- Nekad smo na poslovnim sastancima sjedile kao duhovi. Neprimjetne. Okružene muškarcima koji nas u početku nisu ozbiljno shvaćali - govore nam sestre Martina i Arijana Drezga, vlasnice tvrtke Pile i vile, koja uvozi alate i strojeve za uređenje šuma, parkova i vrtova, o svojem iskustvu poslovanja u muškom biznisu. Danas je ipak bolje.
- Sad su se već navikli. Ljudi zapravo vole s nama raditi. Naime, žene imaju karakternu osobinu koju muškarci najčešće nemaju, a to je brižnost. Brižnost prema radniku, poslu, suradniku, partneru... I to ljudima odgovara. Sad je i njima mnogo jasnije kako s nama treba surađivati, a i nama kako s njima: ne moramo sjediti na pivu i janjetini da bismo se nešto dogovorili - naglašava Martina.
Tvrtku su preuzele od oca koji je biznis pokrenuo s prijateljem 1991., nakon što je ostao bez posla. Nekoliko godina poslije partneri su se razdvojili, Pile i vile postale su zastupnik za brend Husqvarna, a posao se počeo ubrzano razvijati.
Osobni razvoj
Tata je u posao uvodio najprije jednu pa drugu kćer.
- Dok smo svi zajedno radili, generacijski jaz itekako se osjećao. Potom je Arijana u jednom trenutku preuzela tvrtku - prisjeća se Martina. Njih dvije su 2009. informatizirale tvrtku, a upravo su u potrazi za novim radnicima. Sada zapošljavaju 24 osobe, a plaća im je u prosjeku 7,5 tisuća kuna.
- Traženje ljudi za naš sektor i naš posao uvijek je teško i zahtjevno. Zato često i u svojim redovima tražimo najbolje ljude za određenu funkciju ili radno mjesto. Mnoge od njih dodatno smo educirali, tražili im najbolje pozicije unutar tvrtke. Atmosfera je ležerna, ali odgovornost postoji. I to pojedinačna odgovornost - objašnjavaju.
Prije nešto više od godinu dana i njih dvije su shvatile da se moraju povući i prepustiti svakodnevicu tehničkom direktoru. Točnije, direktorici. Priznaju i da je među njima bilo i razmirica i rasprava, ali to ih je, kažu, potaknulo na osobni razvoj pa sada uspješno nalaze kompromis.
- Podijelile smo posao po afinitetima. Arijana vodi financije i nabavu, a ja prodaju i marketing - objašnjava Martina.
Firma je firma, kažu. Neovisno o tome prodaju li se pile ili maskare.
Ipak, kažu, malo je muškaraca koji to mogu pratiti, a s time će se složiti i druge žene u čijoj poslovnoj svakodnevici prevladavaju muškarci. Susretale su se i s udvaranjima, podcjenjivanjem ili odbijanjem, što su ipak pripisale težini poslova. Bilo da prodaju pile, popravljaju plamenike ili obilaze kamenolom, naše su sugovornice mahom sretne u svojem poslu.
Muški svijet Andreja Šmintić, šefica tvrtke Hidroterm, također je rijetka žena u muškom okruženju. Njezin je sektor energetika, a njezina tvrtka bavi se održavanjem plamenika i kotlovnica.
- Još kao studentica Filozofskog fakulteta došla sam u obiteljsku tvrtku. To je bilo 1993. godine. I ostala - prisjeća se Andreja koja je službeno postala direktorica 2007.
Priznaje nam i da je još kao djevojčica, dok su se njezine prijateljice igrale u dvorištu, ona slagala plamenike i u tome je bila dobra. Bilo je, priznaje, u njezinu okruženju i pokušaja udvaranja, ali ona bi tada zauzela stav i eliminirala takvu komunikaciju u startu.
- Što sam starija, manje je toga - kaže uz smijeh.
Važno je, naglašava, dobro se educirati.
- U muškom svijetu morate znati posao. Kad znate, oni ustuknu jer vi vodite glavnu riječ. Žena, nažalost, mora biti i više educirana nego muškarac i nije joj dopušten pogrešan korak jer će se takav duplo računati - tumači Andreja.
- Na kongresima je znalo sjediti četrdesetak muškaraca, a ja im predajem. I svi slušaju. Prijateljice me znaju pitati zar mi nije dosadno među muškarcima, ali meni je to super - kaže Andreja.
Šefica kamenoloma
Marija Ivanić direktorica je tvrtke Arkada iz Duge Rese koja u vlasništvu ima i kamenolom u Zvečaju. Šefica kamenoloma je od davne 1980., a cijele tvrtke od 1994. godine.
- S muškarcima nisam nikada imala nikakvih problema. U poslu uopće nema veze tko je žensko, a tko muško. I nikada zbog toga što sam žena nisam doživjela nikakvu diskriminaciju. Vjerujem da je to sve do nas. Kako se postavite. Ako vam je sve problem, vi ćete ga i vidjeti svagdje - objašnjava Marija, u čijoj je tvrtki 70 zaposlenih. Među njima je samo šest žena i one mahom rade u uredu. Osim jedne. Za šeficu operative postavila je također ženu - Anitu Isabegović.
Građevina, doduše, i jest većinom muški sektor, a posebno je bila u vrijeme kad se Marija školovala. Kaže nam i da je dobra šefica toj većini muškaraca. - Kad izgradiš tvrtku od 70 ljudi, onda ste vi tim - tumači iskusna upraviteljica.
Odbijenice
Diplomirana inženjerka rudarstva Anita Isabegović već deset godina radi u muškom sektoru, trenutačno kao desna ruka gospođe Marije. Iako joj je studij rudarstva bio drugi izbor, kad je krenula, svidjelo joj se. I profesori i atmosfera.
- Tada nas je bilo 10, 20 posto djevojaka, a danas je, vjerujem, i više. U početku je bilo teže naći posao jer sam bila bez iskustva, ali uspjela sam. Ovo mi je već treća firma. Doduše, bilo je odbijenica u počecima jer sam žensko, a vjerojatno zato što posao zaista ni nije bio za ženu, zbog radnih uvjeta, težih poslova, terena... No, nisam nikada osjetila nikakvu diskriminaciju. Sva moja iskustva su pozitivna, posebno na ovom radnome mjestu gdje se svi poznajemo jer smo iz istog kraja i ja sam potpuno ravnopravna sa svojim kolegama - zaključuje Anita.