Najveća tvornica jaja gubi bitku s uvoznicima: Pobuna zlatnih koka

Usamo jednoj zgradi nagurano ih je trideset tisuća. Poredane su u redove, u kavezima, koji su naslagani u pet etaža. Zgrada je tri, dakle ukupno ih je 120.000. Kokošjih duša. Kad smo ušli unutra, nastala je nesnosna buka. Kakofonija kokodakanja probija uši; kokoši se boje nepoznatih ljudi. No život na farmi kokoši u selu Caginec nedaleko od Ivanić Grada uopće nije tako “nehuman” kako se možda čini na prvu. Kokoši u Cagincu žive i “rade” po najvišim, europskim standardima. Svaka kokoš ima, naime, pravo na 750 kvadratnih centimetara stambenog prostora. Za kokoš – i više nego dovoljno.

Peradarnik Lukač, ukratko, rijetko je pozitivna hrvatska priča – kokoši žive u komforu, a biznis ide gotovo nepogođen krizom. Ta je velika farma dokaz da se marljivim radom i odricanjem doista može od nule pokrenuti ozbiljan i uspješan posao. Uz malo sreće, mnogo znanja i dosta rada.

Obitelj Lukač treći je najveći proizvođač konzumnih jaja u Hrvatskoj. Posao su pokrenuli sami, vlastitim novcem, a gotovo sav profit tijekom godina ulagali su ponovno u proizvodnju, pa danas prizvode 35 milijuna jaja godišnje.

“Supruga i ja smo iz sela Bazik u Bosanskoj Posavini. Ljubav iz školskih dana. Marija je studirala agronomiju u Osijeku, ja šumarstvo u Sarajevu i kao apsolventi smo se 1985. godine vjenčali”, kaže Marijan Lukač.

“Najprije sam radio u državnim PIK-ovima i onda 1988. donio tešku odluku da krenem u privatni biznis. Mnogi oko mene su se čudili. Rodila nam se u to vrijeme i prva kći, Marijana. Počeli smo s puranima, ali nije išlo, profita nije bilo. Pa sam u štalicu ubacio 500 koka, zajedno s jednom kravom i nešto svinja... I za dvije godine imao sam dvije farme po 20.000 koka!” priča Marijan Lukač. Kokice su, kaže on, bogomdane životinje za čovjeka.

Pokretanje posla. “Pokazalo se da su kokice pun pogodak, dnevno sam dobivao kutiju i pol jaja. Zlatne koke, barem za našu obitelj”, dodaje Marijan Lukač.

Uskoro je počeo rat i nakon pola godine što je Marijan proveo na bojištu obitelji Lukač preselila se u Hrvatsku, u Caginec. I sve ispočetka. Kupili su zemljište, pa nastavili kupovati još zemlje i širiti imanje sve do današnja tri hektara. Novu farmu pokrenuli su 1993. godine s 10.000 kokica, pa su za koju godinu prešli na 20.000 i potom na 120.000 koka nesilica. Putem su nabavili i svu suvremenu tehnološku opremu potrebnu za “proizvodnju” jaja: skupljač jaja, sortirnicu jaja, praonicu jaja...

U obitelji koja vodi golemu farmu, uz koju je i obiteljska kuća s vrtom i jednim teniskim terenom, Marijan Lukač je jedini muškarac. Živi sa suprugom Marijom i njihove četiri kćeri – Marijanom (27), Magi (21), Blaženom (19) i Katarinom (17). I naravno – sa 120.000 kokica u obližnjem peradarniku. ”E, sad zamislite kako je meni – uvijek sam nadglasan”, smije se on.

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA