Iz arhive Globusa

Blagoslov za hrvatske janjičare koji grade Antemurale Otomanitatis

U četvrtak je turski parlament odobrio vojnu akciju protiv Sirije, a već u nedjelju najbolji hrvatski sinovi obukli su uniforme, nauljili puške pa otputovali u Mariju Bistricu, gdje će ih vojni ordinarij blagosloviti pred bitku na Međunarodnom polju
U četvrtak je turski parlament odobrio vojnu akciju protiv Sirije, a već u nedjelju najbolji hrvatski sinovi obukli su uniforme, nauljili puške pa otputovali u Mariju Bistricu, gdje će ih vojni ordinarij blagosloviti pred bitku na Međunarodnom polju

Povijest je ponekad baš neviđena zajebancija. Evo, recimo, Hrvati.

Stotinama godina očajnički je hrvatski narod branio svoje zemlje od krvožednih Turaka, vjekovima mu je Turčin najbolje sinove odvlačio u janjičare, dva su svoja dugačka “plačuća stoljeća” - “duo plorantis Croatiae saecula” - ginuli ratujući s Osmanlijama, sljedeća dva ih sa strepnjom držali na oku, nacionalni su im junaci mahom heroji otpora carigradskim tiranima, Nikola Šubić Zrinski, Petar Kružić, Petar Berislavić, Marko Skoblić, Ivan Drašković, polovicu svoje pisane povijesti proveli su Hrvati u polju vukući plugove, polovicu mlateći se u polju s otomanskim akindžijama, Krbavsko polje, Mohačko polje, Sinjsko polje, cijela im slavna historija prošla tako u tegobnim poljoprivrednim radovima: prije turske najezde bili su tek nepismeno stočarsko pleme, iza turske najezde ostali su definirana europska nacija, a onda - u dan točno na stotu godišnjicu početka Balkanskih ratova i konačnog odlaska Turaka s Balkana - našli se ponosni Hrvati ponovo u janjičarima.

Nije li to divno?

Definiralo im iscrpljujuće višestoljetno ratovanje sa carigradskim sultanima jezik, kulturu, mentalitet i državne granice, učvrstilo ih i dovijeka označilo kao vatikansku utvrdu i predziđe kršćanstva, da bi na kraju konačno slobodna i nezavisna katolička Hrvatska - baš, eto, negdje u dan točno o petstotoj godišnjici njenog časnog naslova “Antemurale Christanitatis” - nervozno grizla nokte gledajući televizijski dnevnik i strepeći hoće li se Turci pozvati na članak 5. ugovora s NATO-om, pa da kao njezin vjerni NATO-saveznik potrpa svoju slavnu vojsku u samohotke i pošalje dvije hiljade kilometara na istok, preko sedam gora i sedam granica, kroz Bosnu, Crnu Goru, Albaniju, Kosovo, Makedoniju i Grčku, sve tamo do daleke Sirije, da tamo hrvatski vitez gine braneći Tursku i Carigrad, jednako kako je onomad ginuo braneći od Turaka Beč i Peštu.

Povijest je, kažem vam ja, neviđena zajebancija.

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. prosinac 2025 20:23