Spreman sam opet spasiti Bosnu

Paddy Ashdown, “lord Paddy Ashdown”, kako će nas na ulazu u House of Lords u Londonu ispraviti odmah na recepciji, dobro pamti koje su dvije najvažnije rečenice na Balkanu. “Sve će biti u redu” i “nema problema”, prisjeća se dok odlazimo prema njegovu uredu. Tu i tamo, dok priprema Nescafe, ubacit će neku riječ “regionalnog” jezika. “Priznajte da ste mislili kako zastupnici u House of Lords imaju veće urede”, kaže. Priznajemo.

Ashdown, bivši visoki predstavnik u BiH, emotivno je i politički vezan uz jugoistočnu Europu. To ne poriče, mada su ga kasniji putovi vodili i u druga područja svijeta. No, čini se da sirenskom zovu Balkana teško može odoljeti, mada, kad ga izravno pitamo o mogućnosti da bude novi specijalac britanskog premijera Davida Camerona za Balkan, Ashdown se uz zagonetni smiješak izvlači na godine. Uskoro će mu biti 70, kaže. Odgovaramo da je bivši Visoki predstavnik Christian Schwarz Schilling bio još stariji kad se prihvatio toga posla. Smije se.

U njegovu uredu karta je Bosne i Hercegovine ponešto knjiga i mali Macov srebrni laptop.

Nema uokvirenu Tuđmanovu salvetu o podjeli Bosne, taj “povijesni dokument”. “Da nacrtamo novu, kako bi sada Bosna trebala izgledati”, pitamo ga, nevino. “Ne dolazi u obzir”, odgovara.

Kad smo posljednji put, prije dosta godina razgovarali u Sarajevu, Paddy Ashdown rekao nam je da želi biti kod kuće, raditi u vrtu i čuvati mačke. Nije bilo tako, ništa od lopate i kućnih ljubimaca, Paddyjev politički gen jači je od bilo kakve vrste mirovine.

Ashdown je bivši lider engleskih Liberalnih demokrata koji su se priklonili konzervativnoj Cameronovoj vladi i postali važan politički faktor. A Ashdown je, zbog godina i iskustva, veliki političko-diplomatski mentor toj mladoj ekipi koja sjedi u Whitehallu.

Dobar je prijatelj sa šeficom europske diplomacije Catherine Ashton, njezin kućni prijatelj, kako je napisala briselska ekspertica, kolegica Ines Sabalić. Osim toga, William Hague, šef britanske diplomacije, jako ga uvažava i sluša pa se, potvrdit će nam to i Ashdown u ponedjeljak u Londonu, Velika Britanija na velika vrata vraća na Balkan. To čak uključuje mogućnost da ima svog čovjeka u ovoj regiji, posebnog izaslanika koji je dobro poznaje, ima karizmu, kontakte i predznanje, a dobro kotira i u engleskoj diplomaciji. Nije potrebno ni tri puta pogađati tko bi to mogao biti...

“Uvijek sam govorio da sam spreman raditi sve ono što moja vlada bude tražila od mene. Istina je da ću uskoro imati 70 godina, ali još mogu dati i imam nekih ideja. Ako mi netko kaže da se od mene traži da nešto napravim, a ja mislim da je to moguće, odnosno ako postoji konkretan plan, da li bih o tome ozbiljno razmislio? Pa, naravno da bih. Uvijek sam mislio da za Balkan treba postojati poseban izaslanik koji bi razumio kompleksnost odnosa. Uvijek sam govorio da moramo u toj regiji provoditi jednu europsku politiku.

Bih li bio spreman u tome sudjelovati? Da, ako postoje pravi uvjeti za provođenje takvog plana”, iz ovih Ashdownovih riječi diplomatskoj zavrzlami iščitavaju se odgovori: Velika Britanija očito će se nametnuti kao novi nositelj politike prema Zapadnom Balkanu. Za njezino provođenje postojat će mjesto posebnog izaslanika. Tako se može očekivati veliki comeback na Balkan ne samo Ujedinjenog Kraljevstva i njegove diplomacije nego i Paddyja Ashdowna, jednog od karizmatičnijih diplomata koji su posljednjih dvadesetak godina prodefilirali Balkanom. Paddyja i danas smatraju u BiH odgovornim za sve ono na što se tamošnje vlasti iz godine u godinu žale, od izbornih zakona pa do Ustavnih promjena. On od toga ne bježi.

“Ne bježim od toga niti želim razmišljati o tome da li me netko voli ili mrzi, nego mogu li obaviti neki posao ili ne, odnosno postoji li plan i hoće li ga podržati međunarodna zajednica”, odgovara. Pa postoji li plan, pitamo ga? “Ne mogu zasad reći. Mogu reći ovo; britanski ministar vanjskih poslova William Hague vidi stvari vrlo jasno i vrlo dobro i zna što treba učiniti. Ne mogu govoriti za druge europske države, ali znam da je nova britanska vlada dala novu važnost Balkanu, a naročito Bosni i Hercegovini i ima vrlo konkretnu viziju što treba učiniti. Znači, politička volja ovdje u Londonu itekako postoji. Toga ranije nije bilo. No, je li isto tako i u drugim europskim metropolama, to ne znam”, odgovara.

Osim toga, pogrešna je procjena, dodaje, o tome da je na Balkanu najvažnije Kosovo. “Kosovo je važno, ali ono je kratkoročni problem. Njegovo rješenje nametnut će samo vrijeme. Europska Unija dugo se vodila razmišljanjem da sve ostalo treba biti žrtvovano samo zbog Kosova i rješavanja tog pitanja. Samo da sve drugo bude mirno, dok se Kosovo ne riješi. A ja ne mislim tako. Mislim da je Bosna i Hercegovina problem koji treba rješavati. Ako u BiH nešto pođe po zlu, ali mislim stvarno gadno, onda će biti dosta gadno svima. BiH je najveće pitanje na Balkanu. Zato smo ponovno u situaciji da međunarodna zajednica misli da je posao na Balkanu obavljen, a nije. Ta ista greška stalno se ponavlja i takvo razmišljanje treba preokrenuti”, kaže Ashdown.

Rješenje za regiju nije u vođenju posebne politike za svaku zemlju: “Imali smo politiku za Hrvatsku, politiku za BiH, politiku za Kosovo, politiku za Srbiju, politiku za Crnu Goru..., a zapravo trebamo jednu jedinstvenu politiku prema Zapadnom Balkanu. Zato treba izaslanik”, objašnjava.

Daytonski sporazum ove godine imat će 15 godina. Treba li tu obljetnicu uopće slaviti? “Naravno”, kaže Ashdown. “Zato što se uvijek slave događaji koji su donijeli mir, a Dayton je donio 15 godina mira. Dayton je predstavljao platformu, pod, a nikad nije ni trebao biti krov. Ne znam tko je mogao biti tako naivan ili glup pa misliti da je potrebno manje vremena da bi se neke podjele i neprijateljstva na Balkanu uspjeli prevladati. Za te stvari treba vremena. Trebalo je 200 godina da se prevladaju podjele engleskog građanskog rata, podjele iz američkog građanskog rata još se vuku i postoje. Ljudi trebaju znati da 15 godina nije puno. Jer, za to vrijeme, oko milijun ljudi vratilo se svojim kućama na tim područjima i slobodno se kreću po teritoriju zemlje. Na Cipru nema slobodnog kretanja. Ne kažem da nema razloga za brigu, ali mene ne čini sve ovo depresivnim.” Nego? – pitamo ga.

“Čini me depresivnim to što je Europska Unija nakon što sam otišao, digla ruke od svega. U smislu - ah, Paddy je odradio posao i sada mi više ne trebamo - i regija je izgubila pozornost koju je imala. Zato su se odmah pojavile neke stare snage koje su izbile na površinu. Rekao sam nekim visokim državnicima u Europi, neću imenovati kojima: Ako vi ne ispunite prostor temama koje su vezane uz europske vrijednosti, ispunit će ga nacionalisti. Ako Europa nema plan i interes da ga stavi u pogon u Bosni i Hercegovini, onda plan ima Milorad Dodik, a plan imaju i Dragan Čović, čak i Zlatko Lagumdžija... Toga treba biti svjestan u svakom trenutku. Brine me to što međunarodna zajednica posljednjih godina nije bila u stanju govoriti jednim glasom o onome što treba napraviti i kako treba ići dalje i nije imala nikakav plan. Ne mislim da to nužno znači da se trebamo vratiti vremenima kad je Visoki predstavnik u BiH koristio tzv. bonnske ovlasti (vrlo široke ovlasti o kojima nije bilo razgovora – politika “čvrste ruke”), ali mora postojati jasna strategija. To nije samo strategija za BiH nego i strategija za Balkan.

Ne može se ništa postići u BiH ako nisu Zagreb i Beograd uključeni i spremni pomoći. Zbog činjenice da se nije tako radilo posljednjih godina, i ovi su izbori pokazali da su se sada vratile neke stare snage i ja sam vrlo zabrinut. Ne mislim da će zbog toga sutra u Bosni izbiti konflikt, ali među Srbima, a čini se i Hrvatima u BiH sada se javljaju nove centrifugalne sile zbog kojih sada svatko misli na sebe, a ne Bosnu i Hercegovinu kao državu”, dodaje. No, ako je manje-više skrivena želja Milorada Dodika odcjepljenje Republike Srpske, pitanje je da li Beograd danas dijeli taj entuzijazam.

“Nitko više u Beogradu ne brine previše o tome iz istog razloga zašto Dublin više nije brinuo za Belfast. Bruxelles je Dublinu bio važniji od Belfasta i Beogradu je Bruxelles danas važniji od Banje Luke ili Zagrebu od Mostara. Ne mogu vjerovati da bi međunarodna zajednica i Europska Unija bile toliko bedaste i dovele se u situaciju da se provede u djelo politika koju je želio Radovan Karadžić samo zato što je međunarodna zajednica “odsutna duhom”. Ali, ne sumnjam smo trenutno u situaciji kad su na terenu manji napori, manje sile usmjerene prema ujedinjenoj i funkcionirajućoj Bosni i Hercegovini, a veće prema nefunkcionirajućoj i nejedinstvenoj BiH.

Bit će veliki problem ako BiH postane crna rupa disfunkcionalnosti i korupcije, odnosno ako ostatak Balkana krene prema Europi, a BiH ne. Ali, ako trend nefunkcionalnosti, a onda i raspada i dezintegracije ne bude mogao biti zaustavljen, ne isključujem mogućnost da se i puno gore stvari dogode. Svi znamo što Dodik radi; on slijedi politiku Mila Đukanovića, a ta je: učini sve da situacija bude potpuno disfunkcionalna, i onda će te pustiti. No, na tu kartu ne bi smio računati...”, objašnjava Ashdown.

Očekuje da će biti pozvan da svjedoči protiv Radovana Karadžića. Ratko Mladić je pak uspijevao pobjeći, mada je bilo ozbiljnih pokušaja da ga se uhvati u vrijeme dok je Ashdown bio u Sarajevu, kako kaže – zato što je imao podršku odbjeglih elemenata srpskih obavještajnih službi i/ili odmetnutih ruskih obavještajaca, FSB-ovaca, odnosno nekadašnjih KGB-ovaca, a skrivao se u zabitnim područjima u kojima su ga i sami stanovnici štitili.

“Isto sam tako uvjeren da su Karadžića štitili i odmetnute snage unutar pravoslavne crkve. Istina, uhićen je dok je glumio da je doktor, ali na onaj imidž koji je imao samo stavite halju i dobijete pravoslavnog svećenika”, pojašnjava lord Ashdown.

Od doba salvete. Od vremena crtanja salvete pa do danas Hrvatska je pak, tvrdi Ashdown, daleko odmaknula:

“Nisam nikada sumnjao da Hrvatska neće uspjeti. Bilo je teško, teško se suočiti s obavezama koje treba ispunjavati, kad treba rješavati korupciju dokle god ona išla... Ja sam to morao rješavati u BiH i nije bilo lako. Ali, Hrvatska je zaista daleko dospjela. Bilo bi sjajno da što prije uđe u Europsku Uniju jer bi to bio važan događaj za cijeli Balkan, podrška i znak. Napokon, ljudi na Balkanu bi vidjeli da ih je Europska Unija spremna prihvatiti i integrirati ako izvrše one zadatke koje trebaju, koliko god možda teški bili.

Ali, osim s Hrvatskom, impresioniran sam i Albanijom. Naravno, znam da su vrlo različite i da je Albanija bila totalno izgubljen slučaj do prije nekog vremena, ali su odlučili krenuti putem kojim treba i napreduju svaki dan. Stvarno su me zadivili. Hrvatska me nije nikad u tom smislu zadivila jer smo svi od nje i očekivali da ispuni kriterije i pokaže što može, uspije na europskom putu, koliko god to bilo bolno. Ali, eto Albanija me stvarno iznenadila...”, kaže Ashdown.

Vjerojatni budući specijalac za Balkan ovako zaključuje sudbinu regije: “Balkan će uspjeti kad magnetsko privlačenje Bruxellesa postane jako. Ako Bruxelles ne vodi računa, ili ne obraća pažnju, stvari postaju jako zamršene.”