Nemam ja mnogo heroja u životu, posljednji takvi bili su više nogometni ili muzički. U mojim ratovima, naime, heroji nisu bili narodni, već gitarski ili nogometni. Od nekidan, međutim, imam novog, Dmitrij Aleksejev se zove. A pri tom nije Dmitrij ni muzički, ni nogometni heroj: niti je onaj moskovski pijanist Dmitrij Aleksejev, profesor na londonskom Royal College of Music, niti onaj vratar Dmitrij Aleksejev, što je u dvadeset godina u ruskoj Premijer ligi promijenio više klubova nego kolega mu Slobodan Janjuš.
Ovaj Dmitrij Aleksejev ima četrdeset dvije godine, i ni po čemu poznat živi na jugozapadnoj kapiji sibirske Rusije prema Europi, u gradu Voronježu, sivoj sovjetskoj željezničkoj čaršiji što je svijetu uzela dvije Nobelove nagrade za fiziku, a dala mu glasovite Voronješke bilježnice prognanog pjesnika Osipa Mandeljštama. Do prije pet godina živio je Dmitrij Aleksejev kao svi Rusi svoje generacije, kuća-posao-banka-trgovački centar, sve dok jednog dana u inboxu nije zatekao mail koji će mu promijeniti život i učiniti ga herojem.
Nije to bila ni ponuda Kraljevskog koledža iz Londona, a bogami ni Reala iz Madrida: ovoga su Dmitrija Aleksejeva zvali iz Tinkoff Credit Systema, jedne od najvećih ruskih novčarskih kuća, koja mu je ponudila rješenje svih njegovih financijskih problema: bjanko-formular za kreditnu karticu.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA