Od mafije kupe lažnog Džamonju pa od mene traže certifikat

Prema svojem netom postavljenom spomeniku revoluciji na Kozari uvažani kipar Dušan Džamonja 1970. godine izradio je i nekoliko minijatura iste skulpture, veličine 15-ak cm. Uskoro je dosjetljivi poduzetnik iz Banje Luke kipiće kopirao i počeo ih prodavati kao suvenire koje su izrađivali zatvorenici. Džamonju je, priča nam njegov sin Fedor, to toliko razbjesnilo da je podnio sudsku tužbu i banjalučki je krivotvoritelj kažnjen. Do danas je zabilježeno još 10-ak slučajeva lažnih Džamonja, a posljednji u nizu prijavljen je policiji u ožujku. Renomirani hrvatski kipar, koji je umro u siječnju prošle godine i čija su djela izložena u prestižnim svjetskim muzejima, već je puna četiri desetljeća žrtva krivotvoritelja. Njegov sin, koji nakon očeve smrti vodi atelje u središtu Zagreba, na taj je oblik kriminala među prvima u Hrvatskoj odlučio upozoriti javnost.

Svakom velikom umjetniku donekle laska kad njegova djela falsificiraju, pa Fedor Džamonja smatra da ni njegov otac po tom pitanju nije bio iznimka. No, cijelog se života trudio da se takva pojava iskorijeni.

Činjenica da se sve više krivotvori zabrinula je i svjetske muzeje koji smišljaju nove načine zaštite originalna. U Hrvatskoj je krivotvorenje skulptura još prilično rijetka pojava pa razotkrivanju počinitelja tog kaznenog djela policiji predstavlja veliki izazov. Kopije su dovedene do granica savršenstva i samo pravi poznavatelji po sitnim detaljima mogu otkriti prevaru, primjerice po sićušnom potpisu na neočekivanom mjestu.

Kako je ilegalno kopiranje uzelo maha, vlasnike originalnih skulptura Fedor Džamonja poziva da dođu u atelje gdje će besplatno provjeriti autentičnost djela i izdati certifikat. Taj dokument je i prodavatelju i kupcu najbolji dokaz da ne trguju mačkom u vreći.

Posljednja je krivotvorena skulptura u Džamonjinu katalogu zavedena pod imenom MSG-XVII. Ona se može izvesti u četiri originalna primjerka, svaki od različitoga materijala. Željezna je najjeftinija, oko 15.000 eura, a granitna najskuplja - 18.000 eura. U lipnju prošle godine u atelje je došao klijent s fotografijom skulpture koju je htio kupiti u galeriji Damira Grubića u Zagrebu.

“Kad sam pogledao u katalog, shvatio sam da se skulptura nalazi kod mene u ateljeu i da je u galeriji kopija. Kupac je ubrzo došao s tom kopijom, a ja sam detaljnim pregledom utvrdio da i dimenzije i tehnologija izrade odudaraju od originala i da naravno nema potpisa koji je inače vrlo teško uočiti na prvi pogled. Čak je i kamen bio drukčiji. Pozvao sam galerista Grubića koji je obećao pa čak i potpisao da će za nekoliko tjedana donijeti falsifikat da bismo ga uništili, ali se nikad više nije javio. Taj put nisam zvao policiju, ali sam to učinio u ožujku ove godine kad se druga kopija iste skulpture našla u jednoj drugoj zagrebačkoj galeriji čiji je vlasnik tvrdio da ju je kupio na tržnici antikviteta na Britancu. Policija je oduzela lažne kipove i pokrenula istragu”, priča Fedor Džamonja koji pretpostavlja da su kopije izrađene prema fotografijama. Naime, original je 2004. bio izložen u Beogradu i ondje ga je svatko mogao snimiti.

Radnik iz Džamonjina ateljea Zdenko Bosanac 2003. kažnjen je uvjetnom kaznom jer je po fotografiji izradio skulpturu koju je prodao pod original. Osuđena je i naručiteljica krivotvorine Mirjana Štoter. I jedno i drugo u većini europskih zemalja ne bi izbjegli zatvor. Također se, priča kiparov nasljednik, u jednoj antikvarnici u Jurišićevoj ulici u Zagrebu, za smiješnu cijenu od 500 eura, prodavalo ulje na platnu, navodni rad Dušana Džamonje.

“Duško u životu nije naslikao ulje na platnu, a antikvar je rekao da je sliku dobio od poznate odvjetničke obitelji koja tvrdi da im ju je moj otac osobno poklonio. U Beogradu se pod Džamonjinim imenom nudila skulptura koju je kao probu izradio klesar u Belgiji, ali je Džamonja nikad nije priznao kao svoj rad”, objašnjava umjetnikov sin koji tvrdi kako je rat u Hrvatskoj pogodovao procvatu crnog tržišta umjetnina.

Mnogi ljudi iz Srbije u to su se vrijeme rješavali djela hrvatskih majstora, pa se u ponudi našlo i dosta krivotvorina. U Ljubljani je otkrivena lažna Džamonjina tapiserija od lanaca koja je jako nalikovala izvorniku. Kako je više puta pokazala policijska praksa, postoje cijele kriminalne skupine koje zarađuje milijune vrebajući nemušte kolekcionare željne vrijednih umjetnina po pristupačnim cijenama.

Posljednjih 15 godina Fedor Džamonja - po zanimanju fotograf, slikar i dizajner – kao dugogodišnji suradnik svog oca intenzivno se posvetio izradi kataloga sa svim poznatim očevim radovima, koji sadrže fotografije i točne podatke o godini nastanka djela, cijeni, dimenzijama i materijalu. Svaki kip ima vlastiti identifikacijski broj. Evidentirano je više od 3500 umjetnina – kipova, crteža, tapiserija, nakita… Pretpostavlja se da ih u privatnim kolekcijama ima još nekoliko stotina te da ih je kipar nekad nekome darovao ili prodao. Moguće je da su neki originali izašli iz ateljea bez potpisa.

U kriznim vremenima ljudi nerijetko prodaju kućno umjetničko blago. Kako je posljednjih desetljeća vrijednost Džamonjihih djela osjetno porasla, oni koji su ih davno kupili, danas mogu na njima dobro zaraditi. Neslužbeno doznajemo kako se vrijednost Džamoninih skulptura kreće od najmanje 5000, pa do čak 450.000 eura. Ako se u galeriji nađe primjerak koji se pripisuje velikom kiparu, a cijena mu je niža od 5000 eura, vjerojatno nije riječ o originalu.

“Džamonjine kipove u Hrvatskoj uglavnom kupuju poduzetnici, ljudi koji su već 20-ak godina u vrhu naše ekonomije i koji su dobro poznavali moga oca. Rijetko kada dođe netko koga otprije ne poznajem”, kaže Fedor Džamonja dodajući kako je cijelog života bio jako blizak s ocem s kojim je redovito kontaktirao čak i tijekom dugih godina kada su živjeli daleko jedan od drugoga.

Priča kako je, odrastavši uz slavnoga oca, upijao njegov umjetnički utjecaj.

“Svojim uspjesima Duško je svima oko sebe postavljao visoke umjetničke standarde. Gledao bi moje slike i fotografije i rekao sviđa li mu se ili ne, ali ne mnogo više od toga. Svoje slike nisam nikada izlagao, ali sam godinama živio u Hrvatskoj i inozemstvu od umjetničkog i studijskog fotografiranja. Otac i ja cijeli smo život mnogo razgovarali, posebno zadnjih 10 godina otkako sam se vratio u Hrvatsku. Slušao je moje sugestije. Posljednjih 20 godina i ja sam dosta radio s njim – od fotografiranja i dizajna do organiziranja izložbi, a kako je njemu zdravlje bilo sve lošije, moj je angažman bio sve veći”, govori Fedor Džamonja, čija kći Tia studira na umjetničkoj akademiji La Cambre u Bruxellesu i iskazuje velik interes za opus svoga djeda, te će vjerojatno jednog dana preuzeti brigu o njegovoj ostavštini.

Neispunjena želja velikog kipara njegov je muzej u Zagrebu kojem su njegovi nasljednici, supruga Sonja i sin, spremni donirati 350 skulptura, ali pod uvjetom da Grad osigura prikladan prostor s najmanja 500 četvornih metara izložbene površine i skladištem. Gradonačelnik Milan Bandić skulptoru je nedugo prije smrti, krajem 2008. godine, obećao da će projekt biti realiziran, ali do sada se ništa konkretno nije poduzelo. Postoji i kolekcija Džamonjinih crteža koji su služili za predloške skulpturama i koji bi potencijalno također mogli postati dio donacije.

“Moj je otac rano ustajao i uz kavu bi uvijek nekoliko sati crtao. Po tim skicama bi onda napravio skulpturu od gline, veličine desetak centimetara, pa po njoj jednu od gipsa, i tek bi onda, ako bi bio zadovoljan učinjenim, izrađivao velike skulpture. Najbolje nije ni htio prodavati”, otkriva Fedor Džamonja neke tajne jednog od najvećih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća, čiji opus proučavaju povjesničari umjetnosti diljem svijeta. Istodobno, djela velikog umjetnika zadaju posla i policiji pred kojom stoji najteži zadatak – razotkriti “kipare” iz podzemlja.