Kad su već svi ostali biografi koji su pisali o Orsonu Wellesu učinili istu pogrešku pa preskočili ili samo marginalno dotaknuli najvažnije osobe u životu slavnog redatelja, stvari je odlučila ispraviti njegova najstarija kći.
Christopher Welles Feder, spisateljica kojoj je čuveni otac nadjenuo neobično, muško ime, jedina je znala kako biografija njezina oca neće biti potpuna bez spomena žene koja je s Wellesom provela posljednje dvadeset i četiri godine njegova života.
Hrvatskoj kiparici Oji Kodar Welles Feder posvetila je cijelo jedno poglavlje svoje nove knjige “U sjeni mog oca: kćerkino sjećanje na Orsona Wellesa”.
“Od svih žena s kojima je bio moj otac je najviše volio Oju. Ona je bila njegova Europa, prekrasna, kreativna i inteligentna žena koja je najbolje razumjela njegov rad i pružala mu intelektualni poticaj. Morala je biti posebno inteligentna kad je uspjela privući mog oca”, započela je Christopher Welles Feder razgovor za Globus.
Njezina knjiga, objasnila nam je, uz ostalo je i pokušaj da oda počast osobama bez kojih bi Wellesov život zasigurno bio drukčiji.
“Smatrala sam bitnim reći kako mnogi prije mene toj predivnoj ženi nisu priznali ono što joj se moralo priznati. Da je s mojim ocem provela prekrasne 24 godine i da je bila najvažnija žena u njegovu životu”, svjedoči Welles Feder, danas 73-godišnjakinja koja s mužem Irwinom Federom živi u New Yorku.
Prije biografije o ocu, Christopher je na sebe skrenula pažnju edukacijskim bestselerom za djecu “Brain Quest”.
Oji Kodar kći slavnog redatelja posvetila je 16 stranica svoje knjige, cijelo 13. poglavlje pod nazivom “Meeting Oja Kodar”.
Sentimentalan je to znak iznimne privrženosti tih dviju žena, Wellesove životne suputnice iz Primoštena i redateljeve kćeri, četiri godine starije od očeve najveće životne ljubavi.
Welles Feder prisjeća se svog prvog susreta s Ojom, na premijeri filma “Don Quijote”, nedovršenog djela što ga je Welles snimao toliko dugo da se počeo šaliti kako će ga preimenovati u “Kad ćeš više završiti Don Quijotea?”.
Bilo je to 1994. godine u New Yorku.
Ugledale su se, nakratko prozborile jedva nekoliko riječi, ali i jedna i druga odmah su shvatile kako će uskoro postati najbolje prijateljice.
Susret s Ojom Kodar. “Bio je to kratak susret, tek upoznavanje u kojem se osjećala samo pozitivna energija. Znala sam tko je Oja Kodar i što je značila mojem ocu i odmah mi je bilo jasno da ćemo jednoga dana nas dvije biti kao sestre”, prisjeća se u razgovoru za Globus Christopher Welles Feder.
Taj je događaj opisala i u biografiji.
Oja joj se tada činila rastresenom, no Chris je to pripisala činjenici da je suputnica njezina oca upravo bila stigla iz zemlje razorene ratom.
Tek kasnije je shvatila što je zapravo uzrujalo dalmatinsku kiparicu: Kodar je bjesnila na Jessa Franca, čovjeka kojemu je povjerila materijale i snimke Wellesova nedovršena filma ”Don Quijotea”, a ovaj je dijelove filma nabacao jedan za drugim, usudivši se čak mijenjati ono što je izrežirao sam Welles.
“Tko je on da mijenja Orsonov materijal”, ljutila se Oja, a i Christopher je tim materijalom bila iznimno nezadovoljna.
Dvije žene već su se tada povezale, ali njihov novi susret uslijedit će tek 11 godina kasnije, godinu nakon što će Chris u Primošten poslati pismo adresirano na Oju Kodar.
“Žao mi je što se nas dvije nismo susrele još za života moga oca, ali opet razumijem zašto to nije bilo moguće. Ipak, želim da znate kako vas vidim u najljepšem mogućem svjetlu te kako sam vam iznimno zahvalna što ste uljepšali posljednje godine njegova života. Upravo ste mu vi davali hrabrosti i snage, radili ste pored njega, postali najvažnija žena u njegovu životu…”, piše u pismu koje je poslala Oji, a kasnije je njegove dijelove uvrstila u biografiju.
Pitamo Christopher Welles Feder je li joj otac ikad pričao o Oji.
“Ne, nikada”, odgovara i pojašnjava nakon kratke stanke: ”Možda će vam to biti čudno, ali po tom pitanju moj je otac bio prilično staromodan čovjek. Upoznati kćer s ljubavnicom, i to u vremenu kad je imao i zakonitu ženu… Ne, to naprosto nije bilo dolično”, objašnjava nam Wellesova kći.
O Oji ga zato i nije ispitivala.
Znala je da postoji, ali ispitivati ga o takvoj intimnoj stvari, to za Chris Welles Feder nije tada bilo zamislivo.
Dolazak u Primošten. Tek će tjedan dana boravka u Primoštenu, u vili Welles koju je uredila Oja Kodar, biti trenutak da Chris upozna tu – kako je opisuje - “prekrasnu, tamnokosu ženu s tijelom na kojem bi joj pozavidjeli i sami bogovi”…
U Primoštenu je Chris bila sa suprugom. Njemu je, prisjeća se, putovanje palo neobično teško, već je tada imao 82 godine… Ipak, pristao je na dalek put jer je znao koliko je susret s Ojom Kodar važan njegovoj supruzi.
A kako su Oja i ona u Primoštenu provodile vrijeme i je li ondje o svom ocu saznala pojedinosti koje do tada nije znala? “Naravno da jesam. Ranije, naime, nisam znala baš ništa o njihovu zajedničkom životu. Znala sam samo da imaju kuću u Los Angelesu, da su puno putovali, da su boravili i u Splitu”, kaže nam Christopher.
Ljetovanje s Ojom pretvorilo se tako u intrigantnu razmjenu iskustava o izvanserijskom čovjeku kojega su obje voljele. Christopher Welles Feder Oji će tako pričati o “Orsonu mladiću”, Oja će pak Christopher dočarati starijeg muškarca, čovjeka koji je u njenu vilu stizao brodom iz Italije, noću, kako ga ne bi primijetili novinari.
A zašto se Kodar i Welles nikada nisu oženili – pitamo Chris - odnosno zašto je on do kraja ostao u braku s trećom suprugom, Talijankom Paolom Mori, a vrijeme ipak provodio sa znatno mlađom ljubavnicom?
Wellesova kći ni danas nije sasvim sigurna u njegove razloge. Misli kako je tome presudila upravo Mori, s kojom je Welles imao kćer Beatrice.“Pretpostavljam da mu Paola Mori nije htjela dati razvod. Ona je uživala u ulozi supruge Orsona Wellesa. Imali su kćer, pretpostavljam kako je i zajedničko dijete razlog zašto su formalno ostali zajedno”, objašnjava Chris Welles Feder.
Zna, međutim, kako Oja Kodar za brak nije pretjerano marila.
Baš su o tome pričale u Primoštenu - Christopher je Oji rekla da joj je žao što se njih dvoje nikad nisu oženili.
“Oja nije bila opterećena brakom”, uvjerava nas Orsonova kći, “bila je sušta suprotnost njegovoj supruzi Paoli Mori, ženi s kojom je bio u braku, a koju je posjećivao samo za blagdane. Dolazio bi za Božić kako bi vidio kćer. S druge je strane bila egzotična Oja, kreativna i slobodna, i sama umjetnica, pa time svjesna koliko je moj otac volio svoj posao.”
Christopher Welles Feder piše o tome i u svojoj knjizi. Prenosi, recimo, živopisan razgovor s Ojom Kodar u kojem se njih dvije dotiču pitanja braka.
“Kada smo bili u Španjolskoj, Orson me pitao bismo li se trebali oženiti, ali rekla sam mu da sam i ovako zadovoljna. Koliko god sam mu vjerovala i voljela ga, izabrala sam zadržati neovisnost kako bih uvijek mogla reći: ‘Ja sam Oja Kodar, a ne supruga Orsona Wellesa, i uvijek ću ići vlastitim putem’”, u knjizi o ocu Chris prenosi Ojine riječi.
Kada smo Christopher Welles Feder ispričali kako je Oja Kodar u jednom intervjuu rekla da se zbog Orsona i sama bavila filmom te kako bi, da je on kojim slučajem bio kuhar, ona postala majstor u guljenju krumpira, redateljeva kći nije mogla zaustaviti smijeh.
“Da, to upravo zvuči kao nešto što bi rekla Oja. Duhovito, mudro, upravo ono čime ga je fascinirala”, ne štedi riječi hvale za očevu ljubavnicu.
Pitamo je što je bilo tako neodoljivo u Orsonu Wellesu, čovjeku koji je oženio Christopherinu majku, glumicu Virginiju, a kasnije i seksepilnu Ritu Hayworth?
Welles Feder opet se se smije i odgovara kako je njezin otac bio čovjek neobične snage, iznimno kreativan i markantan, silno šarmantan, duhovit i intrigantan… “I sve to što je nosio u sebi na kraju je pronašao u Oji koja mu je bila inspiracija”, povjerava nam glasom prepunim uvažavanja.
Knjigu o svojem ocu započinje s danom njegove smrti.
“Dana 10. listopada 1985. godine, Orsona Wellesa pronašli su kako leži iznad svojeg pisaćeg stroja. U neko doba noći njegovo je srce zakazalo. Nije umro u Las Vegasu, mjestu gdje se nalazio dom koji je dijelio s trećom gospođom Welles, već u Los Angelesu gdje je, sasvim otvoreno, živio sa svojom hrvatskom družicom Ojom Kodar”, piše Wellesova kći.
Ožalošćena Oja, međutim, nije prisustvovala njegovu sprovodu.
Štoviše, objašnjava nam Christopher, malo je tko od njegovih bližnjih uopće bio uključen u organizaciju pokopa.
“Iako s njom nije živio posljednje 24 godine, pravno je moja pomajka, Paola Mori, i dalje bila njegova zakonita supruga, pa su ona i moja polusestra, Paolina kćer Beatrice, same organizirale sprovod. Nikoga od ostalih članova obitelji nije se pitalo kako ga želimo pokopati, čak ni mene, kao ni moju drugu polusestru Rebeccu koju je otac dobio u braku s Ritom Hayworth. Tako se nije pitalo ni Oju”, ispričala nam je Christopher Welles Feder, očito i danas nesretna zbog načina na koji je njezin otac pokopan.
Kako opisuje u bigrafiji, obitelj je dogovorila skroman sprovod jer Orson za sobom nije ostavio novac. Paola je zahtijevala malu ceremoniju, bez velikih hollywoodskih faca i pritom je prijetila da se uopće neće pojaviti na sprovodu ako se njezina želja ne ispoštuje.
“A to je značilo da na sprovod neće stići ni Oja Kodar, žena koju sam oduvijek željela upoznati. Kako je tužno što su ‘obitelj’ i Oju, ženu koju je moj otac volio više nego ijednu drugu, dijelili ratni rovovi…”, piše Christopher Welles Feder.
Kad govori o ocu, priznaje da ga kao dijete nije razumjela. “Ne mogu reći da je život bez oca bio lagan. Moji roditelji su se razveli dok sam još bila mala, a meni je nedostajao tata, čovjek koji je bio vječito zatrpan poslom, koji nije imao vremena. Nije da to nisam razumjela, jesam, ali svejedno nije bilo lako”, priznaje za Globus Orsonova kći.
Na kraju je pitamo može li Orsona Wellesa opisati kao oca u samo nekoliko riječi.
S druge strane telefonske žice opet smijeh. Kako ukalupiti tako iznimnog čovjeka u samo dvije-tri riječi?
“Ne mogu”, s uzdahom nam odgovara, ”zato sam i napisala ovu knjigu.”
Orsona je živciralo što bi u krevet otišao s gildom, a budio se s Ritom
“Kad sam prvi put vidjela Ritu Hayworth, moj ju je otac pilio na dva dijela”, započinje Chris Welles Feder prvo poglavlje biografije o poznatom redatelju. Prekrasna, crvenokosa Rita sudjelovala je tada u Wellesovu “Mercury Wonder showu” u kojem je “Orson Veličanstveni” pred publikom izvodio trikove.
Welles Feder iz publike je promatrala prekrasnu glumicu. Na sebi je nosila haljinu u kojoj je izgledala kao da je stigla ravno iz harema.
Crvenokosa zavodljiva Rita, prisjeća se Welles Feder, ubrzo bi ušla u kutiju, a Orson Veličanstveni potom bi uzeo pilu i presjekao je na dva dijela! Rita Hayworth ubrzo je postala druga gospođa Orsona Wellesa.
Vjenčali su se 7. rujna 1943. godine, nedugo nakon što je Ritin agent, Harry Cohn, glumici zabranio da sudjeluje u noćnim zabavama kao što su mađioničarski trikovi, a u showu ju je zamijenila Wellesova draga prijateljica, glumica Marlene Dietrich.
Za malenu Christopher, tada 6-godišnju djevojčicu, Rita Hayworth bila je sve samo ne glamurozna, zavodljiva glumica za kojom su uzdisali svi muškarci ovoga svijeta.
“I tada su počeli najljepši trenuci moga djetinjstva, na kojima moram zahvaliti samoj Riti. Gotovo svaki vikend Rita bi me pozvala da posjetim nju i oca u njihovu prostranom domu”, opisuje Chris.
Za nju, ova je glumica bila idealna pomajka: slatka, privržena, zabavna…
Dok bi se Orson zakopao u poslu, Rita bi čitala stripove iz novina, a malena Chris gotovo svako jutro uvukla bi se u prostrani krevet između glumice i oca te zajedno s Ritom promatrala novinske crteže.
Za razliku od vlastite stroge majke, Virginije koja je tada bila u braku sa scenaristom Charlijem Ledererom (a s kojim je spavala u odvojenim sobama), Chris je uživala u Ritinoj neposrednosti i nepodopštinama koje bi izvodile u prostranom vrtu.
U rijetkim prilikama pridružio bi im se i “Orsie”.
Sjeo bi u čamac koji je stajao privezan u ogromnom bazenu, zaveslao i zapjevao neku pomorsku pjesmu.
Idiličan život u prekrasnom domu upotpunila je i Ritina trudnoća, no bračna sreća ipak nije potrajala toliko dugo, prisjeća se redateljeva kći.
Još dok je Rita bila u drugom stanju, Orson je zbog posla često izbivao iz kuće, a Christopher nije mogla ne primijetiti kako se odnos s pomajkom nekako promijenio.
“Iako je prema meni i dalje bila draga, osjećala sam kako je suzdržana. Tek godinama kasnije shvatila sam kako je Rita, svaki put kada bi otac otišao, sumnjala u njegovu vjernost, a ljubomora bi ju naprosto razdirala. Ne samo da je bila svjesna reputacije 'ženskara' koju je stekao moj otac, već je znala kako je ostao izbezumljen kada je shvatio da je Rita u privatnom životu bila daleko od zavodljive, seksi žene kakvom se predstavljala na platnu. Iza kamere, ona je i dalje bila Margerita Carmen Cansino, rođena u Brooklynu od majke Španjolke i oca Irca. Kao što bi i sama govorila, aludirajući pritom na najpoznatiju ulogu koju je ostvarila, ‘ Muškarci u krevet odlaze s Gildom, a bude se sa mnom’”, opisuje u biografiji.
Koju godinu kasnije, u vrijeme snimanja filma “Dama iz Šangaja” u kojoj je Rita glumila glavnu ulogu, slavna je glumica već odlučila pokrenuti brakorazvodnu parnicu od Orsona Wellesa.
1947. godine, opisuje Welles Feder, njezin otac već će živjeti s drugom crvenokosom glumicom. Bila je to Geraldine Fitzgerald…