PISMO PSIHOTERAPEUTKINJI

'Zovem se Vedran, imam 34 godine, dobro plaćen i ugledan posao, smiješi mi se i promaknuće i još veća plaća, a svejedno nisam zadovoljan. Što mi je?'

 
 Ilustracija / Profimedia, Wavebreak

Draga Tončice,

imam 34 godine i zaposlen sam na poziciji koja mi osigurava dobru zaradu, a i određeni poslovni i društveni ugled. Ali ja nisam zadovoljan. Nije mi prihvatljiva pomisao da na ovom poslu provedem ostatak života, unatoč realnoj mogućnosti promaknuća, a time i većih primanja.

U zadnjih deset godina promijenio sam tri posla, a ni na jednom se nisam osjećao “svoj na svome”, iako sam na svakom dobro zarađivao, imao korektne odnose s kolegama i odriješene ruke za djelovanje, zbog čega sam uspijevao i sprovesti svoje zamisli. Iako mi je redoviti priljev novca bitan za unutarnji mir i osjećaj sigurnosti, plaća mi nije najvažnija. Važniji mi je osjećaj svrhovitosti i ispunjenosti, a on mi izmiče. Razmišljao sam i o pokretanju privatnog posla (zaključio da trenutna društvena klima ne podržava moje poslovne ideje), o odlasku u inozemstvo (u Americi sam proveo dvije godine, a kako i često putujem, uvidio sam da se nigdje ne osjećam tako dobro kao u domovini), a trenutno razmatram i dvije poslovne ponude (koje nude određene potencijalno zanimljivije radne uvjete, ali, naravno, imaju i svojih nedostataka).

Sjetim se i one narodne: “Ne traži kruha svrh pogače”, ali si ne mogu pomoći. Pitam se u čemu je moj problem i je li mi stalo do karijere kao što sam mislio. Ili je vrijeme za neki radikalni zaokret? Ne razumijem sam sebe, a ne razumiju me ni bližnji. Obraćam vam se nakon razgovora sa suprugom u kojem je, nakon što je pokušala razumjeti moju poziciju, rekla da je moja poslovna situacija takva “da bolja ne može biti” i da ona ne vidi rješenje. Kao da u mozaiku mog poslovnog života nedostaje važan puzzle, kao da nemam kontrolu nad njim. Pozdrav, Vedran

------------------------------------

Dragi Vedrane,

čitajući vaše pismo, stječem dojam da ste karijeru skloni doživjeti na tradicionalan način, nastojeći je pažljivo planirati, korak po korak. Međutim, većina uspješnih ljudi tvrdi da svoj poslovni put nisu zamišljali na način na koji im se dogodio, te da su poduzeti koraci dobili puni smisao tek kasnije, nakon nekog vremena, kada ih je bilo moguće sagledati u cjelini, umjesto izolirano, kao zbir pojedinačnih koraka. Dobro bi bilo da razgovarate s osobama koje cijenite i da pročitate biografije uspješnih ljudi.

Vjerujem da bi vam njihova iskustva i promišljanja pomogla razjasniti neke nedoumice. Promjene se ne događaju preko noći, one su proces koji objedinjuje nekoliko različitih faza i međufaza. Jedna od njih je i ova kroz koju upravo prolazite, a koja je prožeta nejasnim, zbunjujućim osjećajem da nešto treba učiniti, iako još ne znate što i kako. One podrazumijevaju i iskorak u nepoznato, što nas može i uplašiti. S druge strane, one su i neizbježan pratilac života, da bismo se razvijali kao osobe.

Navodite da ste na dosadašnjim poslovima imali korektne odnose sa suradnicima i da vam je polazilo za rukom sprovesti neke svoje ideje, iz čega bi se moglo zaključiti da u posao ulažete svoje znanje, energiju i entuzijazam, barem na početku. Spremni ste i na promjene poslovnog tijeka, iskoračiti iz uhodanih obrazaca, prihvatiti i istražiti novo, za što su potrebni izvjesna doza hrabrosti, snaga želje, vjera u sebe i odvažnost da krenemo putem koji nas može dovesti do cilja. Ovo je i odgovor na vaše sumnje vezane uz kontrolu nad poslovnim životom!

U stvari, teško je i zamisliti učinkovitiju kontrolu od one koja podrazumijeva prihvaćanje promjena, prilagođavanje okolnostima, istraživanje novih prilika, spremnost na učenje (a svaki od vaših triju poslova nužno je iziskivao i primjenu nekih novih, specifičnih vještina i sposobnosti - čak i govorimo li o poslovima iz istog područja), kao i pitanja možemo li drugačije, bolje i kako to ostvariti...

Razmislite i o tome jeste li, i kako, mogli koristiti vaše specifične interese, sposobnosti i talente na dosadašnjim radnim mjestima. U kontekstu dobro plaćenih poslova ovo je pitanje važno: novac je u funkciji zadovoljavanja potrebe za financijskom sigurnošću, a kad je zadovoljena, sam po sebi više nije dovoljno jak motiv. Neke druge potrebe tada postaju važnije, a u vašem slučaju to je, čini se, potreba za samoaktualizacijom.

Neka vaša strategija promjene bude “malim koracima do cilja”. Za početak, razmislite o tome što za vas znači pojam uspješne karijere. Preispitajte ideju da će vaš život početi kada pronađete posao “po svojoj mjeri”. Vaš život se upravo odvija, stoga ga živite bez odgađanja, uživajući u onome što ste već postigli. Nastojte prebaciti fokus s budućnosti (nužno nepoznate i neizvjesne) na (poznato) “ovdje i sada”, kao učinkovitiji, a i emocionalno ugodniji način življenja.

Kako već imate posao, u poziciji ste birati, a odluke donositi na osnovi svog unutarnjeg doživljaja; procjenjujte nove ponude kao priliku da učinite nešto dobro i da proširite svoja znanja i iskustva. S ovakvim stavom neće biti potrebno vrednovati karijeru prema vanjskim kriterijima uspjeha (npr. kroz prizmu visine plaće, ugleda i pozicije u internacionalnim tvrtkama). Kriterij unutarnjeg osjećaja sigurnosti i samovrijednosti dobit će na vrijednosti i postati vaš trajan, neotuđiv resurs. To je istinska sigurnost.

Tončica Šiškov

Tončica Šiškov, prof., registrirana je psihoterapeutkinja.

Vodi privatnu psihoterapijsku praksu u Zagrebu.

Svoja pisma šaljite joj na e-mail adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Rubrika “Pismo psihoterapeutkinji” isključivo je informativnog karaktera, ne sadrži medicinske savjete i nije zamjena za stručni medicinski savjet i dijagnostiku. U slučaju bilo kakvih tegoba, dilema i pitanja vezanih uz psihološko i mentalno zdravlje, izričito preporučujemo da se obratite liječniku, odnosno kvalificiranom stručnjaku. Redakcija zadržava pravo kraćenja i prilagodbe objavljenih pisama, iz tehničkih ili drugih razloga.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. travanj 2024 17:38