BBC Radio 5.

Čini se da su Leondis i Sony u potpunosti promašili poantu emojija jer su se fokusirali na slike i zaboravili na emocije. Premda se smatraju izumom modernog vremena, emotikoni su u svom najosnovnijem obliku prvi put upotrijebljeni 1635. godine kad je jedan slovački javni bilježnik putem piktograma nalik “smiješku” izrazio zadovoljstvo financijskim stanjem svoga grada. Nacionalni vodič za reviziju i upotrebu telegrafa 1857. godine zabilježio je da se broj 73 u Morseovu kodu koristio za slanje izraza “My love to you”. The New York Times je u transkript jednog govora Abrahama Lincolna iz 1862. godine uključio znak;) (još uvijek traje debata je li riječ o tipfeleru ili namjernoj upotrebi). Američki satirični časopis Puck je 1881. godine objavio četiri emotikona koji su trebali predstavljati radost, melankoliju, ravnodušnost i čuđenje.

Izrazi lica

“Smiješak”, odnosno:), pojavio se 1963. godine kada ga je umjetnik Harvey Ball stavio na bedž koji su na svom radnom mjestu nosili zaposlenici jedne osiguravajuće kuće kako bi se poboljšao moral i raspoloženje.

Međutim, može se reći da je upotreba digitalnih slikovnih prikaza ljudskih izraza lica, odnosno emotikona, zapravo počela 1982. godine. Te je godine američki inženjer računarstva Scott Fahlman na forumu Sveučilišta Carnegie Melon u Pittsburghu u Pennsylvaniji predložio da se uz poruke koje su šaljivog karaktera doda emotikon :-).

Nekoliko godina nakon prvog spajanja dvotočke, povlake i desne zagrade, korisnici su sami stvarali kompleksne oblike i izraze lice spajajući ponekad i desetak znakova u njima smislenu cjelinu. Taman kada se činilo da je ovaj način obogaćivanja digitalne komunikacije dosegnuo svoj maksimum, jedna je tvrtka krajem 90-ih godina prošlog stoljeća pokazala što je moguće.

Japanski su tinejdžeri 1995. godine počeli masovno kupovati pejdžere Pocket Bell kako bi mogli komunicirati putem poruka. NTT Docomo, tvrtka koja je od te želje za komunikacijom živjela, odlučila je vlasnicima omogućiti obogaćivanje poruka sa simbolom srca. Posao im je zbog te odluke procvjetao i tvrtka je vrlo brzo pod kontrolu stavila oko 40 posto tržišta gadgeta za komunikaciju.

Simboli

NTT Docomo, međutim, očito nije znao da je upravo to srce dovelo do njihova poslovnog uspjeha među mladima jer su ga u novim verzijama Pocket Bella izostavili u korist mogućnosti pisanja na latinici i “kanji” simbolima (logogrami preuzeti iz kineskog načina pisanja, op. a.). Tinejdžeri nisu kupili nove verzije uređaja te su prešli konkurentskoj tvrtki Tokyo Telemessage. NTT Docomo je shvatio svoju pogrešku, no sada su trebali nešto novo čime će privući korisnike. Tu na scenu stupa Shigetaka Kurita.

Kurita je bio član tima koji je radio na razvoju i-modea, rane platforme za mobilni internet koja je nudila mogućnost provjeravanja vremenske prognoze, rezerviranja ulaznica za zabavne događaje te čitanja vijesti i slanje i primanje emaila. “U to je vrijeme infrastruktura za prijenos podataka bila dosta slaba i niti jedan servis nije mogao prikazivati slike”, objasnio je Kurita u intervjuu za The Verge.

Tražeći ideje za i-mode, Kurita i drugi zaposlenici NTT Docoma 1998. godine posjetili su i ured američke telekomunikacijske tvrtke AT&T u San Franciscu, gdje im je pokazan Pocket Net – prvi mobilni servis koji je nudio dodatne sadržaje poput emaila i vremenske prognoze.

Pocket Net, međutim, nije mogao slikom ilustrirati vijest da će sutra biti sunčano ili oblačno, nego je to mogao samo konstatirati putem teksta. Kurita je znao da bi korisnici puno više uživali u servisu poput Pocket Neta kada bi se osnovne informacije obogatile simbolima, odnosno ilustracijama. Kurita je već tada znao da će biti potrebno digitalne razgovore između dvije ili više oso­ba podići na višu razinu. Komunikacijski šum koji je u Japanu nastupio zbog popularizacije emaila potvrdio je njegove slutnje. Japanski korisnici se nikako nisu uspijevali naviknuti na email zato što je bio prekratak i lišen uobičajenih emocija koje su ugrađivali u pisma koja su si inače slali. “Ako vam netko kaže ‘wakarimashita’, ne znate je li to topli i ugodni ‘razumijem’ ili je to hladni i negativni ‘razumijem’”, kaže Kurita. “Ne znate što je bilo u piščevoj glavi kad je to rekao.”

U tom je trenutku grupa zaposlenika koja je bila zadužena za razvoj i-modea pomislila da bi digitalna komunikacija bila bolja kada bi korisnici nekako mogli dočarati emociju koja je stajala iza svake riječi. “Imali smo uspjeha sa srcem pa smo mislili da je takvo što moguće. Htjeli smo nekako prikazati lica pošiljatelja”, rekao je Kurita. S razvojnim timom i-modea inspiriran manga stripovima i kanji simbolima Kurita je osmislio 176 ilustracija koje su trebale ljudima pomoći u komunikaciji. Docomo je uz malo inženjerske domišljatosti omogućio unos tih ilustracija putem jednog klika, i to je bilo to. Emojiji su rođeni.

Emojiji su digitalnu komunikaciju odmah ubrzali jer su omogućili bilježenje emocionalnog stanja korisnika jednim klikom, međutim jedan je problem ostao. Naime, premda su standardizirani, emojiji se iz cijelog niza razloga svakom korisniku jednako prikazati na njegovu uređaju. Da bi komunikacija između dviju osoba bila savršeno razumljiva, one moraju koristiti identične verzije programa i operativnih sustava, a to nije uvijek moguće. Upotreba emojija vrlo je nijansirana i mala razlika u prikazu pojedinog od njih može pridonijeti nerazumijevanju poruke.

Istraživanje koje je provela Hannah Miller za Grouplens potvrdilo je da se prilikom komunikacije emojijima znaju dogoditi šumovi. Slično kao što se ljudske geste mogu krivo upotrijebiti i interpretirati, emojiji također mogu zbuniti sugovornika, odnosno u ovom slučaju sutipkača. Miller navodi da su ti šumovi često plod razlika u shvaćanju pojedinih emojija zbog toga što sugovornici često ne dijele kulturno naslijeđe u prikazu emojija.

Kod komuniciranja emojijima postoji još jedan problem. Rečenice sazdane isključivo od emojija nemaju nikakvu strukturu, nemaju gramatiku. Slaganje smislenih rečenica, a da se pritom koriste samo emojiji, praktički je nemoguće. Kod emojija je nemoguće razlikovati koristi li se neka riječ kao imenica, glagol ili pridjev. Zbog toga je također nemoguće oblikovati složene grupe riječi. Složenije informacije se putem emojija mogu prenijeti, ali se u tim slučajevima mora poštovati linearnost emoji pisma, što znači da svi oni korisnici koji ne čitaju s lijeva na desno tu poruku potencijalno neće razumjeti.

Značenje

Zato izjave poput one profesorice Vyv Evans sa Sveučilišta Bangor koja kaže da su emojiji najbrže rastući jezik na svijetu treba uzeti sa zadrškom. Možda se jesu, kako kaže Evans, razvili brže od hijeroglifa, međutim još se ne mogu smatrati punopravnim jezikom simbola budući da značenje pojedinog emojija nije standardizirano kao što su opisi standardizirani. Kako se Kurita osjeća znajući da je stvorio fenomen? “Sretan sam, ali da budem iskren, nisam još toga svjestan. Jednostavno je preveliko, znate”, kaže on i ima pravo.

Emojiji će nastaviti dominirati digitalnom komunikacijom. No, ako se išta može naučiti iz umjetničkog debakla “Emoji filma”, onda je to da se ne smije zaboraviti s kojom su namjenom emojiji zapravo kreirani. Oni nisu samo zabavne sličice, oni su tu da obogate komunikaciju koja je lišena tradicionalnih neverbalnih znakova. Je li nas infiltracija digitalne komunikacije u naše živote uhvatila pomalo nespremne? Vjerojatno jest, međutim sada je na nama da je prilagodimo sebi. Na kraju, to su samo mobiteli i sličice smiješnih lica. Koliku moć zapravo posjeduju?

Tagovi

Izdvajamo

Iz drugih medija