Šest golemih cruisera s nevjerojatnih šesnaest hiljada turista usidrilo se ovog ponedjeljka uz gruške dokove, cijeli jedan grad veličine Petrinje ili Čakovca potrpao se u autobuse i taksije, pa provalio u dubrovački stari Grad. Preplavilo je malu kamenu školjku gotovo deset puta više ljudi nego što ih u njoj živi, kao da – razmislite o tome – u Zagreb jednog jutra autobusima, tramvajima i taksijima iznenada nagrne sedam milijuna ljudi.
Ili, ako usporedba nije neukusna, cijela jedna država veličine Srbije.
Šesnaest hiljada ljudi nahrupilo je na tijesna gradska vrata, baš kao u srednjem vijeku, pa izdaleka gledajući i nema neke velike razlike između jedne uspješne dubrovačke turističke sezone i, recimo, otomanske opsade Konstantinopola prije pet stotina pedeset godina. Šest golemih turskih lađa usidrilo se oko dubrovačkih zidina, a otomanska vojska u havajskim košuljama i laganim japankama, naoružana tabletima i pametnim telefonima, navalila na slabo branjeni Grad.
Penju se turisti uz zidine, golemim drvenim ovnovima udaraju na vrata od Pila, gađaju Dubrovnik vatrenim kuglama iz golemih katapulta, a goloruki stanovnici herojski se brane kako znaju i umiju. Stavili kavu na Stradunu dvadeset kuna, bocu vode trideset, ali dušmanin je deset puta brojniji, pa kako koji u samrtnom hropcu padne sa zidina, tako odozdo nadiru novi.
I samo je pitanje vremena kad će Dubrovnik konačno pasti.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA