Već ste trebali zvati MMF

Kenneth Rogoff bio je i dvije godine glavni ekonomist Međunarodnog monetarnog fonda, od 2001. do 2003., napisao je čitav niz knjiga i redovito analizira međunarodne ekonomske odnose - bilo pismeno ili uživo - u svim relevantnim svjetskim medijima.

Među prvima je upozoravao da ono što se svijetu dogodilo nije obična recesija, da će Europa njome biti naročito pogođena i da će se sustavi početi urušavati kad se ne bude moglo pronaći političko rješenje. Uglavnom, ono što je govorio još prije godinu dana, pokazalo se sasvim točnim. Jedna je od njegovih teza i ta da će srednjoeuropske ekonomije dosta patiti zbog ovakve situacije jer nisu spremne ni sposobne oduprijeti se krizi.

No, postoji i utjeha. Rogoff je lani objavio važnu i veliku knjigu, u suradnji s Carmen Reinhart: “This time is Different: Eight Centuries of Financial Folly” - ili “Ovaj put je drugačije - osam stoljeća financijskog ludovanja”, iz koje je posve jasno da su krize, kao i ratovi, stalno stanje ljudskog roda. Doživljavali su ih naši preci, proživljavamo ih i mi. Svijet zbog toga neće stati, kaže uvodno Rogoff. I da, to je određena vrsta utjehe.

Ekonomski velikan - koji se zbog MMF-ove uloge upustio u javnu debatu s Josephom Stiglitzem, “pokajnikom” međunarodnih financijskih institucija - ujedno je i šahovski velemajstor. Bio je čudo od djeteta i jedan od najboljih američkih šahista za svoju dob.

“Boravio sam u Zagrebu između šest i osam tjedana 1971. i igrao sam na velikom međunarodnom turniru koji je trajao nekoliko tjedana. No, proveo sam neko vrijeme i u Sarajevu i nešto manje u Beogradu. Bio sam tamo ne samo da bih sudjelovao na turnirima nego da bih i učio.

Jugoslavija je možda bila druga po jačini u svijetu po pitanju šaha, naravno, prvi je bio Sovjetski Savez, ali u Jugoslaviji su igrali zaista sjajni igrači. Jako mi je bilo lijepo u Zagrebu, družio sam se s Bojanom Kurajicom, on je 1965. bio juniorski prvak svijeta i jako je volio Split, puno mi je o njemu pričao. Nisam nikada bio tamo, ali kao da jesam koliko mi je govorio o njemu. Bojana se najživlje sjećam.”

Stvari su se, naravno, dramatično promijenile od vaših uspomena na sedamdesete do danas. Upravo je objavljena vijest da su analitičari švicarskih banaka zaključili da će euro postojati još samo nekoliko dana. Dijelite li vi to mišljenje? Hoće li euro opstati?

- Postoji vrlo, vrlo velika mogućnost da će barem 2-3 zemlje ispasti iz eurozone i ostati izvan nje idućih 5 godina. Naravno, ne smijemo potpuno isključiti ni mogućnost da će eurozona potpuno kolabirati i propasti. No, ja vjerujem da će se očuvati jezgra eura, ali samo ako se zemlje odluče na promjenu europskog Ustava, jer sadašnja regulativa i sadašnji način upravljanja eurozonom nisu adekvatni za prevladavanje ovakve krize. S jedne strane, europski lideri uvijek su željeli ostvariti ideju da se Europska Unija jače poveže, da postaje integralnija u ekonomskom i fiskalnom smislu. No, ono što su planirali da će se napraviti u idućih 30-40 godina, sada će morati učiniti u idućih 30-40 dana.

Hrvatska još nije članica ni EU, a kamo li eurozone. Je li to olakotna okolnost?

- Apsolutno, vjerojem da biste trebali biti sretni i zahvalni što niste u eurozoni. Eurozona je veliki nered koji će teško biti pospremiti. No, to naravno ne znači da se trebate obeshrabrivati od zajedničke europske ideje.

INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA