Netko je svojedobno zapisao da bi svatko onaj tko se odluči kandidirati za neku političku funkciju morao biti spreman za to da će njegova osobnost biti stavljena pod rendgen. Ipak, bilo bi pogrešno smatrati kako se to odnosi samo na pitanja karaktera, osobnih uvjerenja i vrijednosti. Podjednako je važno, ako ne i važnije, skrutinizaciji izložiti prošlo djelovanje i buduće planove za djelovanje onih koji aspiriraju obnašati visoke državne funkcije. U tom kontekstu, postavljanja onih pitanja koja se trebaju postaviti, krije se uloga medija kao alata demokracije.
Upravo s tim ciljem Globus je kompilirao dva kontingenta od po deset pitanja - svaki namijenjen jednom od dvoje preostalih predsjedničkih kandidata. Pitanja su to za koja ocjenjujemo da tretiraju najspornije epizode iz dosadašnjeg političkog djelovanja kandidata, bilo kao zahtjev da se o tim epizodama očituju, bilo kao zahtjev da se nastavno na njih jasno politički obvežu za budućnost.
To sasvim sigurno nisu jedina pitanja koja bi valjalo postaviti Kolindi Grabar-Kitarović i Zoranu Milanoviću, ali neosporno jesu pitanja na koja bi oni morali odgovoriti.
Nažalost, te odgovore nećete moći pročitati u Globusu jer su se iz stožera obaju predsjedničkih kandidata ljubazno zahvalili na mogućnosti da na taj način budu intervjuirani za magazin koji držite u rukama.
Bilo bi pretenciozno tvrditi kako je ta nevoljkost posljedica neugodnosti pitanja koja su im postavljena. Možda se radi o nedostatku vremena, možda o strategiji kampanje... Ipak, neosporno jest da su ova pitanja, barem trenutno, neodgovorena. A to, sasvim sigurno, nije dobro za demokraciju. Još gore bi bilo da u takvoj situaciji dočekamo 5. siječnja.
Pitanja su postavljena. U nedostatku odgovora, i šutnja će biti jasna poruka...
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa.
