Ovo je bio prvi i najljepši botanički vrt u Dalmaciji...

Tek rijetki stručnjaci znaju da je Giannantonio Selva (1751. – 1819.), vodeći venecijanski arhitekt i najznačajniji predstavnik klasicizma koji je projektirao znameniti mletački Teatro Fenice, javne vrtove u zoni Castello (današnje Giardine, mjesto održavanja Venecijanskog bijenala), novo groblje i bio nositelj generalnog plana Venecije za Napoleonove vlasti, ostavio svoj značajni trag i u Trogiru i okolici.

U ovoj neobičnoj priči uz Selvu drugi je protagonist Ivan Luka (Gianluca) Garagnin (1764. – 1841.), trogirski plemić i pripadnik poznate obitelji koja se iz Italije doselila potkraj 16. stoljeća da bi u vrijeme kad se događa naša priča bila najbogatija trogirska obitelj u čijem je vlasništvu bio značajan dio današnje gradske jezgre. Poznatom je obitelj učinio drugi Ivan Luka, biskup Raba i splitski nadbiskup, a Luka iz naše priče njegov je nećak.

Frankofili Dr. sc. Ana Šverko, znastvena suradnica iz splitskog centra Instituta za povijest umjetnosti “Cvito Fisković”, doktorirala je na tu temu, a prošle je godine objavila i knjigu “Giannantonio Selva – dalmatinski projekti venecijanskoga klasicističkog arhitekta”, pa je idealan sugovornik za ovu priču i vodič kroz Selvine krajolike.

Negdje oko 1800., baš u vrijeme kad je Venecija potpala pod Napoleonovu vlast, Garagnin je od Selve naručio nekoliko projekata. Garagninovi će postati veliki frankofili, i dok će Selva za Napoleona raditi generalni plan Venecije, Luka će biti blizak s Marmontom, te će 1808. upravo on biti izaslanik naroda Dalmacije koji će osobno Napoleonu u Parizu iskazati odanost toga dijela Carstva. Zanimljiva je priča o toj trogirskoj plemićkoj obitelji: kasnije će se Garagninovi jako razočarati Napoleonom, a stoljeće kasnije bit će veliki obožavatelji Ducea i talijanskog fašizma, toliko istaknuti da nakon Drugog svjetskog rata nisu mogli ostati u Trogiru – dio obitelji završio je u Trstu, dio u Americi.

No, na vrhuncu slave, početkom 19. stoljeća Garagninovi će imati znanja i duha da anga­žiraju velikog Selvu da im osmisli palače i imanja u kojima su provodili vrijeme. Adaptacija palače Garagnin po Selvinim projektima realizirana je tek u detaljima, ali za nju i druge njegove projekte u knjižnici Garagninovih i danas postoje sačuvani Selvini projekti, ukupno 44 dragocjena nacrta. Dva druga projekta, koja uključuju i pejzažnu arhitekturu, imala su više sreće i bitno veći stupanj realizacije. Za Garagnina Selva je osmislio golemo imanje u Divuljama, gdje je projektirao neopaladijansku ladanjsko-gospodarsku vilu, od koje je danas ostao sačuvan tek središnji jonski portik. Najznačajniji doprinos Selve srednjodalmatinskoj arhitekturi, i jedini koji je u većini realiziran, a postoje i svi sačuvani nacrti je agrarni park, gotovo u srcu Trogira, “priko Foše”. Službeno perivoj obitelji Garagnin-Fanfogna (Fanfogne su se kasnije “orodile” s Garagninovima, ali to je druga priča) danas je poznat kao Garanjinov vrtal, kako ga Trogirani nazivaju.

Kako je uopće jedan provincijski plemić ne osobitog ranga došao u kontakt s najvećim venecijanskim arhitektom svoga vremena i angažirao ga za gradnju svojih imanja? Ovaj dio priče zahvaljujući pedantnim arhivima i sačuvanoj prepisci prilično je dobro poznat, a posebnu ulogu u svemu igra poznata mletačka dama koja je u svom salonu okupljala najznačajnije ljude svoga vremena, u koje je, očito pripadao i Luka Garagnin. U “živahnim” godinama između prosvjetiteljstva i romantizma mletačka grofica Isabella Teotochi Albrizzi (1763. – 1836.) bila je muza mnogih umjetnika, u njezin su salon uz Foscola, Pindemontea i Vivant Denona zalazili i lord Byron, Chateaubriand, Walter Scott, Canova, baruni, grofovi, plemići, svi koji su držali do sebe. Tu se naš Trogiranin osim sa Selvom zbližio s mnogim uglednim umjetnicima i intelektualcima toga vremena, između ostalih bio je blizak prijatelj “oca Louvrea” i njegova prvog direktora Vivant-Denona.

Isabelle su zvali Madame de Staël Italije, a iako se dva puta udavala, legendarne su ostale njezine ljubavničke avanture. Poznati književnik Ugo Foscolo nije joj svojim sonetima dotakao samo srce, a činjenica da joj je drugi muž po zanimanju bio inkvizitor nije muškarce iz njezina salona spriječila u intenzivnom javnom i privatnom druženju s prvom mletačkom damom.

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA