Visoki, suhonjavi 16-godišnjak bio je na palubi njemačkog broda SS Eider 17. listopada 1885. koji se približavao obalama Manhattana. U novi svijet krenuo je sam, s malim kovčegom i nekoliko komada odjeće otisnuvši se iz bremenske luke i ostavljajući za sobom osiromašenu obitelj u Kallstadtu, mjestašcu u vinorodnoj regiji Bavarske. Taj dječak zvao se Friedrich Trumpf.
U Registracijskom centru za imigrante Castle Garden, u koji se tog jesenskog dana prijavio s ostalim suputnicima, zabilježeno je njegovo ime te da je rođen u Njemačkoj i da je po zanimanju “farmer”. Mladi će pridošlica uskoro amerikanizirati svoje ime u Frederick Trump, no značenje prezimena ostat će isto kao u njemačkom - karta koja dobiva, adut, as iz rukava... Kad se njegova obitelj doselila u Kallstadt u 17. stoljeću, prezime im je bilo Drumpf, no srećom po nasljednike, ime im se s vremenom preobrazilo u sličnu, ali zvučniju varijantu. U New Yorku je mladog Trumpfa dočekala starija sestra, ponosna majka novorođene kćeri, koja se činila zadovoljna životom u novoj domovini. I njezin mlađi brat imao je namjeru zauvijek ostati u novom svijetu. Njemačku je, uostalom, napustio prije obaveznog trogodišnjeg služenja vojske, a u rodnom kraju nije bilo potrebe za brijačem, što je bio njegov zanat. Obitelj je bila velika i kao mlađi sin nije se mogao nadati komadiću vinograda da prehrani sebe i buduću obitelj.
No zato se početak u novoj domovini činio obećavajućim. Već na putu iz luke ponuđen mu je posao u brijačnici u jednoj od njemačkih njujorških četvrti. New York, njegova nova adresa, cvjetao je i naočigled se širio, stvarajući nove pripadnike sloja američkih tajkuna poput Rockefellera i Vanderbilta koji su svoja nevjerojatna bogatstva stvorili od nule i ušli u legendu. Frederick je nakon šest godina rada u brijačnici shvatio da i on želi postati jedan od njih.
Šansu da ostvari svoj američki san vidio je na Zapadu. I tako se pozdravio sa sestrom i preselio se u gradić na Zapadnoj obali. U Seattle su se u to doba slijevali drvosječe i rudari, koji su i posljednji teško zarađeni cent ostavljali u salunima i bordelima koji su se množili u jednoj od gradskih četvrti. Upravo u njoj mladi Trumpf otvorio je svoj prvi biznis, krčmu “Puddle Dog”, u kojoj je točio alkohol, a nudile su se i žene. Tamo je, 1892. godine, postao naturalizirani američki državljanin i promijenio ime. No, i dalje je imao na oku potencijalno bolju šansu za veliku i brzu zaradu.
Kad je 1894. godine čuo da tada najbogatiji čovjek na svijetu John D. Rockefeller pokreće rudarski biznis u obližnjem gradiću Monte Cristo, Trump nije čekao ni trenutka, nego je odmah pronašao najbolju lokaciju u gradu te na parceli koja zapravo nije bila njegova otvorio novi hotel i restoran. No, veliki preokret dogodio se u srpnju 1897. godine kad je Seattle Post-Intelligencer objavio naslovnicu s naslovom “Zlato, zlato, zlato!” i članak o novom El Doradu u Kanadi. Trump je prodao sve što je imao i krenuo za 100.000 lovaca na zlato put Yukona. Spretni njemački imigrant shvatio je da više može zaraditi na kopačima nego da se sam primi lopate. Prvo je postavio šator na kopačkoj ruti, a potom su se on i njegov partner preselili još sjevernije te otvorili dva restorana s hotelom i salunom, prvo u danas napuštenom gradiću Bennettu pokraj istoimenog jezera, a poslije u gradu Whitehorsu.
Bilo je to mjesto s daškom luksuza – drvena dvokatnica nasred blatnjave ulice okružena šatorima posluživala je lososa i različito meso poput patke, guske, labuda, zečetine, kozletine, ovčetine, losa i vjeverice. Zvao se “New Arctic Restaurant and Hotel”. Ponovno nisu nudili samo hranu i smještaj. Jedan novinar zapisao je kako “Arctic ima najbolji restoran za samce, ali časnim ženama ne savjetuje da tamo prenoće jer će biti izložene odvratnim komentarima”.
“Sobe za dame”, kako je Trump reklamirao izbe za prostitutke u novinama, bile su opremljene vagama za mjerenje zlatne prašine kojom su se plaćale njihove usluge, a u salunu se služio i alkohol. Trump je bio i kuhar i konobar i izbacivač. Nakon tri godine primijetio je da zlatna groznica jenjava i odlučio je da se sa ušteđenim bogatstvom vrati u rodnu Bavarsku. Prodao je svoj udio u biznisu i s oko 500 tisuća dolara u današnjoj vrijednosti sada 32-godišnji Trump ponovno se ukrcao u brod i otisnuo preko Atlantika. Rodno selo nije se puno promijenilo osim što je susjeda Elizabeth Christ, koja je kad je otišao imala samo pet godina, sada već odrasla i Trump ju je zaprosio. Možda bi rodonačelnik dinastije Trump ostao živjeti u Kallstadtu da su mu njemačke vlasti oprostile što je pobjegao od vojne službe. Deportirali su ga pa se s trudnom suprugom vratio u New York. Kupio je kuću u Queensu i počeo raditi kao brijač i voditelj restorana. U zahtjevu za putovnicu 1905. godine kao zanimanje je naveo “voditelj hotela”. Potkraj života počeo se zanimati za biznis s nekretninama u Queensu i kupio je nešto zemlje, ali novi smjer u karijeri nije dugo potrajao. Frederick je umro 1918. sa samo 49 godina od upale pluća, ostavivši za sobom udovicu Elizabeth i troje djece.
Donald sa suprugom Ivanom, majkom Mary Anne i ocem Fredom u Hotelu Plaza u New Yorku 1989.
Najstariji sin - zvao se po ocu Fred – imao je tada 13 godina. Fred je od oca naslijedio poduzetnički duh i želju za bogaćenjem. Nije bilo načina da to ostvari školovanjem pa je već s 15 godina odlučio raditi pohađajući usput srednju školu i izučavajući stolarski zanat. Misli mu je privlačilo graditeljstvo, ali znao je da nema uvjete da se ubaci u “veliku ligu”. Stoga se okrenuo garažama. Automobili – revolucionarno prijevozno sredstvo - osvajali su tih dana njujorške ulice, a ponosni vlasnici trebali su “kuće” i za njih. Fred se bacio na posao. Kako mu je bilo samo 15 godina i nije zakonski mogao potpisivati čekove, posao je pokrenuo s majkom koja je odrađivala taj dio. Kompanija se zvala Elizabeth Trump & Son i postat će temelj budućem građevinskom carstvu – današnjoj kompaniji Trump Organization. Prvu kuću sagradio je sa 17 godina, a potkraj 20-ih radio je po Queensu, šireći se kasnije na Brooklyn. Obiteljske kuće gradio je i prodavao za približno četiri tisuće dolara. Kad je tržište zbog Velike depresije utihnulo, okušao se u malo drukčijem biznisu. Koncept supermarketa u to je vrijeme bio nov, ali kad je Fred otvorio Trump Market, oglas “Poslužite se sami i uštedite” pokazao se kao pun pogodak. Godinu dana kasnije prodao je trgovinu trgovačkom lancu i vratio se građevini. Za razliku od oca, bio je poznat kao vrlo štedljiv. Oženio se 1936. Kao i otac, a poslije u više navrata i sin Donald, Fred je također pokazao do Trumpovi preferiraju strankinje.
Mary Anne MacLeod, njegova izabranica, stigla je u posjet sestri u Ameriku iz Škotske. Ubrzo nakon dolaska u New York na jednoj je zabavi upoznala mladog građevinara. Zajedno će dobiti petero djece.
Biznis njezina muža dobro je napredovao. Za vrijeme rata Fred Trump je putem stečenih kontakata dobio ugovore s državom gradeći barake i jednostavne stanove za osoblje američke mornarice blizu velikih brodogradilišta na Istočnoj obali. No, tek nakon rata posao je eksplodirao. S povratkom tisuća vojnika povoljni stanovi spremni za useljenje bili su vruća ali rijetka roba. Jeftini građevinski projekti pali su na leđa državnih i gradskih vlasti, a one su imale ispražnjene račune. Kad se Federalna agencija za stanogradnju (FHA) napokon uključila i počela izdavati jeftine kredite i državne poticaje za gradnju novih stambenih nebodera, jedan od prvih developera koji je njušeći priliku stao u red bio je Fred Trump.
Poslijeratni period bio je vrijeme kad se najviše obogatio ne samo gradeći stanove u velikodušnom partnerstvu s državom - koja je tada još njegovala ideal “riješimo stambeno pitanje građana” - nego i iznajmljujući ih. Ciglu po ciglu, a Fred je navodno koristio onu crvenu jer je bila peni jeftinija, carstvo je raslo. Hodnici su imali tepihe, ali nije bilo klimatizacije.
Izgradio je naselje Shore Haven u Bensonhurstu 1949. godine. Godinu dana kasnije 2700 stanova u Beach Havenu kraj Coney Islanda. Trump Village s 3800 stanova, jedini projekt na koji je, za razliku od sina, Fred stavio obiteljsko prezime, dovršen je 1963. na Coney Islandu. Do 1968. Fred Trump posjedovao je 27.000 stanova u Brooklynu i Queensu. Postao je poznato graditeljsko ime, jedan od ljudi koji su izmijenili lice New Yorka. Za razliku od svog globalno poznatog sina, Fred Trump nije gradio penthouse. Gradio je obične stanove za obične ljude i nikad to nije promijenio. Do kraja života – a proživio je lijepe 93 godine – Fred Trump zgrnuo je bogatstvo koje se u trenutku njegove smrti 1999. procjenjivalo između 250 i 300 milijuna dolara.
Međutim, to bogaćenje nije prošlo bez mrlje na njegovu imenu. Povjerenstvo američkog Senata otvorilo je 1954. godine istragu o napuhanim cijenama stanova u Beach Havenu, optuživši ga da je profitirao za 3,7 milijuna dolara. Bilo je to tijekom istrage niza njujorških graditelja koji su dobro zaradili koristeći raznorazne rupe u zakon na programu čiji je cilj bio pomoći američkim ratnim veteranima, gradnjom povoljnih, a kvalitetnih stanova. Protiv Trumpa podiglo je potom tužbu i 2500 njegovih stanara, tvrdeći da su i stanarine napuhane zbog preuveličanih troškova gradnje. Trump je, navode američki mediji, na suđenju po držanju i retorici bio slika i prilika svojega sina, mada nešto šarmantnija verzija.
Jedna od osoba koja ga je naročito mrzila bio je, nedavno se otkrilo, poznati američki kantautor Woody Guthrie, koji se kao ratni veteran uselio u jedan od njegovih bruklinških stanova 1950. godine. Američki nezavisni medij The Conversation objavio je nedavno kako je upravo Fred Trump poslužio kao inspiracija za neke od najgorčih Guthriejevih stihova te da je među njegovim zapisima pronađena pjesma o poticanju rasne mržnje s naslovom “Old Man Trump” - Stari Trump. Čini se, naime, da je “stari Trump” odveć entuzijastično poštovao smjernice agencije FHA o izbjegavanju “neharmoničnog iznajmljivanja stanova”, a to je, napisala je biografkinja Trumpovih Gwenda Blair, bila kodna fraza za prodaju i iznajmljivanje stanova Afroamerikancima u bjelačkim kvartovima. Guthrie nije doživio dva sudska procesa koja su zbog rasne diskriminacije sedamdesetih godina, kad se mladi Donald već priključio očevu biznisu, pokrenuta protiv Freda Trumpa. Kako je napisao novinar Wayne Barrett u Village Voiceu 1979., Odjel za ljudska prava američkog ministarstva pravosuđa pokrenuo je dvije parnice, jednu 1973. i drugu 1978. godine, protiv Freda Trumpa zbog ponašanja agenata zaduženih za iznajmljivanje stanova u njegovim zgradama. Trumpovi zaposlenici priznali su da su na aplikacije za stanove, koje su slali u centralni Trumpov ured, stavljali oznake o rasi. Trojici vratara rečeno je da odbiju zainteresirane crnce na način da im kažu da su svi stanovi već puni ili da im lažu o visini stanarine. Jedan od upravitelja svjedočio je da mu je Trump naložio da crnce šalje u središnji ured, a bijelce odmah primi.
Dodatne optužbi na račun rasizma Freda Trumpa uskrsnule su nedavno pronalaskom članka iz New York Timesa iz 1927. godine, kad je Fred imao 22 godine. U njemu se navodi kako je Fred Trump iz Queensa uhićen s još nekoliko muškaraca na prosvjedu Ku Klux Klana. Trump je, navodi se u članku, pušten i protiv njega nije podignuta tužba. Međutim, taj novinski isječak ne može se uzeti kao dokaz njegove povezanosti s rasističkom organizacijom. Jedna je od zanimljivosti da je Fred Trump cijeli život tvrdio da je dijete švedskih imigranata. Među njegovim stanarima bilo je puno Židova, a Nijemci nisu bili popularni poslije rata pa je stari Trump pribjegao toj laži.
Svoje bogatstvo dodatno je proširio iskoristivši recesiju u 70-ima za kupnju zgrada za iznajmljivanje od drugih graditelja koji su upali u probleme. Potiho i u tajnosti kupio je niz nekretnina znajući da će cijena porasti. U tom trenutku u obiteljskom poslu već mu je pomagao sin Donald, koji je za razliku od oca sanjao o “velebnim, luksuznim zdanjima”, s velikim ogledalima i svjetlucavim površinama, stanovima za bogataše. Umjesto cigle, želio je staklo i visoke nebodere, s mramornim lobijem i drveninom od mahagonija. Dakako, umjesto Queensa i Brooklyna želio je Manhattan.
Prva zgrada koju je sagradio bila je Trump Tower na Manhattanu početkom 80-ih uz pomoć, kako je kasnije izjavio, očeve male pozajmice od milijun dolara. Uslijedilo je njegovo manijakalno posuđivanje od banaka i deseci blještavih stambenih zgrada, hotela, kasina i golf-terena, luksuznih mada poprilično napirlitanih građevina s obiteljskim prezimenom u nazivu. Dok su stanarine u očevim stanovima u sedamdesetima bile oko 220 dolara na mjesec, a danas se kreću oko 670 dolara, stan u Trump Placeu, na Upper West Sideu, iznajmljuje se za 3700 dolara mjesečno, a prodaje za više od tri milijuna dolara. Sin Donald pokazao se kao još uspješniji do svojeg oca, i to je svagdje isticao.
No, osim zgrada sa svojim imenom, Donald Trump je s godinama nagomilao i 150 sudskih tužbi, a za razliku od oca imao je najmanje pet korporativnih bankrota. “To se događa svim poduzetnicima, rekao je izjavivši nedavno da je težak gotovo devet milijardi dolara. No, poznati indeksi tvrde da je ta cifra bezobrazno pretjerana. Prema Forbesu, Trumpova neto vrijednost je upola manja, a Bloomberg News procjenjuje ga na 2,9 milijardi. Međutim, njegova imovinska kartica zapravo je velika enigma. Politički protivnici optužuju ga da jedini još nije objavio poreznu karticu zbog “potencijalno eksplozivnog sadržaja”.
Njegovi kritičari, poput Jeromea Tuccillea, autora Trumpove biografije, kažu kako je “svoje” projekte uglavnom gradio u partnerstvu s drugima koji su uložili sav ili veći dio kapitala dok je njegov najveći ulog bilo tek razvikano obiteljsko ime. Mnogi od tih projekata su bankrotirali, no on je uvijek uspio izbjeći osobni bankrot. Većina njegova bogatstva zapravo dolazi od licenci na ime Trump i možda tu treba tražiti korijene njegova poslovnog samopouzdanja.
Trump je, naime, uvijek tvrdio da je poslovni genij, a i napisao je nekoliko knjiga o tome i kako postati poput njega. Posudio je svoje ime cijelom nizu proizvoda i usluga, s manje ili više uspjeha, ali Economist je analizirajući poslove koje je pokrenuo zaključio kako je Trump vrlo prosječan biznismen. Mnogi se slažu da je najveća vrijednost koju je stvorio Friedrichov unuk upravo brend. Donald Trump ispravno je procijenio važnost brendiranja stvorivši s vremenom od sebe reality i TV zvijezdu i postavši globalno poznat. Pitanje je samo hoće li taj brend biti dovoljan za njegov najnoviji biznis-projekt – posao u Ovalnom uredu.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD SRIJEDE:
