Tko pjeva zlo ne misli u Hollywoodu

Dragi Krešo, Jane i ja često razgovaramo o tebi i nadamo se da ste i ti i tvoja obitelj dobro. Prije nekoliko tjedana Isaac Singer dovršio je prvu verziju scenarija “Yentl – The Yeshiva Boy”. Iako je struktura scenarija dobra, predug je i u njemu ima previše konverzacije. Zato ti ga ne šaljem dok ga ne skratimo i ne učinimo takvim da se na njemu dalje može raditi.

Ovako glasi početak pisma američkog producenta Valentinea Sherryja hrvatskom filmskom režiseru Kreši Goliku iz siječnja 1971. godine. “Gospodin Singer uspio je srediti mnoge probleme u priči kao što je Yentlovo vjenčanje s Haddas tako da mi se sada scenarij čini potpuno uvjerljivim i dirljivim”, nastavlja Sherry. “No, ipak, predug je i mora ga se učiniti filmskijim. Mislim da ne možemo planirati početak snimanja prije srpnja ili kolovoza ove godine. Nadali smo se da ćemo biti spremni između siječnja i ožujka, no bojim se da moramo pričekati da scenarij bude napisan kako treba. Zanima me kakvi su tvoji planovi od srpnja nadalje i nadam se da ćeš moći raditi na Yentlu. Javi se kad nađeš vremena, a mi ćemo te izvještavati kako ovdje sve napreduje. Toplo te pozdravlja – Val.”

Golik i Sherry su izmijenili više pisama, a ova korespondencija koja se nalazi u arhivu Hrvatske kinoteke i koju je prije nekoliko godina Kinoteci ustupila režiserova udovica Leandra Golik otkriva posve nepoznatu dionicu hrvatske filmske povijesti – nerealizirani holivudski projekt jednog od najboljih hrvatskih filmskih redatelja svih vremena.

Glazbena drama Iako je američki producent bio vrlo uporan, Golik je na kraju ipak odustao od projekta, a film je 1983. godine pod nazivom “Yentl” snimila Barbra Streisand koja potpisuje režiju filma, a pojavljuje se i u glavnoj ulozi židovske djevojčice koja se pretvara da je dječak. U filmu, koji je na kraju snimljen kao romantična glazbena drama, u neobičnom ljubavnom trokutu se još pojavljuju Mandy Patinkin (koji je ulogu dobio nakon što su ponude odbili Michael Douglas i Richard Gere) i Amy Irving (prva Spielbergova supruga).

“Krešo se s tim američkim producentom susreo u Esplanadi. Ja ga nisam upoznala, no muž mi je pričao o tome”, prisjeća se holivudske epizode svoga pokojnog supruga 72-godišnja Leandra Golik. “Taj je čovjek bio veliki zanesenjak i jako se oduševio Krešom. Vidio je njegov film ‘Imam dvije mame i dva tate’ i žarko je želio da baš Krešo snima njegov film. No, Krešo mu je objasnio da on ipak ne zna dovoljno dobro engleski da bi mogao snimati u Americi. Na to mu je Sherry rekao: Ma imam prijedlog za vas. Ja ću šest mjeseci učiti hrvatski a vi toliko vremena usavršavajte svoj engleski. Tako mu je htio pokazati svoju veliku dobru volju. Oni su se nekoliko puta vidjeli, zbog njega je on dva puta dolazio u Zagreb, ali Krešo je ipak na kraju odustao od tog filma.”

Od sačuvanih pisanih dokumenata ove nesuđene suradnje u arhivu se nalazi i jedna od verzija Singerova scenarija pod radnim nazivom “The Masquerade”, a presnimka korespondencije može se vidjeti na izložbi koja je prošli tjedan otvorena u Hrvatskom državnom arhivu pod nazivom “Iz zbirke popratnog fimskog gradiva Hrvatskog filmskog arhiva”. Na izložbi se, između ostalog, može vidjeti i dio knjige snimanja Golikova najpoznatijeg filma “Tko pjeva, zlo ne misli”.

A zašto je Krešo Golik odustao od tog holivudskog projekta? “Prije svega zato što je Krešo dobro poznavao ovaj narod, ovaj mentalitet i osnova svakog njegovog rada na filmu bio je rad s glumcima. On je uživao nalaziti naturščike, tragati za glumcima koje bi na kraju smjestio u likove koje je zamislio. Nije želio ići u Ameriku jer je to za njega bio strani svijet. To ne može biti dobro, a meni je važno da bude dobro, govorio je. Također, nije bio siguran da bi mogao živjeti u Americi.

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA