Max Schmeling u zagrebačkoj Areni

Nakon Beyonce, Tonija Cetinskog i rukometaša, zagrebačku Arenu ispunio je i Max Schmeling. U zamračenoj, zadimljenoj i polupraznoj Areni tek je stotinjak kostimiranih statista, no ostatak gledališta lako će se ispuniti tisućama kompjuterski generiranih gledatelja. Naime, u produkciji Boll AG-a i Jadran filma u Zagrebu se upravo snima ”Schmeling“, njemačko-hrvatski biografski film o boksaču čija je životna priča postala djelićem priče o 20. stoljeću.

Razjarena publika. Dok Max Schmeling kojeg je utjelovio Henry Maske (svjetski boksački prvak s početka 90-ih i osvajač zlatne olimpijske medalje u Seoulu) ulazi u ring berlinskog Sportpalasta, gomila ga zasipa kuglicama papira i prati poklicima neodobravanja. Redatelj Uwe Boll, šireći ruke, potiče publiku na snažniju reakciju. Statisti na to odgovaraju glasnim BUUUU! – koji sasvim gromoglasno odjekuje Arenom.

Uweu Bollu (Wermelskirchen, Njemačka, 1965.) nije nepoznato stajati usred neprijateljske gomile. U posljednjih nekoliko godina on se pretvorio u najomraženijeg redatelja na svijetu: filmaša kojeg trenutačno svi ”vole mrziti“. Njegovi filmovi redovito dobivaju najslabije ocjene na Internet Movie Databaseu. ”Barschel – Mord in Genf?“ ocijenjen je nevjerojatnom ocjenom 1,9, - u rasponu ocjena od 1 do 10 - “Bloodrayne“ 2,6, a “Alone in the Dark“ i “House of the Dead“ nalaze se na samom dnu liste 100 najgore ocijenjenih filmova IMDB-a... Filmovi Uwea Bolla redovito dobivaju i pregršt nominacija za Zlatne maline. On je sam “osvojio“ nekoliko Malina u kategoriji “najgoreg redatelja“, a ove godine je dobio i nagradu za “najgore karijerno postignuće“.

Peticija protiv Uwea Bolla. Ništa bolje Uwe Boll ne stoji ni s komercijalnom prođom svojih filmova: BUUUU! kritike i publike u ovom slučaju je jednoglasan. Primjerice, “Alone in the Dark“ zaradio je četverostruko manje nego što je koštao, “BloodRayne“ sedmestorostruko manje, a “In the Name of the King“ više nego 12 puta manje. Ni ostali Bollovi filmovi nisu bili komercijalni uspjesi.

Štoviše, moglo bi se reći da gledatelji počinju i organizirano djelovati protiv Uwea Bolla. Prošle godine u britanskom dnevnik Guardian pojavio se članak u kojem se tvrdilo kako je Boll obećao da će prestati snimati filmove ako to peticijom na internetu od njega zatraži milijun ljudi. Do ove godine peticiju je potpisalo 335.000 osoba...

Na svoj zagrebački set Uwe Boll je došao u staroj Adidasovoj trenirci, kakvu obično nose vodoinstalateri kada rade u “fušu“. Taj modni prekršaj dobra je ilustracija njegova životnog stila. Uwe Boll zapravo je autentični “maverick“, filmaš koji prkosi svima, i svemu, prolazeći glavom kroz zidove. Dajući televizijske intervjue, Boll ima običaj kopati nos; s kritičarima razmjenjuje uvrede i udarce; a redatelje najskupljih hollywoodskih projekata javno proziva kao morone...

Protiv njega kao da je cijeli svijet, no on i dalje neumorno snima. Isprva je Boll u financiranju svojih filmova izvanredno koristio njemačke porezne olakšice: na određeni način, što su filmovi financijski slabije prolazili, to je investicija bila sigurnija! Danas je Boll postao pravi mag za pronalaženje financijskih sredstava. Budžeti njegovih filmova dosežu i do 60 milijuna dolara, oko njegovih produkcija okupljaju se bogati investitori, koje se moglo i u Zagrebu primijetiti – a on stoji usred svega toga, vladajući setom u svojoj staroj trenirci.

Redatelj s boksačkim rukavicama. Dok priprema scenu boks-meča između Schmelinga i Richarda Vogta (kojeg također glumi njemački boksač Arthur Abraham), Boll navlači rukavice i pomalo boksa s Maskeom, Abrahamom i njegovim trenerom Ulijem Wengerom. Na kraju se svi zajedno slikaju. Očito, ovo bi trebalo biti njegovo “životno djelo“; i zbog velike povijesne teme, i zbog ljubavi koju Boll pokazuje prema boksu. “Ja sam boksao 14 godina. Zajedno s Henryjem Maskeom odlučio sam snimiti pravi film o boksu, realističniji, s pravim borbama. Udarci koji glumci/boksači primaju na snimanju su stvarni, ali upućeni s 50%, 40% snage“, kaže Boll.

Mnogo realističniji boks Boll je demonstrirao kada je nekolicinu kritičara pozvao na boksački dvoboj. U ljeto 2006. svojih pet najgorih kritičara izazvao je na boks-meč u trajanju od 10 rundi! Pozivnice su dobili i Quentin Tarantino i Roger Avary. Ubrzo se pojavio i sponzor koji je cijeli događaj nazvao “Raging Boll“, po uzoru na Scorsessejev film “Raging Bull“ o Jakeu Le Motti. Pet je kritičara ušlo u ring, a Boll je dobio svih pet dvoboja. Kritičari su kasnije izjavljivali kako su mislili da je riječ o promotivnom događanju, kako nisu znali da ulaze u ring s iskusnim boksačem, a jedan je kritičar iz svega izašao i ozbiljnije ozlijeđen.

Danas je Boll uvjeren kako će se njegov odnos s kritičarima uskoro bitno poboljšati – i to ne samo zbog batina koje je podijelio. “Neki kritičari prosuđivali su me samo po mojim filmovima, temeljenima na videoigricama. No, posljednjih godina ne snimam više tu vrstu filmova. Moji recentni projekti uključuju filmove snimljene prema istinitim pričama, recimo istinitom događaju iz 2006., kada su u zatvoru u Njemačkoj trojica zatvorenika ubila suzatvorenika. A upravo sam se vratio iz Afrike gdje sam snimao film o Darfuru...“

Ukratko, Uwe Boll prima udarce, ali ne odustaje od borbe. Ono što ga čini posebnim posvećenost je filmu i sposobnost pronalaženja financijskih sredstava. “Novac je izuzetno važan. Kada bi odlučio snimati filmove, Bill Gates bi bio izvanredan redatelj – jer ima toliko novca. Svakom filmu treba određeni budžet za snimanje. S dva milijuna ne može se snimiti film o Maxu Schmelingu, niti se s dvadeset milijuna mogu snimiti ‘Pirati s Kariba’. Priča koju želite ispričati stvara budžet i obrnuto - budžet stvara film. Sa 120 milijuna budžeta ja bih snimao bolje filmove od Michaela Baya (redatelja ‘Pearl Harboura’, ‘Hridi’, ‘Armagedona’ i ‘Bad Boysa’ op.a.), a sa svojim bogatstvom Bill Gates bi bio bolji redatelj od nas obojice“, kaže Uwe Boll.

Ambiciozni projekt. “Schmeling“ je jedan od Bollovih autorski najambicioznijih projekata. U razgovoru za Globus Boll kaže da budžet filma iznosi šest milijuna eura, što je mnogo manje od budžeta njegovih posljednjih filmova. “No, u usporedbi s mojim većim, američkim filmovima, ‘Schmeling’ se snima prvenstveno za njemačku publiku. No, i u Hrvatskoj filmaši za svoj novac mogu dobiti puno toga. U Hollywoodu je sve ipak tri puta skuplje...“

Hrvatski dio postave. S Vinkom Grubišićem iz Jadran filma Boll se upoznao u Cannesu. Naklonost je bila obostrana i trenutačna, i čini se da bi “Schmeling“ mogao biti početak jednog dugog prijateljstva. Snimanje Schmelingove biografije počelo je 27. svibnja, a trebalo bi završiti 30. lipnja. Osim Arene, snimalo se na Velebitu, koji je glumio Kretu, a snimat će se i na različitim zagrebačkim lokacijama, u kojima će Zagreb glumiti Berlin. Od hrvatskih glumaca veće uloge u filmu “Schmeling“ imaju Sven Medvešek, Barbara Prpić, Vili Matula, Luka Peroš i Mile Kekin, a u filmu se pojavljuje i Stipe Drviš (kao sparing partner) te Željko Mavrović (manja uloga gledatelja boks-meča).

Uwe Boll je izuzetno zadovoljan i lokacijama na kojima se film snima, i hrvatskom ekipom koja uspijeva pratiti njegov nevjerojatno brz način rada: snimanja koja se rade bez proba i, često, suvišnih repeticija. Neki suradnici tvrde kako ne bi mogli pratiti takav tempo da nemaju mnogo iskustva, a Boll kaže da je ekipa ovdje mnogo bolja nego u Rumunjskoj, gdje je snimao nekoliko većih filmova. Također, usput najavljuje da će i nastavak “BloodRaynea“ snimati u Hrvatskoj.

UNOSAN POSAO

Nova velika koprodukcija Jadran filma

"Dolazak zvijezda više promovira turizam od skupih spotova CNN-a"

Vinko Grubišić, direktor Jadran filma, upoznao je Uwea Bolla prije četiri godine u Cannesu i odmah je počeo pregovarati da se neki od projekata realizira u Hrvatskoj. Film o Maxu Schmellingu završio je u Zagrebu tek nakon što je Boll ispitao ponude rumunjskih, bugarskih i mađarskih kompanija.

Da u pitanju nije “skroman zalogaj”, svjedoči i budžet od 7-8 milijuna eura te činjenica da je rad na “Schmellingu” za Jadran film podjednako unosan kao i na hollywoodskom “Lovu u Bosni” s Richardom Gereom. Hrvatsko poduzeće je na Bollovu filmu i koproducent, a suradnja bi se trebala nastaviti i na novom serijalu o Winnetouu. Jadran film je zadovoljan koprodukcijskim poslom jer je stigao u doba recesije, kada filmske kompanije u regiji životare. Možda bi se u Hrvatskoj više snimalo, smatra Grubišić, da država shvati koliko koristi ima od boravka stranih filmskih ekipa u nas: dolazak zvijezda više promovira hrvatski turizam nego skupi spotovi na CNN-u.

BIOGRAFIJA MAXA SCHMELINGA

"Arijevski nadčovjek" na strani židova

Svjetski prvak u teškoj kategoriji postao je dio nacističke propagande

Max Schmeling je bio svjetski prvak u teškoj kategoriji između 1930. i 1932. No, najpoznatiji je po dva meča s Joeom Louisom, američkim “Crnim bombarderom“, u kojima ga je nacistička propaganda, premda je bio tamnoput, predstavljala kao prototipa arijevskog nadčovjeka.

U toj propagandi Schmeling nije imao nikakvu aktivnu ulogu, a tek kasnije se saznalo da je nacistički Superman riskirao život kako bi krajem 30-ih spasio dvoje židovske djece. U ratu je bio pripadnik elitnih padobranskih jedinica. Sudjelovao je i u desantu na Kretu, nakon kojeg je Wehrmacht, zbog velikih gubitaka, odustao od velikih padobranskih ofenziva... Nakon rata, i par težih poratnih godina, Schmeling je postao predstavnik Coca-cole za Njemačku.