Bit će krvi...

U nedjelju navečer središte Atene izgledalo je kao ratna zona. U sukobima prosvjednika i policije deseci su ljudi ranjeni, oštećeno je više od pedeset zgrada, porazbijani su brojni izlozi, semafori i autobusne stanice, plamen je progutao i nekoliko kioska… Atena zbraja posljedice najžešćih prosvjeda u dvije i pol godine od početka krize.

Dok se u Parlamentu izglasavao paket mjera štednje koje su propisali MMF i EU u zamjenu za milijarde eura pomoći, ispred njega, na središnjem trgu Sintagma, okupilo se oko 80 tisuća prosvjednika, što i ne bi bila velika vijest da se ovaj put među njima nisu našli i oni koju su bacali kamenje i Molotovljeve koktele.

Već u ponedjeljak život se počeo vraćati u normalu, no grad u kojem je začeta demokracija, danas je tužno mjesto.

U utorak oko podne avenijom Stadio marširali su umirovljenici s transparentima “Ustanimo svi prije nego što bankrotiramo“ i “Završit će borbom”. Njih barem tisuću u jedan glas izvikivalo je poruke Vladi da odustane od već usvojenog smanjenja mirovina. Traže da minimalna mirovina umjesto sadašnjih 600 bude – ni manje ni više nego - 1120 eura.

Atena je ranjena, i to se ne da sakriti. Navečer je malo ljudi na ulicama. Inače bi sve prštalo od života. Sada je većina kafića i restorana zatvorena. Koliko je smeća na ulicama, rekli bismo da smetlari štrajkaju, a hrpe porazbijanog stakla od izloga samo pojačavaju dojam nereda. No, u središtu grčkoga glavnog grada mnogo je onih koji umotani u deke spavaju na pločnicima. Srećom, za razliku od naših krajeva koje je pogodila sibirska hladnoća, na krajnjem jugu Balkanskog poluotoka noću je desetak stupnjeva. Ljudi bez igdje ičega, uvjeravaju nas Atenjani, prije godinu i pol dana nije bilo. Među beskućnicima, čuli smo, ima i bivših poduzetnika, vlasnika malih tvrtki koje je pomeo vihor krize.

Dok Akropola ponosno svijetli, na ulicama umjesto turista susrećemo prosjake i policajce koji patroliraju na motociklima s upaljenim plavim svjetlima.

Ispred Parlamenta po cijelu noć se izmjenjuje počasna straža u grčkim narodnim nošnjama, a od prosvjednika su ostali samo najustrajniji, desetak mladih koji su poput jedra rasprostrli veliku grčku zastavu. “Grčka nije na prodaju”, “Političari su izdajice”, “Dolje vlada”, “Svi Nijemci su pederi”, “Nećemo pognuti glavu”, uzvikivali su iz svega glasa. Kao da ih u zgradi parlamenta itko sluša. Nakon pola sata prilazi im policajac i ljutito naređuje da se maknu. No, najglasniji mladić mu odgovara da će prosvjedovati svaki dan sve dok Vlada ne vrati narodu prava koja im je oduzela. Policajac se ubrzo povukao, a nekoliko sati kasnije, oko ponoći, nije bilo ni grupice prosvjednika.

Ulogu glasnogovornice među njima preuzela je 25-godišnja Lina Nidti jedina koja se solidno sporazumijeva na engleskom jeziku. Novinari iz raznih europskih zemalja stoje u redu da bi dobili njezinu izjavu. Tvrdi nam da iza njih ne stoji nikakva organizacija, ni politička ni nevladina, nego da su se okupili spontano.

“Mi smo obični ljudi, grčki domoljubi koji ne žele prihvatiti da naša zemlja tone u siromaštvo i beznađe. Policajac želi da maknemo zastavu. Tko je on da nam to govori? Jučer sam vidjela policajca kako prosvjednicima otima zastavu i gazi je”, govori Lina koja preživljava od 200-tinjak eura mjesečno koje zaradi pranjem stubišta. Na crno. Ne želi, kaže nam, od države tražiti socijalnu pomoć na koju bi kao nezaposlena možda i imala pravo. Ona želi posao. Za koju godinu bi voljela, ističe, biti i supruga i majka, no cifra od 3000 eura mjesečno, koliko je prosječnoj obitelji u Ateni potrebno za skroman život i otplatu kredita za stan, njoj djeluje nedostižno.

“U Grčkoj danas ne vlada demokracija nego diktatura. Vlasti je u interesu da na ulicama zavlada kaos pa su zato u nedjelju i poslali svoje ljude da bacaju baklje i kamenje. Oni s maskama na licima koji su palili grad nisu bili obični prosvjednici ni huligani, nego Vladini plaćenici“, tvrdi Lina i zaključuje: “Zbog svega toga nadamo se da će nam se idućih dana u prosvjedima pridružiti još Atenjana koji tako misle.”

Ulica Stadio, u kojoj su sjedišta mnogih banaka, najteže je stradala. Nasuprot kinu Atikon okupilo se stotinjak ljudi. Većina je došla iz znatiželje gledati kako vatrogasci šmrkovima gase i posljednje ostatke sinoćnjeg paleža. No, mnogi u rukama drže upaljene svijeće. Čine to, govore nam, u znak protesta protiv nasilja. Okupljanje je organizirala udruga “Za Atenu” koja se inače bavi oživljavanjem kulturne scene.

“Simbolički želimo pokazati Europi da u Ateni ne prevladavaju divljaci i ljenčine nego normalni ljudi koji žele raditi i dostojanstveno živjeti, a to nije moguće dok ulicama harače nasilnici koji pale i ruše. Ti koji su došli praviti nered su pripadnici marginalnih grupa koji nemaju veze sa sindikatima i drugim organizacijama za radnička i građanska prava. Pretpostavljam da su povezani s huliganima iz navijačkih skupina koje su u Grčkoj dosta jake. Uhićeno ih je oko 70”, kazao nam je predsjednik udruge Nikos Vatopulos. Prevodi nam jedan od grafita na zidu zgrade: “Ne fašizmu, ne demokraciji, zauvijek anarhija.” On nipošto, kaže, ne podržava anarhiji.

“Ti barbari sigurno ne vole Grčku”, dodaje Kostas Papoutsakis.

„Mislim da iza vandalizma stoji mafija”, govori Myrto Nikolopoulou.

Pravni fakultet već je godinama na glasu kao središte iz kojeg kreću sve pobune. Po grčkim zakonima, policiji je zabranjen ulaz u prostorije sveučilišta. Priča se da se baš tamo zato i spravljaju Molotovljevi kokteli. Među studentima se nađe i po koji anarhist, no oni su – kažu nam studentice Marija, Mari i Sofija – ipak u manjini. Poput većine svojih kolega, one podržavaju mirne prosvjede i tvrde da huligani sigurno ne dolaze iz studentskih redova. Tko su onda oni, pitamo.

“Poslala ih je Vlada”, kaže Mari ispod glasa.

Ugledni politički analitičar dr. Thanos Dokos, direktor neovisne Grčke zaklade za europske i vanjske poslove, ne vjeruje da je nasilnike na ulice poslala Vlada. To je, smatra, jedna od teorija urote u koje su mnogi Grci spremni naivno vjerovati.

“Ljudi su razočarani u političare uz koje se stalno vežu skandali, ali nitko zato nije završio pred sudom. Treba mijenjati zakon o imunitetu političara. Čak 40 posto ljudi u anketama tvrdi da neće izaći na izbore. Na idućim će izborima pobijediti Gospodin Nitko. Nema novih lica kojima bi ljudi vjerovali. Među prosvjednicima je bilo samo nekoliko stotina huligana, koji su nosili gas-maske, a nedužni su se ljudi nagutali suzavca. Izazivači nereda pripadaju raznim skupinama, uglavnom ekstremne ljevice i anarhista, čija imena ne znamo jer djeluju u tajnosti. Trećina uhićenih su doseljenici iz Afrike i Azije, koji su frustrirani jer ovdje nemaju posla, a ne smiju otići u neku drugu europsku zemlju. Ima tu i običnih kriminalaca koji su, čujem, ucjenjivali vlasnike dućana da im plate da ih ne zapale”, komentira dr. Dokos.

I bez posljedica uličnih nereda, središte atenskog donjega grada vapi za temeljitom obnovom. Mnogo je napuštenih zgrada, a neke su u ruševnom stanju. Kriza je potakla zatvaranje mnogih trgovina. Umjesto osvijetljenih izloga, daske na prozorima. Pločnici puni rupa, gotovo sva pročelja išarana, semafori ne rade pa ljudi prelaze ceste trčeći slalom između jurećih automobila… Odraz nebrige koja sigurno tu ne vlada od jučer. Atena svakako više nalikuje na velegrad u siromašnim zemljama Bliskoga istoka, nego na ulaštenu modernu prijestolnicu države koje je već tri desetljeća članica EU.

“Najveći uteg Grčke su političari koji imaju apsolutni imunitet. Počet će padati glave, doslovce, jedna po jedna. Ja se neću uhvatiti oružja jer imam troje djece koju moram hraniti, ali ima mnogo ljudi koji nemaju što izgubiti”, uzrujano nam govori Jani Pattas, konobar u grčkom restoranu u centru.

“Malakis, malakis”, uzvikuje misleći na političare. Prevedeno na hrvatski – drkadžije. I on tvrdi da je Vlada ubacila razbijače među prosvjednike. Ne vjeruje da će i nakon novih izbora Grčkom zavladati pošteniji političari.

“Dok su se ljudi u nedjelju tukli na ulicama, neki ministri su, čujem, zavaljeni u fotelje u parlamentu gledali nogomet. Boli njih briga. Poručuju nam da trebamo živjeti s 450 eura mjesečno, a njihove su plaće 10.000 eura. Ovi će uzeti pare od Angele Merkel i strpati ih u svoje džepove. Vidjet ćete za koji mjesec. Bit će još gore, još krvavije”, smatra Pattas.

Ništa više optimizma ne dijeli ni skupina poslovnih ljudi s kojima smo razgovarali. Pričaju kako na ulice izlaze pretežno mladi koji su ostali bez posla, a vladi odgovaraju nemiri jer će ljudi početi živjeti u strahu i s vremenom lakše pristajati na sve restrikcije.

“Samo povećavaju poreze, a nitko ne zna na što se troše milijarde koje se slijevaju u javni sektor. Prije koju godinu lagali su nam da je blagostanje i poticali nas da trošimo. A sad nam prijete da ćemo biti gladni ako ne pristanemo na njihove mjere. Za 2009. platio sam 40.000 eura poreza na dohodak, za 2010. čak 196.000 eura, a ni sam ne znam koliko će mi biti porez za 2011. Možda 300.000 eura, pa ću morati zatvoriti firmu”, kaže vlasnik tvrtke za prodaju zubarske opreme Dimitris Roussis, koji je morao otpustiti troje od 16 zaposlenih, pa sada rade 16 sati na dan. Njegova žena 30 godina radi u Ministarstvu financija. Plaća joj je prošle godine smanjena s 2200 na 1300 eura.

Glavni je problem, smatra Roussis, što Grčka ništa ne proizvodi, nego sve uvozi, čak i hranu. U njegovu rodnom selu, priča nam, prije 30-ak godina svi su živjeli od uzgoja maslina i ovaca. Danas više ne sade ni povrće iza kuće.

“Ne može se živjeti samo od turizma”, komentira grčki poduzetnik. Slušajući ga na tren smo pomislili da priča o Hrvatskoj. Zvuči tako poznato.