Rugvica: Selo slučajnih milijunaša

Poput duge se šareni vijugava cesta koja prolazi kroz sela Sop i Hruščica, nedaleko od Ivanje Reke, mjesta poznatog po naplatnim kućicama na istočnom ulazu u Zagreb. Intenzivnih boja – ljubičaste, ružičaste, purpurne, narančaste svjetlije i tamnije, crvene, kričavo zelene, žute pa razne nijanse žuto-zelene – nižu se fasade kuća kao da im se vlasnicu nadmeću za pozornost prolaznika. Većina njih još prije nekoliko godina bili su skromni poljoprivrednici. A onda su im na vrata pokucali predstavnici švedske Ikee koji su baš u njihovu susjedstvu, na njihovoj zemlji, poželjeli sagraditi trgovački centar.

Zemljište uz autocestu pretvorilo se u zlatnu žilu. Po milijun ili čak dva i više kuna sjelo je na račune sretnika iz zabačenih sela na rubu velegrada gdje se odnedavno i gradi Ikeina robna kuća.

Iako se ne pokušavaju sakriti, novopečeni milijunaši teško pristaju o tome pričati s novinarima. Na razgovor smo uspjeli privoljeti Ivana Dolenjaka (62), koji u rodnom Sopu, gdje je proveo cijeli život, umirovljeničke dane najradije provodi u lokalnom kafiću “Dam, daj”. U ponedjeljak je tu slavio imendan velikodušno časteći sve koji su naišli. Usred dana iznutra se orila narodna glazba dok je veselo društvo nazdravljalo gorkim pelinkovcem.

umjesto groblja. “Ja sam zadovoljan. Ikea je pošteno platila zemlju. Mnogi su dobro prošli jer od poljoprivrede ne bi u narednih 50 godina mogli od te zemlje toliko zaraditi. Ja sam napravil dve kuće, za sinove, svakom po jednu. Svoju staru sam renoviral, kupil sam auto, dva traktora i prikolicu. I još mi je ostalo za život”, nabraja Dolenjak. Dodaje kako je planovima općine Rugvica, u koju spada njegovo selu, na njegovoj parceli bilo predviđeni groblje i nije bio oduševljen idejom da je općini proda za malo novca. No, kad je došla Ikea, to je bila ponuda kakva se ne odbija.

“Delal sam 41 godinu ko fizički radnik. I u ratu sam bil. Volim ja zemlju, ali vremena se mijenjaju. Još mi je nešto zemlje ostalo. I vinograd. Više od pola ljudi u selu je prodalo svoju zemlju, a oni koji nisu prodali, sada su nam zavidni. Ko klinac sam zamišljal da bum imal nekakav auto, pa da bi si i traktora kupil. Sve mi se obistinilo. Al da bum dobil miljone, to nisam sanjal”, priča Dolenjak, a njegovo društvo prstom pokazuje sitnog čovjeka za susjednim stolom.

“On je prije dolaska Ikee zemlju prodal nekom frajeru koju ju je preprodal Ikei i obogatil se”, podrugljivo komentiraju.

“Nisam ja prodal, nego moja mama. Za tri tisuće eura 2000. godine. Dva leta poslije je umrla”, brani se nesretnik kojem je za dlaku izmaklo bogatstvo.

Obitelj umirovljenice Ivane upravo uređuje fasadu. I oni su prodali zemlju.

“Mi nismo puno zemlje imali, pa nismo ni dobili puno kao drugi. I već smo sve potrošili. Uredili smo kuću. Ikea nam je i asfalt na putu uredila. Nadamo se da će kod njih biti i posla za naše mlade ljude”, govori gospođa Ivana, koja bi iz svoga dvorišta mogla gledati kako napreduju radovi da Ikeino gradilište nije zaklonjeno metalnom ogradom.

Radovi u tijeku. Zahuktali su se ovih dana radovi na tom gradilištu uz autocestu koja od Zagreba kroz slavonsku ravnicu vodi prema istoku. Tvrtka Ikea Hrvatska d.o.o. još je početkom godine od Zagrebačke županije dobila građevinsku dozvolu pa su veliko zemljište sa svih strana napali građevinski strojevi.

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA