Novakova: Što je ostalo od raja hrvatske elite

Kakva je to bila arhitektonska senzacija! Prozori na kućama i ljetnikovcima do tog su vremena bili manji, klasičnih dimenzija, balkoni tijesni, vile su imale zabate i kićena pročelja. Onda je izgrađena Novakova ulica, nova lokacija za stanovanje sva u zelenilu a istovremeno u strogom centru Zagreba. Bijela. Čista. Zgrade jasnih oblika. Veliki prozorski otvori, staklene stijene, otvorene vizure iz stanova, osunčani dnevni boravci i funkcionalne terase kao produžeci salona i dnevnog boravka. Sve okruženo parkovnim zelenilom. Bila je to promjena toliko šokantna kao što bi danas iznenađujuće izgledala ulica prozirnih kuća i stanova.

Novakova ulica ansambl je modernističkih vila iznimno visoke urbane i arhitektonske kvalitete, nastao između 1930. i 1941. Revolucija u gradnji dogodila se po uzoru na znamenite ulice Weissenhofsiedlung u Stuttgartu iz 1927. godine i na bečki Werkbundsiedlung iz 1932. godine. Sve je bilo rađeno posve u skladu s novim europskim trendovima. Zgrade u toj ulici koja se zmijoliko uspinje brežuljkom potpisuju velikani arhitekture – Slavko Löwy, Bogdan Petrović, Gomboš i Kauzlarić, Zvonimir Vrkljan, Zvonimir Pavešić, Ašer Kabiljo. Novakova se i danas visoko cijeni. Predmet je stručnog izučavanja i doktorskih disertacija, a ujedno i jedna od lokacija s najskupljim kvadratom stambenog prostora u Zagrebu, iako nije ni sjena idilične ulice iz 1930-ih.

Stojimo ispred stambene zgrade na broju 32 s velikim stražnjim dvorištem. Nekoć fascinantna vila s uličnim dvokatnim krilom danas djeluje, zbog pomalo izjedenog pročelja, zapušteno. “Imala je ovdje šest stupova i u sredini vodoskok, sjedili bismo ljeti u dvorištu u foteljama. Divota, nešto ljepše nisam vidjela”, prisjeća se Mirna Gojanović, čiji je otac 30-ih godina kupio čitavu novogradnju u ulici progresivnog stila. Investitor i arhitekt zgrade na broju 32 bio je Bogdan Petrović, koji potpisuje još četiri zgrade u Novakovoj.

Novakova ulica je nastala kao ishod privatne inicijative grupe investitora koji su projekte svojih kuća naručivali od različitih arhitekata, kroz razdoblje od desetak godina. “Djed je bio apotekar iz Vukovara. Prodao je kuću koju je imao na Ribnjaku, uzeo je kredit i kupio Novakovu 32 i jednu zgradu u Ratkajevom prolazu. Stanove je iznajmljivao i otplaćivo kredit najamninom. U ulici je bio niz najamnih vila. U to je vrijeme jedan stan kod nas iznajmio Julius Majner, vlasnik Kastner & Öhlera, kasnije Name”, priča nam Mirna Gojanović.

Investitori u Novakovoj ulici bili su pripadnici stasavajuće građanske klase međuratnog Zagreba, mahom predstavnici bankarske, trgovačke i industrijske elite.

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA