Iz arhive Globusa

Monsanto želi trećinu hrvatskog tržišta kukuruznog sjemena

    AUTOR:
    • Globus

  • OBJAVLJENO:
  • 18.02.2014. u 20:47

Zagreb i Beograd neće postati regionalno središte Monsanta, ali možda će to postati Osijek ili Novi Sad, jer je riječ o poljoprivredi, a ti gradovi nalaze se u poljoprivrednoj regiji

Vjerojatno nijedna druga svjetska korporacija nije toliko omražena kao američki Monsanto, biotehnološki div čije se sjeme nalazi na brojnim poljoprivrednim površinama na svim kontinentima. Monsanto je broj jedan u svjetskim razmjerima, najpoznatiji po genetski modificiranom sjemenju koje, usprkos nastojanjima tvrtke, ipak nije došlo i u Europu. Unatoč negativnom imidžu u javnosti, aktivistima i ekolozima koji protiv njih prosvjeduju, samo u 2012. tvrtka je imala 15 milijardi dolara prihoda, od toga dvije milijarde čiste dobiti. Zapošljavaju više od 20 tisuća ljudi, a prodaja im iz godine u godinu raste.

Tržišna vrijednost kompanije veća je od 45 milijardi dolara, a godišnje prodaju sjemena i gena u vrijednosti većoj od 7 milijardi dolara...

Monsanto je nedavno objavio oglas u kojem traži predstavnike i za naše tržište. To je bio povod da razgovaramo s dr. Zoranom Petrovićem, 46-godišnjim direktorom Monsanta za područje bivše Jugoslavije i Albanije, koji je tu dužnost preuzeo lanjskog  lipnja. Prije toga Petrović je šest godina radio u Monsantovoj tvrtki Dekalb u Srbiji, koja je stvorila nekoliko verzija hibridnog kukuruza. Petrović je u području sjemenarstva, posebice kukuruza, poznat stručnjak s dugogodišnjim iskustvom. Tim se bavi već 25 godina, a deset je godina proveo na Institutu za ratarstvo i povrtlarstvo u Novom Sadu, gdje i danas živi s obitelji.

Poslije toga krenuo je u privatni biznis, a u Monsanto je došao prije šest godina nakon što se upoznao s njihovim direktorom za tržište jugoistočne Europe Gerhardom Rosom. Sreli su se na polju i godinu dana nakon prvog susreta Petrović je pozvan da bude regionalni direktor. Puno putuje, stalno je na mobitelu, a mi smo ga uhvatili u Opatiji na seminaru agronoma. Razgovarali smo u jednom opatijskom hotelu, nakon čega je otišao put Mađarske, na drugi poslovni sastanak...

 Na račun Monsanta proteklih su godina izrečene ozbiljne optužbe – njegovo sjeme nazivaju “sjemenom zla”, tvrtku optužuju da uništava okoliš i upropaštava seljake... Kako se  nosite s tim kritikama?

- Naš cilj i jedina orijentacija je poljoprivreda. Bavimo se isključivo stvaranjem novih proizvoda, umnožavanjem i proizvodnjom sjemena, marketingom i prodajom. A fokus u cijeloj priči je na poljoprivrednim proizvođačima. Naravno, orijentirani smo na profit, kao uostalom 99 posto svjetskih kompanija, ali bez zadovoljne mušterije, nema profita. Ako na 99 posto lokacija u usporedbi s bilo kojom konkurentskom tvrtkom postižemo veće prinose, onda poljoprivrednici imaju razloga zašto kupuju naše proizvode. Cilj u ovom projektu u Hrvatskoj i okolnim zemljama nije samo prodati sjeme i nestati. Naš cilj je ispratiti proizvodnju, educirati proizvođače, donijeti nove tehnologije i nove ideje. Nikoga ni na što ne prisiljavamo. Osobno, ponosan sam što radim u Monsantu – na naše proizvode, transparentna pravila, na to što  poštujemo sve zakone država u kojima poslujemo i što radim u kompaniji u kojoj nema negativne selekcije među zaposlenima.

Usprkos tome, Monsanto ima negativan imidž u javnosti. Pokušavate li to promijeniti?

- Svi smo u tvrtki opušteni jer znamo što radimo i da imamo dobre namjere. Ništa ne guramo ispod tepiha. Ne postoje nikakve radnje koje su protuzakonite, tako da mirno spavamo. Negativan stav prema tvrtki imaju oni koji nisu dovoljno educirani. Vjerujem da je Monsanto sam kriv što o nama vlada negativno mišljenje, jer je PR djelatnost vrlo slaba i možda nedovoljna. GMO kao temu bih ovom prilikom namjerno izbjegao jer ga nemamo u Hrvatskoj, niti u regiji, niti imamo namjeru promovirati i prodavati GMO u Hrvatskoj, niti u regiji, sve dok je proizvodnja GM biljaka zabranjena zakonom.

Prošli tjedan održan je sastanak Vijeća za opće poslove Europske Unije na kojem su bili svi ministri vanjskih poslova, a razgovaralo se o mogućem uvozu GM kukuruza. Od 28 država, 19 ih je protiv toga, među njima i Hrvatska. Španjolska, Velika Britanija, Švedska, Finska i Estonija su za, a Njemačka, Češka, Portugal i Belgija su suzdržane. Neke su najave da bi taj prijedlog mogao proći. Je li realna opcija da uskoro i Europa počne uvoziti GM kukuruz?

- Mi smo povukli sve svoje registracije GM proizvoda iz EU. Zato mislim da se poljoprivredna proizvodnja u EU neće moći tako brzo realizirati. Kada bi se europski čelnici sada i složili da je proizvodnja GM biljaka dobra ideja, mi ne bismo mogli tako brzo reagirati. Na prostorima bivše Jugoslavije kukuruz se uzgaja na oko 2 milijuna hektara površine, a proizvođača je 600 do 700 tisuća. Dakle, posjedi su relativno rascjepkani i usitnjeni, pa je pitanje kako bi se mogla kontrolirati pro­izvodnja GM kukuruza. Tako da smatram da ovo područje uopće ne treba ići u tom smjeru.

Smatrate, dakle, da nama u Hrvatskoj ne treba GMO?

- Trenutačno ne vidim razlog da se u Hrvatskoj uvodi proizvodnja GM biljaka. Ali vidjet ćemo što će tržište pokazati. Zašto je Španjolska toliko za GMO? Zato što imaju velik problem s kukuruznim plamencem. To je kukac koji u Španjolskoj, u nekim regijama gdje se uzgaja kukuruz, smanjuje urode za 10 do čak 50 posto i radi ogromnu štetu seljacima. Pored toga što smanjuje prinos, kukuruzni plamenac utječe i na lošu kvalitetu zrna kukuruza jer otvara put infekcijama, a time posredno dovodi do stvaranja aflatoksina u zrnu. Zbog povoljnih vremenskih uvjeta za razvoj i širenje ovog kukca, sve ide u tom smjeru da se taj insekt proširi i na druge dijelove Europe. Zadnjih nekoliko godina pogoduju mu klimatske promjene jer on voli vruća i suha ljeta. 

Znači, GMO je jedino rješenje?

- Možda ne jedino, ali trenutno najlakše. Ne želim promovirati GMO, jer imamo jednako sjajan proizvod koji nije genetski modificiran, a to je hibridni Dekalb kukuruz i uljana repica. To su proizvodi koji u Hrvatskoj pariraju konkurenciji na način da smo bolji od svih drugih za 500 kilograma do tone uroda.

To je sjeme onda i skuplje, zar ne?

- Jest, ali poljoprivreda se ne bazira samo na cijeni sjemena. Ta je cijena samo 15 posto od ukupnog troška proizvodnje. Ima li smisla riskirati sve ostalo što je uloženo u proizvodnju s nekim neprovjerenim sjemenjem i hibridima, ili ići na sigurno i znati što možete očekivati? Tvrtka koja se više od 100 godina bavi selekcijom i oplemenjivanjem kukuruza upravo je tvrtka Dekalb u sklopu Monsanta. Prvi hibrid smo lansirali na tržište još 1934. godine, a prvi u Jugoslaviji koji je to napravio bio je Institut u Osijeku krajem 60-ih. Nekako baš tih 60-ih pojavile su se i druge sjemenske kompanije sa svojim prvim hibridima kukuruza. Potrebno je od šest do čak 10 godina da bi se napravio dobar hibrid. Dekalb danas primjenjuje moderne metode, a stvaranje novih hibrida skraćeno je na samo 3 do 3,5 kalendarske godine i u tome je značajno brži od svih drugih sjemenskih kompanija.

Nedavno je Monsanto objavio oglas u kojem traži prodajne savjetnike, a pojedini mediji su to odmah shvatili kao pripremu terena za uvoz GM proizvoda. Već ste pojasnili da nije riječ o tome jer EU iona­ko zabranjuje takve proizvode. Možete li nam reći što planirate?

- Nismo još završili taj proces jer kandidati prolaze nekoliko krugova razgovora, pa bih vas molio da o tome sada ne razgovaramo.

Možete li nam barem reći koliko ljudi tražite?

- Znat ćete uskoro.

Otprilike?

- Dosad smo imali tek dva prodajna savjetnika zaposlena u Hrvatskoj. Iskreno se nadam da ćemo ih sada imati pet. Imat ćemo i tehničkog razvojnog inženjera, osobu za raz­voj proizvoda. Bavit će se pozicioniranjem i istraživanjem proizvoda koji odgovaraju ovoj sredini. Imat ćemo i ekipu za marketing. To su sve planovi za godinu do dvije…

Hoće li Zagreb ili Beograd postati regionalno središte Monsanta?

- Neće, naravno. Možda će to postati Osijek ili Novi Sad jer je riječ o poljoprivredi, a upravo se ovi gradovi nalaze u poljoprivrednoj regiji.

Na našem ste tržištu prisutni s herbicidima i pesticidima već niz godina, a kukuruz i uljana repica siju se posljednjih šest godina. Koliko je Monsantu uopće zanimljivo naše tržište?

- Ovo je tržište relativno malo. Krenuli smo vrlo sramežljivo i polako. Kao što i sami znate, tvrtka je otvorena 2001., a naši planovi do sada nisu bili nešto veliki. Više je tu bilo riječi o ispitivanju tržišta i proizvoda. Zbog toga naši planovi u startu nisu bili veliki, ali sada korak po korak idemo dalje.

Kako to izgleda danas u brojkama?

- U Hrvatskoj smo 2013. imali oko četiri do pet posto udjela u tržištu kada je riječ o kukuruzu. Znači, ako je ukupno posijano oko 300 tisuća hektara, našeg je kukuruza na oko 15 tisuća hektara. U Hrvatskoj ukupno ima malo uljane repice, ali vidim perspektivu za taj proizvod.

A planovi za budućnost?

- Mi smo lideri na svjetskom tržištu. Na tržištu kukuruza je oko 60 posto certificiranog sjemena. Od toga, mi imamo blizu 35 posto udjela. Plan je da i u Hrvatskoj premašimo tu brojku od 30 posto.

Tko su vam najznačajniji klijenti u Hrvatskoj? Tko sije vaš Dekalb kukuruz?

- Naše sjeme siju svi oni kojima je važan visok i stabilan prinos, brzo otpuštanje vlage iz zrna, dobra hranidbena kvaliteta i visoko zdravstveno stanje zrna. Imamo suradnju s malim i velikim proizvođačima. Najveći klijenti su nam, između ostalih, Agrokor i Žito. Na Belju, primjerice, već pet uzastopnih godina imamo sjajne rezultate gdje smo bolji od konkurencije za 500 kilograma do tone uroda. Surađujemo i s Fermoprometom iz Baranje, oni siju 1000 hektara našeg kukuruza već nekoliko sezona i postižu visoke rezultate, a naš generalni uvoznik i najvažniji partner je tvrtka Gorup d.o.o. S njom imamo tim koji zajednički radi posao. Naše područje djelovanja je zapadna i istočna Hrvatska, dok u Dalmaciji i Hercegovini prodajemo samo glifosat u vinogradarstvu i voćarstvu.

Koliko godišnje na našem tržištu prodate sjemena kukuruza?

- Budući da se sjeme kukuruza izražava u vrećama europskog standarda, veličina jedinice jedne vreće je 50 tisuća zrna, a mi smo lani prodali 20 tisuća vreća. Bruto vrijednost cijelog posla bila je oko 1,7 milijuna eura.

Zašto postoji toliki otpor prema GMO-u?

- Kad tek dolazi na tržište, svaki novi pro­izvod izaziva strah i otpor. Valjda je u ljudskoj prirodi da se boji noviteta o kojima ne zna dovoljno. Vjerujem da u EU postoji i strah, ali ima tu i politike. Ponavljam, samo će tržište odrediti je li ovaj dio svijeta pogodan za GMO ili nije.

Jedete li vi GM proizvode bez straha?

- Apsolutno. Živio sam šest mjeseci u Meksiku, a tamo je u to vrijeme bilo GM proizvoda na tržištu, a boravio sam neko vrijeme i u SAD-u. Nisam gledao je li neka hrana GMO ili non-GMO. I evo, još sam živ i zdrav. Iskreno, kada bi mi netko ponudio da moram birati između bilo kojeg GM proizvoda i bilo kojeg proizvoda koji je nekontrolirano tretiran pesticidima, prije bih konzumirao neku modificiranu biljku. Ovo ne govorim kao direktor Monstanta, nego osobno.

Kada je riječ o tržištu EU, kako sada stvari stoje s GMO-om?

- Slovačka, Rumunjska, Portugal i Španjolska imaju GM proizvode. Kada je krenula cijala priča s GMO-om, neke su države to dozvolile. U prvim godinama uzgoja GM biljaka interes je bio nevjerojatan, no da bi se proizvodili GM proizvodi, potrebna je velika administracija i mjere koje se primjenjuju kako ne bi došlo do miješanja GMO i non-GMO. U tim ranim godinama, svi su mislili da će GM biljke riješiti sve njihove životne probleme. Međutim, GM biljke su kao i sve druge biljke – oko njih se mora raditi kao i oko nemodificiranih biljaka. Biljke izgledaju jednako, imaju jednak biološki razvoj i skoro sva agrotehnika je ista, osim kemijskog dijela borbe protiv korova i insekata. Tada je u EU i došlo do histerije u medijima protiv Monsanta i protiv GMO. Očigledno, nekome GMO nije odgovarao. Zato smo i povukli sve svoje registracije i nećemo plasirati nove proizvode. Ako se nastavi tim smjerom, GMO će u Europi nestati. To nije dobro jer Europljani moraju ući u tržišnu utakmicu s drugim kontinentima koji dozvoljavaju GMO. Tamo je proizvodnja značajno lakša, a prinosi su veći nego kod nemodificiranih biljaka.

Imate li sada trenutno neki novi proizvod koji razvijate, neku super biljku?

- Tip modela kukuruza koji sada razvijamo u SAD-u ima čak 12 modifikacija. To je supermoderni kukuruz koji je tolerantan na glifosat, na insekte, ima povećanu usisnu moć korijena i tolerira niže temperature uzgoja. Dakle, usisava puno više vode i aktivnih tvari iz tla, što omogućuje biljkama da postanu tolerantnije na sušu i da s manje gnojiva u zemljištu postignu visoke prinose. A to je u današnjem vremenu klimatskih promjena jako bitno. Prosječni prinos kukuruza u SAD-u iznosi oko 10 tona po hektaru, a naš je plan s Dekalb hibridima kukuruza u sljedećem periodu podići prosječni prinos na 20 tona po hektaru. Seljak koji ima naš proizvod i drugi koji ima običan kukuruz, mogu se usporediti s utrkom na 100 kilometara gdje jedan vozi bicikl, a drugi se vozi u najmodernijem automobilu.

Uzgajaju li se uopće još u svijetu autohtone sorte sjemena? Kritičari kažu da je vaše certificiranje sjemena uništilo to područje poljoprivrede.

- Prvo moramo napraviti razliku između autohtonih sorti i necertificiranog sjemena. Ovo je najlakše objasniti na primjeru sorti pšenice. Sumnjam da danas itko od poljoprivrednih proizvođača u Hrvatskoj sije autohtone sorte pšenice. Autohtone sorte su one koje su se uz malu pomoć čovjeka prilagodile na život u određenom mikropodručju. Takve sorte su, uz sve svoje kvalitete, imale puno problema s bolestima, s polijeganjem, s tolerantnošću na niske temperature zimi i nizak prinos koji ne opravdava njihov uzgoj u modernoj poljoprivredi. Ako pričamo o necertificiranom sjemenu, onda je riječ o modernim sortama pšenice, gdje je seljak koristeći svoje pravo, sam proizveo sjeme i posijao na svojim površinama. Mislim da na današnji dan u Hrvatskoj ima barem 30 posto površina pod pšenicom koja je posijana necertificiranim sjemenom. Svaka sjemenarska kompanija mora poštovati zakon o sjemenu, koji vrlo jasno definira proizvodnju i promet sjemena i, naravno, zabranjuje promet necertificiranog sjemena. Tako da ne vidim neku vezu između Monsanta i eventualnog utjecaja  na smanjenje upotrebe autohtonih sorti. Ako se vratimo na svjetsku razinu i proizvodnju kukuruza, ono što znam jest da se u Meksiku, zemlji porijekla kukuruza, na 80 posto površina uzgajaju autohtone sorte kukuruza i da se u cijelom svijetu na oko 40 posto površina uzgajaju autohtone sorte, ili necertificirano sjeme kukuruza.

Dakle, želite reći da ne stoji teorija prema kojoj će nestati autohtone sorte?

- Na žalost, to nitko ne može garantirati. Seljak koji vidi smisao u proizvodnji autohtonih sorti, nastavit će to raditi, a onaj koji vidi prednost u certificiranom hibridnom sjemenu, on će prijeći na njega.  

Predstavlja li patentiranje i registracija sjemena na neki način “kontrolu čovječanstva”, kako tvrde neke ekološke udruge i borci protiv Monsanta?

- Registracija hibrida je procedura koja je regulirana zakonom u svakoj državi. I mi moramo proći taj proces, u kojem dokazujemo da smo nositelji inovacije. Svaka sjemenarska tvrtka ima obvezu to napraviti. Što se tiče patentiranja, to je stvar zaštite intelektualnog vlasništva. Pjesnici zaštićuju pjesme, glazbenici glazbu, zašto i mi ne bismo zaštitili svoje otkriće? Patent ima dužinu trajanja patentnog prava, nakon isteka svi ga mogu koristiti. Na primjer, patentno pravo za Glyphosate isteklo je prije nekoliko godina i sada ga mnogi proizvode.

Je li glifosat kojeg koristiti u svojim sredstvima za zaštitu bilja štetan za zdravlje, kako neki tvrde?

- Roundup je jedan od najsigurnijih preparata za životnu sredinu i čovjeka.

Što je s vašim BT pamukom u Indiji? Kritičari tvrde da nije toliko uspješan, da su cijene previsoke, a da seljacima ne donosi tolike urode, te da su neki kukci postali otporni na glifosat?

- Nemam takve informacije. To je jedan od najboljih proizvoda koje je naša tvrtka izbacila na tržište. Donosi puno veće urode i zato smo i napravili toliku ekspanziju na indijskom tržištu.

Kakvo je vaše mišljenje o označavanju GM proizvoda?

- Svi kupci moraju biti obaviješteni kakav proizvod kupuju. Ako piše sadržaj šećera, vode i masti, zašto ne bi pisalo i to? To je vrlo pošten pristup. Sve svoje sjeme označavamo je li ili nije GM.

Izdvajamo