2000.-2003.

Crveno-žuta revolucija: Na krilima detuđmanizacije u zagrljaj sumnjičavoj Europi

Parlamentarni izbori održani 3. siječnja 2000. bili su druga velika prekretnica u kratkoj povijesti suverene hrvatske države
Dražen Budiša i Ivica Račan
 Goran Mehkek/Cropix

Dvije tisućita bila je godina krupnih, višestrukih političkih promjena. Ključna promjena dogodila se na samom početku godine, na parlamentarnim izborima održanim 3. siječnja. HDZ je na njima, nakon desetljeća apsolutne vladavine, poražen, a nedugo zatim poražen je i na predsjedničkim izborima. Prvi broj Globusa objavljen u 2000. na naslovnici je donio fotografiju dvojice koalicijskih partnera u izbornoj noći – lidera SDP-a i HSLS-a Ivice Račana i Dražena Budiše. Na njoj jedan drugome u znak izborne pobjede čestitaju s “give me five”. Debelim velikim slovima piše: “PROMJENA”.

Jedan od Globusovih komentatora u prvoj postizbornoj kolumni retorički pita: “Hoće li Ivica Račan, marksistički hegelijanac, konačno uvesti u Hrvatsku liberalni kapitalizam?” Potpredsjednik HSLS-a Goran Granić, koji će uskoro postati vicepremijer u novoj Račanovoj Vladi, nakon trećosiječanjskih je izbora izjavio: “Ovo je za nas veliki trenutak jer sad imamo priliku ostvariti svoje viđenje moderne Hrvatske.” Tadašnji potpredsjednik SDP-a i šef Budišina izbornog stožera u utrci za predsjednika države Zdravko Tomac najavio je: “Hitno ćemo ukinuti privilegije političara, dužnosničke plaće smanjiti za 40 posto i rasprodati skupocjeni vozni park.”

Smjena HDZ-a s vlasti izazvala je velika, nestrpljiva očekivanja različitih društvenih skupina: Zbor novinara elektroničkih medija organiziranih u Forum 21 traži hitne promjene na hrvatskoj javnoj televiziji i u ostalim medijima. Sindikati od nove Vlade traže reviziju pretvorbe i privatizacije. Udruga poslodavaca istodobno upozorava da bi donošenje zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije izazvalo nove nepravde. Donedavno vladajući HDZ obezglavljen nakon Tuđmanove smrti 10. prosinca 1999. i razdiran unutarnjim frakcijskim borbama koje su se razbuktavale u godinama njegove bolesti rapidno je gubio podršku. HDZ se nakon trećosiječanjskih izbora raslojava na tri glavne struje: onu Mate Granića koja uskoro napušta HDZ i osniva novu stranku Demokratski centar, te Pašalićevu i Šeksovu koje se nastavljaju boriti za prevlast u HDZ-u.

image
Naslovnica Globusa

“HDZ ne ide ukorak s vremenom. Ne bi bila nikakva tragedija da nestane s političke scene”, izjavio je u intervjuu u Globusu jedan od stupova te stranke i HDZ-ova režima 90- ih, prvi predsjednik Sabora Žarko Domljan. Priznaje da tako dramatičan poraz HDZ-a nije ni sanjao. “Nisam mislio da će se nakonTuđmanove smrti srušiti cijeli svod kojem je on bio zaglavni kamen.” Neki od vjernih članova HDZ-a ne mogu se oporaviti od izbornog poraza, a među njima je i nogometni trener Miroslav Ćiro Blažević. U veljači 2000. novinaru Globusa je re kao: “Još sam, sine, bolestan od izborne pobjede oporbe.”

U travnju 2000. na 5. Općem saboru HDZ-a za predsjednika HDZ-a izabran je kandidat kojega je podržao Vladimir ŠeksIvo Sanader, ali su se nastavile unutarstranačke frakcijske bitke između Sanaderove i Pašalićeve struje. U veljači 2000. u utrci za predsjednika države kandidat četiriju stranaka – HNS-a, HSS-a, LS-a i IDS-a – Stjepan Mesić u drugom je izbornom krugu pobijedio kandidata HSLS-a i SDP-a Dražena Budišu. Na pitanje koliko će predsjedničkih ovlasti imati Mesić nakon pobjede novinarima odgovara: “Onoliko koliko mi ih da Sabor” – najavljujući time da je spreman na ustavne promjene koje će donijeti razvlašćivanje šefa države i prebacivanje težišta izvršne političke moći s predsjednika na Vladu.

image
Stipe Mesić
Goran Mehkek/Cropix

U izbornoj noći u kojoj je Mesić izabran za drugog hrvatskog predsjednika u izbornom stožeru gubitnika Dražena Budiše nije bilo njegova koalicijskog partnera Ivice Račana. Taj detalj koji su mediji, uključujući i Globus, apostrofirali bio je prva vidljiva naznaka razdora među glavnim partnerima Račanom i Budišom, razdora koji će teško opteretiti rad nove Vlade. Dva mjeseca nakon smjene vlasti na nacionalnoj razini Globusovi novinari najavljuju i analiziraju izvanrednu smjenu vlasti u Gradu Zagrebu. U ožujku 2000. HDZ je u zagrebačkoj Skupštini izgubio većinu, što je dovelo do pada HDZ-ove gradonačelnice Marine Matulović-Dropulić i predsjednika gradske Skupštine Zlatka Canjuge. Do raspisivanja izbora Vlada je za upravljanje glavnim gradom odredila povjerenika, sveučilišnog profesora Josipa Kregara.

Globus izvještava kako Račan želi izbjeći da SDP i koalicijski partneri za novog zagrebačkog gradonačelnika izaberu “nemirnog i agilnog Milana Bandića”, ali nema načina da ga izbjegne. Nakon prijevremenih izbora za zagrebačku Skupštinu, održanih 7. svibnja 2000., Bandić je izabran za gradonačelnika. Najavio je kraj netransparentnom upravljanju gradom i prekid HDZ-ove prakse sklapanja poslova izravnom pogodbom. Globus je u prvim mjesecima 2000. detaljno pratio pokušaje promjena u obavještajnim službama. Na čelo Hrvatske izvještajne službe (HIS) Račan je imenovao profesora sociologije sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Ozrena Žuneca, čija je ambicija preustrojiti obavještajni sustav i prekinuti HDZ-ovu praksu zloupotreba službi. Samo dva mjeseca poslije Žunec u intervjuu za Globus izjavljuje: “Odlazim s čela HIS-a jer sam spriječen u reformi obavještajnih službi.

image
Naslovnica Globusa

Mesićev čovjek na čelu UNS-a Tomislav Karamarko nije mi dopuštao da radim svoj posao i sprečavao me da provedem bilo koje važno imenovanje.” U njegovu kratkom mandatu u arhivima HIS-a pronađena je skrivana dokumentacija o zločinima u srednjoj Bosni koju je Račanova Vlada poslala Haškom sudu kako bi pomogla u otkrivanju stvarnih počinitelja ratnih zločina u Ahmićima i Stupnom Dolu. Tijekom prijelomne 2000. Globusovi novinari u nizu tekstova pišu o malverzacijama hrvatskih tajkuna koje istražuju policija i DORH. Pod istragama su Mladen Jakopec, Antun Novalić, Stipe Gabrić Jambo, Miroslav Kutle. Posljednji među navedenima završava u remetinečkom pritvoru.

Globus istražuje kamo je u mandatu bivšeg ministra obrane Gojka Šuška nestalo 13.450 stanova iz stambenog fonda bivše JNA, izvještava o sumnjivim poslovima MORH-ova poduzeća RH Alan. Objavljuje da je iz Hrvatske devedesetih ukradeno i na tajne račune u inozemstvo prebačeno 16 milijardi njemačkih maraka. Ministar unutarnjih poslova Šime Lučin za Globus izjavljuje da Vlada pregovara o aranžmanu s američkom istražiteljskom agencijom iz Georgije o pomoći da se opljačkani novac vrati u Hrvatsku. Kasnije će se ispostaviti da od toga aranžmana i povrata novca neće biti ništa. Mesić na Pantovčaku pronalazi tonske snimke Tuđmanovih sastanaka koji svjedoče o zloupotrebama vlasti… Novinari pažljivo prate previranja u HDZ-u: u svibnju 2000. Globus donosi intervju s “novim licem” – Ivom Sanaderom, koji je izabran za v. d. predsjednika stranke.

image
Naslovnica Globusa

Reporteri istražuju događaje u pozadini velikog suđenja “zločinačkoj organizaciji” u kojoj je za udruživanje, likvidacije, trgovinu drogom optuženo 12 pripadnika takozvane Knežijske skupine. Glavna tužiteljica u tome procesu Dunja Pavliček-Patak Globusovoj novinarki priznaje da prima prijetnje. “Blaž Petrović prijetio mi je da me ni sto policajaca neće spasiti.”

U proljeće 2000. Globusovi novinari pišu o početku ekshumacije tijela srpskih civila ubijenih u Gospiću ratne 1991. koje se obavljaju po nalogu haškog Tužiteljstva. U mjesecima koji slijede Globus iz broja u broj donosi stravična saznanja o gospićkim ratnim zločinima nad srpskim civilima, “smrtonosnom sastanku” na kojem su likvidacije dogovorene, o ulozi generala Norca i ratnog šefa Kriznog stožera Tihomira Oreškovića, o zataškavanju zločina u vojnom i policijskom vrhu. SAD, Bruxelles i važne države EU Hrvatskoj jasno daju do znanja da je procesuiranje ratnih zločina za koje je odgovorna hrvatska strana važan uvjet za međunarodno repozicioniranje Hrvatske i za početak procesa približavanja Hrvatske EU. Sve snažniji pritisci haškog Tužiteljstva i međunarodne zajednice zaoštravaju odnose u Račanovoj Vladi. Udovoljavanje zahtjevima iz Haaga izložit će je snažnom udaru veteranskih udruga, HDZ-a i Crkve.

image
Ivica Račan i Carla del Ponte
Damjan Tadic/Cropix

Globus od 5. svibnja 2000. na naslovnici donosi pitanje “Prijeti li Hrvatskoj državni udar?” Tadašnji predsjednik Hvidre Marinko Liović u izjavi za Globus tvrdi kako ima naznaka da Vlada namjerava suspendirati stečena prava branitelja te da će zbog toga i zbog suradnje s haškim Tužiteljstvom HVIDR-a blokirati ceste, luke i aerodrome i minirati turističku sezonu. Ministar branitelja Ivica Pančić u intervjuu Globusu u srpnju te godine izjavljuje da je “Hvidra mafijaška organizacija”. Anketa koju je Globus objavio pola godine nakon izbora pokazala je da samo 48 posto građana vjeruje da će Vlada dočekati kraj mandata.

Globus već u proljeće 2000. objavljuje da haško Tužiteljstvo istražuje zločine u akcijama Bljesak i Oluja i u kolovozu donosi i informaciju da traže razgovor s tadašnjim načelnikom Glavnog stožera generalom Petrom Stipetićem. Zadnjeg dana kolovoza eksplozivna naprava podmetnuta u njegovoj garaži u Gospiću ubija Milana Levara, haškog svjedoka gospićkih ratnih zločina. Nakon njegova ubojstva policija je napokon počela privoditi osumnjičene. Uhićen je šef gospićkoga Kriznog štaba Tihomir Orešković, o čemu Globus detaljno izvještava. Iako su svjedoci zločina otvoreno teretili i tada još aktivnog generala HV-a Mirka Norca, nakon Levarove likvidacije on nije uhićen.

Nakon gospićkih uhićenja, u rujnu 2000. dvanaestorica generala Hrvatske vojske, od čega sedam aktivnih i pet umirovljenih, objavili su otvoreno pismo u kojem aktualnu vlast prozivaju zbog “kriminalizacije Domovinskog rata”. Predsjednik države i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Stjepan Mesić ekspresno je umirovio sedmoricu aktivnih generala jer su se objavom pisma kao profesionalni vojnici, časnici, upleli u politiku. Redom: Antu Gotovinu, Mirka Norca, Damira Krstičevića, Ivana Kapulara, Krešimira Ćosića, Milenka Filipovića i Davora Domazeta Lošu. Samo dan nakon objave pisma generala svoj je Proglas s istim tezama o kriminalizaciji Domovinskog rata objavio i HDZ, a dva dana poslije i biskupi su objavili svoje otvoreno pismo. Sve te akcije, napisao je u svom uvodniku glavni urednik Globusa Davor Butković, “imaju za cilj izazvati atmosferu straha i uvjete za nelegalnu i iznuđenu smjenu vlasti u Hrvatskoj”.

image
Sastanak i zajednička izjava hrvatskih umirovljenih generala
Damjan Tadic/Cropix

Vruća politička jesen 2000. tresla je i susjednu Srbiju u kojoj je diktator Slobodan Milošević odbijao priznati poraz na izborima. Globus je izvještavao o organizatorima i o pozadini masovnih demonstracija u Beogradu kojima je Milošević napokon natjeran da preda vlast udruženoj oporbi koja je pobijedila na izborima. U jesen 2000. privedeno je kraju višemjesečno usuglašavanje o ustavnim promjenama kojima je Hrvatska napustila polupredsjednički i uvela parlamentarni sustav. To je ozbiljno je poljuljalo koalicijske odnose jer je dio stranaka šestorke (prvenstveno HNS) podržao žilavi otpor predsjednika Mesića potpunom razvlaštenju. Mesić je, naime, po svaku cijenu odlučio zadržati predsjednički utjecaj nad obavještajnim službama, pa je u Ustav ugrađena odredba da predsjednik i premijer supotpisuju odluke o imenovanju čelnih ljudi službi i zajedno upravljaju obavještajnim sustavom, što se zadržalo do danas.

Ustavne promjene kojima se hrvatska svrstala u red parlamentarnih demokracija izglasane su u prosincu 2000., čime se središte političke moći i formalno s predsjednika države preselilo u Sabor i Vladu. I dok su se zbog Budišina otpora suradnji s Haškim sudom sukobi u Vladi zaoštrili do ruba raspada, podrška predsjedniku Mesiću i nakon odluke o umirovljenju sedmorice generala ostala je stabilna.

image
Naslovnica Globusa

Anketa što ju je Globus objavio u veljači 2001. pokazala je da ga nakon prve godine mandata 42 posto građana smatra boljim predsjednikom od Franje Tuđmana, a njih upola manje, 19,5 posto, tvrdilo je da je Tuđman bio bolji. U veljači 2011. policija je izdala nalog za privođenje prvog generala Hrvatske vojske osumnjičenog za ratne zločine – Mirka Norca. Dok se on skrivao od policije, braniteljske udruge i HDZ nalog za njegovo uhićenje iskoristili su kao povod za blokadu prometnica, vezanje lancima i organiziranje velikog mitinga na splitskoj Rivi pod motom “Svi smo mi Mirko Norac”. Sa skupa na kojem je, po tvrdnjama organizatora, sudjelovalo 100.000 ljudi poslane su poruke mržnje prema “komunjarama i Srbima” i pozivi na rušenje Račanove Vlade. “Sudionici toga skupa su slabo obrazovani i neprofesionalizirani, ali jako politizirani sudionici vojne hijerarhije. Njihovu jezgru čini 12 generala što ih je Mesić 2000 umirovio zbog političkog istupa”, napisala je sveučilišna profesorica politologije i Globusova kolumnistica Mirjana Kasapović. Na splitskoj je Rivi vatreni desničarski govor podrške generalima održao i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader.

image
Ivo Sanader
Paun Paunović/Cropix

Nedugo nakon prijetećeg skupa Norac se mirno predao policiji. U svibnju je u Zagreb stigla prva haška optužnica – protiv generala Rahima Ademija, za zločine u Medačkom džepu. I dok se Ademi u ljeto 2001. dobrovoljno odazvao zahtjevu za izručenje, general Gotovina, protiv kojega je u proljeće 2001. također stigla optužnica – teretila ga je za ratne zločine u Oluji – pobjegao je. “Neću pristati da mi sudi Haški sud jer bi to bio čisti politički proces”, izjavio je Globusovu novinaru nekoliko dana prije bijega. Na pitanje hoće li se odazvati barem na razgovor s haškim istražiteljima u Zagrebu kategorički je odgovorio: “Neću.” Njegov bijeg i skrivanje sve do uhićenja u prosincu 2005. na Tenerifeu blokirali su hrvatsko približavanje EU.

Beogradski Globusovi dopisnici u travnju 2001. izvještavali su o dramatičnim okolnostima uhićenja Slobodana Miloševića u njegovoj vili na Dedinju i akciji njegova izručenja Haagu. Haške optužnice izazvale su novi ozbiljan lom među koalicijskim partnerima Budišom i Račanom. Budiša je od svojih ministara u Račanovoj Vladi u ljeto 2001. zatražio da se usprotive odluci o izručenju hrvatskih generala, ali su ga oni odbili. Sabor je potvrdio odluku o izručenju, protiv je bilo samo 36 ruku, većinom HDZ-ovih. Vladajuća koalicija ozbiljno je poljuljana, a IDS se povukao iz Vlade već početkom ljeta.

Sve se glasnije govori o mogućnosti izvanrednih izbora. U kolovozu 2001. Budiša se na desničarski dizajniranoj Sinjskoj alci pojavljuje u VIP-loži uz Ivića Pašalića. U 2001. je startala i mirovinska reforma koja je u zamisli njezinih kreatora trebala označiti prelazak s generacijskog mirovinskog sustava na princip individualne štednje za mirovinu. Za 720.000 radno aktivnih ljudi mlađih od 40 godina uveden je obavezni drugi mirovinski stup.

image
Naslovnica Globusa

U srpnju 2001. Račanova je Vlada je Deutsche Telecomu prodala dodatnih 16 posto dionica HT-a, omogućivši tako njemačkoj državnoj kompaniju da, uz 35 posto dionica koje je kupila od HDZ-ove Vlade krajem devedesetih, postane većinski vlasnik hrvatske telefonske kompanije. U rujnu 2001. Globus objavljuje da je Tuđmanova tajna policija devedesetih tajno pratila i prisluškivala više tisuća građana, od čega samo 350 iz razloga nacionalne sigurnosti.

Potkraj te godine MUP je pozvao 650 građana, među kojima 126 novinara, da pročitaju svoje dosjee koje je Tuđmanova tajna policija o njima načinila i potpišu izjavu žele li da se njihov dosje uništi ili sačuva. “Zagreb – Split za tri sata”, egida je pod kojom je u jesen 2001. Račanova Vlada počela realizaciju svog najambicioznijeg projekta – izgradnju autoceste Zagreb – Split. Plan je bio da se za tri godine gradnje dovrši prvih 257 kilometara prometnice, po cijeni od 3,5 milijarde njemačkih maraka. Početak gradnje pratile su sumnje i osporavanja. Globus detaljno izvještava o potpisivanju Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatske EU. Stavljanjem hrvatskog potpisa na taj Sporazum u listopadu 2001. Hrvatska je učinila prvi važan korak na putu približavanja EU.

Te je godine Globus mnogo izvještavao o dvjema briljantnim svjetskim pobjedama hrvatskih sportaša. Goran Ivanišević, kojega su mnogi u teniskom svijetu već bili otpisali, osvojio je prestižni Wimbledon, a Janica Kostelić usprkos ozljedama pobijedila je u ukupnom poretku Svjetskog kupa.

image
Naslovnica Globusa

Na samom početku 2002. SDP-ov gradonačelnik Zagreba Milan Bandić našao se u žarištu skandala – u pripitom stanju izazvao je prometnu nesreću, a zatim bježao pred policijom. Pod Račanovim pritiskom privremeno se povukao s gradonačelničke dužnosti, a gradonačelnica je postala njegova zamjenica Vlasta Pavić. Sve više problema premijeru Račanu stvara i Dražen Budiša, koji ostanak HSLS-a u Vladi uvjetuje i smjenom Gorana Granića s dužnosti vicepremijera te traži da osobno dođe na Granićevo mjesto. Iako nevoljko, Račan popušta i Budišu imenuje svojim zamjenikom, ali se Gorana Granića ne odriče, nego ga imenuje za jednog od potpredsjednika Vlade. Budišin ulazak u Vladu, međutim, ne rješava, nego dodatno zaoštrava krizu u njegovim odnosima s Račanom.

Početkom srpnja 2002. Budiša napušta Vladu i traži od HSLS-ovih ministara da učine isto. Račanova koalicijska vlada time je pala, ali je dio HSLS-ovih ministara i zastupnika okrenuo Budiši leđa. Ivica Račan odlazi predsjedniku Mesiću i on mu daje mandat da pokuša sastaviti novu Vladu kako bi se izbjegli prijevremeni izbori. Dio zastupnika HSLS-a podržao je novu Vladu i osnovao poseban klub iz kojega će nešto kasnije nastati nova politička stranka, Libra, s Jozom Radošem na čelu. U drugu Račanovu Vladu vratio se i IDS, ona je osvježena s nekoliko novih ministara, među kojima je i ekonomist Ljubo Jurčić, koji postaje ministar gospodarstva. Vlada petorke, bez Budišina dijela HSLS-a, uspjet će dogurati do kraja 2003. i redovitih parlamentarnih izbora.

Na sedmom Općem saboru HDZ-a održanom 21. travnja Ivo Sanader je u utrci za predsjednika stranke odnio tijesnu pobjedu nad Ivićem Pašalićem. U intervju Globusu u povodu te značajne unutarstranačke pobjede poručuje da za Pašalića neće biti mjesta u vodstvu HDZ-a. Sanader želi ostaviti dojam da nakon poraza Ivića Pašalića HDZ kreće u veliki zaokret. Izjavio je da se ispričava svim građanima kojima su učinjene nepravde u ime HDZ-a i tvrdi da će Račanova Vlada u njemu imati saveznika u borbi protiv korupcije.

U lipnju Globus objavljuje otkrića o crnim fondovima – novcu hrvatske dijaspore koji je HDZ spremao na tajne račune. Tek u trećoj godini mandata lijevo-liberalne Vlade, u svibnju 2002., u Sabor je stiglo prvo izvješće o reviziji pretvorbe i privatizacije provedenoj u prvih sto od 2911 do tada privatiziranih poduzeća. Bilo je jasno da Vlada nepopravljivo kasni u provedbi jednoga od svojih ključnih predizbornih obećanja – reviziji pretvorbe i privatizacije. Pravosuđe se slama u obračunu s organiziranim kriminalom – u travnju 2002. glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski podnosi ostavku, a na njegovo mjesto dolazi dotadašnji Županijski državnih odvjetnik iz Splita Mladen Bajić.

image
Naslovnica Globusa

Globus iscrpno analizira krah “suđenja stojeća”, pokajnici u procesu knežijskoj mafiji mijenjaju iskaze, a od 12 optuženih za udruživanje u zločinačku organizaciju i teške zločine sedam ih je oslobođeno i pušteno iz višegodišnjeg pritvora; samo su petorica osuđena. Najveća kazna – 12,5 godina zatvora. Jačaju pritisci Haškog suda: zamjenik glavne tužiteljice Graham Blewitt u intervjuu Globusu najavljuje nove optužnice za akcije Medački džep i Oluju. General Janko Bobetko iz svoga doma u elitnom dijelu Zagreba Globusovu reporteru izjavljuje da će, pokuša li mu hrvatska vlast uručiti hašku optužnicu za Medački džep – pružiti otpor.

Globus izvještava o ratnim veteranima koji se svakodnevno okupljaju u Bobetkovu domu. Hrvatska Vlada vraća u Haag optužnicu protiv Bobetka, a međunarodna zajednica prijeti sankcijama. Globusovi novinari ukazuju na Marka Perkovića Thompsona i velečasnog Zlatka Suca kao na nove estradne ikone desnice. Pokušaj reprize splitske Rive u Zagrebu – desničarski skup na Trgu bana Jelačića koji su organizirali ratni generali sa stožerom Mirka Čondića u listopadu 2002., nije okupio planirani broj sudionika i prelijevanje desničarskog nezadovoljstva na ulicu je izbjegnuto. Liječnički je tim potkraj 2002. generala Bobetka proglasio zdravstveno nesposobnim za praćenje suđenja.

Već na početku 2003. Globus izvještava o velikim promjenama u političkim trendovima u državi. Prvi siječanjski broj donosi anketu po kojoj je HDZ trostruko jači nego nakon izbornog poraza 2000., kad je imao nezapamćeno nisku podršku od 7 posto. Dobiva potporu od 25 posto ispitanika, dok njih 22 posto podržava Račanov SDP. U prvom izdanju u novoj godini novinari navode imena deset najbližih suradnika šefa HDZ-a Ive Sanadera, među kojima su Vladimir Šeks, Luka Bebić, Miomir Žužul, Jadranka Kosor, Božo Biškupić

Račanova Vlada i predsjednik Mesić razilaze se u stavu treba li Hrvatska podržati invaziju SAD-a i skupine država na Irak. Dok je Vlada spremna poslati hrvatske vojnike na Sadamov režim, Mesić se tome oštro protivi. Predsjednikov je stav na početku godine prevladao, a američki veleposlanik u Hrvatskoj Lawrence Rossin u intervjuu Globusu poručuje: “Vaša je Vlada izbjegla preuzeti svoju odgovornost i odabrala igrati povučenu ulogu. Ne znam kakve će posljedice biti, ali vjerujem da će ih biti.”

Reporteri izvještavaju o političkoj drami u Srbiji i ubojstvu premijera Zorana Đinđića početkom ožujka 2003. Srbijanska je žandarmerija u danima nakon njegova ubojstva pritvorila oko 4000 ljudi. Globus javlja da se neki od pripadnika srbijanskih kriminalnih klanova skrivaju u Hrvatskoj. Globus u tekstu naslovljenom “Lov na krvnika iz Kiseljaka” donosi pozadinu uhićenja Ivice Rajića, prvog bosanskog Hrvata za kojim je raspisana haška tjeralica zbog ratnih zločina. Rajić se sedam godina skrivao u Splitu, gdje je s obitelji živio pod lažnim imenom. Otkrio ga je i uhapsio posebni policijski tim koji su zbog nepovjerenja u tadašnje tajne službe formirali ministar unutarnjih poslova Šime Lučin i ravnatelj policije Ranko Ostojić.

Globus donosi ekskluzivnu reportažu o luksuznom državnom daru Crkvi – novoj zgradi Vojnog ordinarijata na zagrebačkom Ksaveru, čija je gradnja ugovorena u mandatu Gojka Šuška 1998., a okončana za Račanove Vlade. Za zgradu od 1500 četvornih metara, u kojoj iz podzemne garaže vozi lift do bara na vrhu zgrade, Ministarstvo obrane i MUP izdvojili su 34 milijuna kuna. Zemljište od 8800 četvornih metara što okružuje Ordinarijat Crkvi je darovao Grad Zagreb.

U srpnju 2003. Globus objavljuje dokumente o prodaji 25 posto plus jedne dionice INA-e koje Račanova Vlada ubrzano prodaje kako bi u zadnjim mjesecima mandata pokrpala proračunsku rupu. U finišu utrke za INA-u između austrijskog OMV-a i Mađarskog MOL-a pobjeđuje MOL. Samo dva mjeseca prije parlamentarnih izbora ponovno rastu međunarodni pritisci na Hrvatsku jer je general Ante Gotovina još u bijegu. Službeni London jedan je od najtvrdokornijih protivnika ratifikacije Sporazuma o pridruživanju Hrvatske EU sve dok je Gotovina na slobodi. U rujnu Račan putuje na godišnju konvenciju britanskih Laburista kako bi premijera Tonyja Blaira udobrovoljio, ali mu Blair odgovara: Sorry, Mister Račan.

Sanaderov HDZ vodi u izbornim anketama, a na izbore 23. studenoga izlazi sa sloganom “Pokrenimo Hrvatsku”. SDP na izbore izlaz u koaliciji sa LS-om i Librom, a politički protivnici nazivaju ih “Račan i žuti patuljci”. Na završnom predizbornom SDP-ovu skupu pjeva Severina. Na pitanje zašto se okrenula socijaldemokratima odgovara da je odlučila pjevati za onu stranku “koja ponudi najbolje uvjete, pozornicu i razglas. Ja sam tu da pjevam, a ne da agitiram”.

HDZ je s malim koalicijskim partnerima osvojio najviše mandata, 66, a koalicija predvođena SDP-om 43. HSLS Dražene Budiše doživio je potpuni debakl osvojivši samo dva saborska mandata. I vo Sanader otišao je predsjedniku Mesiću 7. prosinca s potpisima za sastavljanje Vlade i predsjednik ga je imenovao mandatarom. A što se tih dana, neposredno nakon izbornoga poraza, događalo s premijerom na odlasku, Ivicom Račanom? Globusov reporter koji ga je intervjuirao bio je prilično iznenađen što premijer na odlasku ne pokazuje ni najmanji znak utučenosti zbog izbornog poraza, nego, naprotiv, izgleda kao da mu je laknulo. Četverogodišnji turbulentni mandat Račan je rezimirao: “Ova je zemlja danas, neovisno o rezultatima izbora, normalnija i demokratski zrelija nego što je bila prije četiri godine. A to je zasluga naše vlasti! Podsjetio bih vas na vrijeme demonstracija na splitskoj Rivi. Tada je postojala strašna opasnost da se Hrvatska uruši u političkoj krizi i da se iz nje ne izađe na demokratski način.” Rekao je i da je zahvaljujući tome što je njegova Vlada izdržala puni mandat HDZ dobio vremena da se “redizajnira” i “kolikotoliko pročisti”. Ali u dubinu tih promjena Račan je sumnjao. Intervju je objavljen pod naslovom “Vratit ću se…”. Samo tri godine poslije suočio se s kobnom zdravstvenom dijagnozom.

A kako su izborne rezultate za Sabor na kraju 2003. godine dočekali u Republici Peščenici? Atmosferu iz izbornog stožera dočarava Željko Malnar ovom crticom: “Tarzan, moj savjetnik za moral i ćudoređe, došao je na sastanak u odijelu. Odmah sam skužio da je odijelo posudio u Jadran filmu jer je izgledao kao Amerikanac u Parizu. Čim je ušao, okrenuo se prema Braci Ciganu, političkim imenom Cro-Rom, i rekao: ‘Popušio si, moj Braco.’ Naš Braco kandidirao se za zastupnika u Sabor… i to na listi za nacionalne manjine. Dobio je 54 glasa i sad je jako razočaran. Njegovi Romi ne da nisu glasali za njega, nego nisu glasali ni za koga. Zbog toga ih sada predstavlja Nijemac ‘herr’, to jest gospodin Mak. Braco tvrdi da se zbog toga Adolf okreće u grobu…”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. siječanj 2022 09:44