Prije četiri-pet godina lijepi je mali, palanački skandal potresao beogradsku kulturnu scenu kad je Mirjana Karanović u pola predstave, nakon tri kvarta ure, prekinula premijeru drame Fedrina ljubav Sarah Kane. Iznervirana škljocanjem kamera, koje su podivljale kad je u jednom prizoru drame raskopčala košulju, gnjevna Mirjana je prekinula monolog i stala tjerati fotografe iz Jugoslovenskog dramskog pozorišta, gurajući im svoje obnažene grudi u kamere i vičući: "Eto, dobili ste po što ste došli, sada marš napolje!"
Kako to već biva s nerazumljivim suvremenim teatrom, fotografi su mislili da je Mirjanin gnjev dio osebujnog rukopisa Sarah Kane, nekakva, metnimo, kritika naše retardirane seksualnoeksploatatorske kulture, pa su nastavili snimati polugolu divu, sve dok stvar nije postala odveć neugodna čak i za naturalistički teatar, nakon čega su - shvativši konačno da su u toj podjeli uloga upravo oni hijene seksualne eksploatacije - posramljeni i pokunjeni napustili scenu Bojan Stupica, ispraćeni aplauzom publike za pobunjeničku gestu velike Mirjane.
Ne znam ima li u hrvatskom kazalištu heroine s grudima i mudima Mirjane Karanović, ali volio bih svjedočiti sličnoj pobuni i u ovoj maloj, palanačkoj seksualnoeksploatatorskoj kulturici, u kojoj živa umjetnica u medije može stići samo ako na kakvom performansu publici dobaci sisu, a prikaz kazališne predstave u novine jedino ako stane pod naslov "Glumica Ta i Ta u predstavi Toj i Toj pokazala grudi!".
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....