Liježem na leđa i diram klitoris, razmazujući sluz po stidnim usnama. S obzirom da se kapsula sporo okreće, svaki od muškaraca željno iščekuje svoj red i simetralu s mojim međunožjem. Suzdržavam se od orgazma kako bi svi barem nekoliko puta mogli temeljito promotriti što rade moji prsti. Uzbuđuje me njihova koncentriranost na mene pa uskoro počinjem glasno svršavati. Zdrava sperma nekih od njih pršti po kapsuli poput mlaza vode iz gumenog crijeva – i tako dalje...
Ovo je bio odlomak iz romana Marine Krleže, ali ima toga još, i još...
Šest autora, od kojih dvije žene – jedine koje su nastupile pod svojim imenom! – napisali su ili pišu šest eroto/pornografskih romana, a njihov urednik, übergradski tip, koji po prekrasnom predproljetnom danu sjedi zatvoren na prvom katu trgovačkog centra u pomalo nečistom prostoru – tamo je, naime, želio da se nađemo – u mirisu hrane, okružen sintetikom iz jeftinih trgovačkih lanaca, betonom i staklom, i... dobro, čoporom srednjoškolki koje markiraju i puše... Pero to opravdava činjenicom da tu može sjediti sa psom od kojeg se ne odvaja.
Urednik biblioteke, znani erotofil, književnik, publicist i urednik Pero Kvesić, pokreće biblioteku “50 nijansi crvene, bijele i plave”. Naravno, tu je igra riječima na “50 nijansi sive” koja je u zadnje dvije godine pomela svjetko tržište. Pornografska je bibioteka Kvesićev dugogodišnji san, jer radeći u Vjesnikovoj press agenciji dio njegova posla bio je da čita strane pornografske romane, koje su onda prevodili i objavljivali u Roto biblioteci koja se prodavala na kioscima.
“U velikoj tiraži!”, naglašava.
Najbolje nije objavljeno. “Čitao sam te romane u okviru svog osmosatnog radnog vremena, od gomile smeća do solidnih romana, a meni se srce cijepalo jer najbolje romane nismo mogli objaviti. Najbolji su obimom ili prelazili obim naše edicije, a pravo umjetničko djelo ne možeš kratiti, ili su bili prekratki, a umjetničko djelo ne možeš ni produžavati...”, kaže Kvesić.
“Već 20 godina tu i tamo sjednem s prijateljima izdavačima i nagovaram ih da pokrenemo kvalitetnu, uvjetno rečeno pornografsku, biblioteku. A uspjeh ‘50 nijansi sive’ koju su hitno preveli i kod nas, a onda i slične stvari iz svijeta dvojbene kvalitete, ne bi li se omastili s te trpeze, ponovo postavlja pitanje što s mnogim domaćim kvalitetnim piscima, od kojih neki pišu visokoerotiziranu prozu. Ali, sad smo našli smo izdavača, Novosti, i – idemo!”, najavljuje Kvesić. Prva knjiga u biblioteci, “Kirkin sindrom”, već je izašla.
Činjenica da su žene spremnije izići pod pravim imenom, a muškarci tek pod pseudonimom, Peru Kvesića uvjerava da su se stvari u zadnjih 25 godina jako promijenile, jer prije četvrt stoljeća su najrenomiraniji književnici u Startu i u Erotici objavljivali pod svojim imenom: Goran Tribuson, Pavao Pavličić, Stipe Čuić, Drago Kekanović... svi su oni imali erotsku priču u Startu.
“Lakše bih se sjetio onoga tko nije imao priču...”, kaže Kvesić.
“Slobodan Novak?”, nagađam.
“Ne bih rekao. Ne bih se začudio da sad uzmemo komplet onih deset godina koliko smo objavljivali erotske priče i da nađemo njegovu priču unutra.”
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....