Prošlotjedni proračun za 2017. godinu najvažniji je dokument koji je donijela 14. Vlada na početku svojeg mandata. Početak rada nove Vlade pokazao je koliko su važni priprema i kontinuitet jer njezin rad izgleda kao da nije bilo pauze nakon što je imenovana ili zagrijavanja koje traže sve vlade na početku novog mandata. Ova je Vlada krenula punom brzinom, predloživši paket poreznih zakona, novi zakon o javnoj nabavi i niz manjih zakona, a na kraju je to završila donošenjem proračuna koji daje nadu u smanjenje fiskalnih neravnoteža kroz smanjenje deficita ispod 2% i smanjenja udjela javnog duga u BDP-u. No, je li je to u kontekstu situacije u kojoj se nalazimo dovoljno ili je trebalo još smanjivati deficit?
Proračun za 2017. je kreiran u okvirima mogućeg, ali rizika u 2017. je puno i kreću se od političkih do ekonomskih, koji mogu ugroziti izvršenje proračuna. Većina tih rizika eksternog je karaktera i Vlada teško na njih može utjecati, ali ih može identificirati i njima upravljati. Najveće je umijeće smanjiti realizaciju rizika jer svaki rizik koji se realizira stvori gubitke za koje se treba godinama raditi. Primjer toga su sudske tužbe protiv države, koje mogu završiti iznenadnom ovrhom državnom proračuna. Nakon iscrpljujuće borbe ministra financija da smanji proračunske rashode i dovede proračun u kakvu-takvu normalu, pojave se desetljeće stare sudske tužbe po kojima se mora platiti izgubljen spor, čime kompletan napor u toj godini padne u vodu.
To je samo jedan od primjera rizika kojima treba upravljati tako da na rashodnoj strani proračuna postoji pričuvna stavka za takve i slične slučajeve. Ali kako u nategnutom proračunu pronaći stavku za takve slučajeve? Na kraju se sve svede na malo sreće da se pojedine stavke ne izvrše u potpunosti pa se tako pokrije nepredviđeni rashod, ali to je faktor sreće, na koji se ne može uvijek računati.
Izrada prvog proračuna ove Vlade za 2017. godinu popraćena je izuzetno uspješnom 2016. godinom, koja je iznjedrila kvalitetan proračun koji je izdržao cijelu godinu ako ne računamo tehnički rebalans krajem godine. Proračun je izdržao unatoč iznenađenjima u obliku parlamentarnih izbora, isplate regresa i slično. Stoga su očekivanja od proračuna za 2017. možda bila i prevelika jer se smanjenje deficita ispod 2% u ovoj godini u velikoj mjeri dogodio zahvaljujući pozitivnom ekonomskom ciklusu koji je povećao prihode i usporednom izvršenju proračuna zbog parlamentarnih izbora.
Iduća će godina za razliku od ove imati sasvim druge izazove, koji će doći iznutra (sindikati) i izvana, kroz neizvjesne parlamentarne izbore u Njemačkoj, Francuskoj i Nizozemskoj, čiji rezultati mogu dovesti do ishoda koji će uzdrmati financijska tržišta o kojima toliko ovisimo. Iskustvo Ministarstva financija u tom je pogledu veliko i sigurno će ga iskoristiti da se ti rizici zaobiđu, no i tu će trebati dosta sreće.
Prošlotjednim potezom Feda, koji su svi očekivali, a koji je odlučio povećati referentnu kamatnu stopu, završava era jeftinog novca na koji su mnogi navikli. Bit će zanimljivo kako će se pojedini sustavi riješiti te navike i naviknuti se na novu situaciju. Uz to, ne treba nikako zaboraviti da Europa ima Grčku koja je pod stalnim nadzorom i koja je propustila proteklih tjedana provesti nekoliko strukturnih mjera, zbog čega joj prijeti suspenzija povoljnog tretmana dospijeća njezinih dugova.
Je li zbog navedenih i drugih rizika trebalo nastaviti snažnu fiskalnu konsolidaciju koja se dogodila ove godine? Na to pitanje odgovor daje teorija javnih financija koja izračunava strukturni deficit. Obrazloženje obračuna strukturnog deficita nadilazi mogućnosti ovog članka, ali, ukratko, radi se o korekciji ostvarenog deficita proračuna naviše ili naniže, ovisno o ciklusu u kojem se ekonomija nalazi. Kada je ekonomija u recesiji, onda postoji bonus (negativan jaz BDP-a) koji dopušta veći deficit, a kada je ekonomija u ekspanziji (pozitivan jaz BDP-a), bonus se gudi i očekuju se veće uštede za teška vremena. Proračun za iduću godinu bilježi rast strukturnog deficita jer će rast BDP-a biti veći od potencijalnog BDP-a, što će dovesti do rasta prihoda koji bi se trebali uštedjeti za smanjenje deficita i javnog duga. Stoga će biti presudno da se proračun izvrši kako je planirano na prihodnoj stani, dok bi na rashodnoj dobro došlo malo slabije izvršenje od planiranog, a za to će trebati sreće. Proračun prema očekivanjima Ministarstva financija (vidjeti grafikon) ide u dobrom smjeru, ali bit će potrebno puno opreza i sreće s obzirom na rizike i potencijalne obveze prema sindikatima i bankama.
Često se u ovom tekstu spominje sreća, koja će nam svima trebati u idućoj godini, pa koristim priliku da svima poželim puno sreće u 2017. godini.
* Autor je zaposlen u Hrvatskoj narodnoj banci i potpredsjednik je Povjerenstva za fiskalnu politiku. Stavovi autora izneseni u ovom tekstu ne predstavljaju stavove institucije u kojoj je zaposlen