Dok čeka odluku Vrhovnog suda o slučaju Spice i nepravomoćnoj presudi kojom je oslobođen optužbe da je organizirao kriminalni ”buyout” Podravke – te pet godina nakon što je izašao iz turopoljske kaznionice, gdje je završio zbog isplate pola milijuna kuna za nepotrebnu stručnu studiju za Borovo – Damir Polančec se premetnuo u poduzetnika multipraktika, kako sam sebe opisuje. Kao i većina drugih ”Spiceboysa”, čini se da se u pravosudnoj, političkoj i medijskoj tišini koja je oko njih u međuvremenu nekako zavladala opet osovio, ali podalje od centra moći u Zagrebu, usidren u miru Koprivnice i okolice.
To nije uspjelo samo Srđanu Mladiniću, bivšem vlasniku propalog splitskog SMS-a, koji danas živi od pomoći Centra za socijalnu skrb. Milan Horvat, nekadašnji partner u varaždinskoj Fima Grupi, u ime malezijskog investitora preko tvrtke Eunex-C naveliko kupuje dionice Zagrebačke burze i bavi se kriptovalutama. Zdravko Šestak, bivši predsjednik Uprave Podravke i jedan od Polančecovih kumova, prošle i ove godine je radio kao menadžer u Stanić grupi, a sada je na Linkedinu objavio da je na novoj poziciji i u novoj kompaniji – menadžer je prodaje u šećerani Viro. Kao i njegov prethodnik koji je dugo stolovao u Podravci, Darko Marinac, Šestak je nepravomoćno proglašen krivim ”samo” zbog zlouporabe položaja, štetnog kreditiranja SMS-a. Potvrdi li Vrhovni sud presudu, čeka ga zatvorska kazna od 10 mjeseci, odnosno rad za opće dobro, a morat će vratiti 10,7 milijuna kuna Podravci s još dvojicom optuženika. Marinac, kojem prijeti dvije godine iza brave i povrat čak 65 milijuna kuna, vrlo je tiho; navodno se bavi biznisom u inozemstvu, ali je o tome odbio razgovarati. On je svoju imovinu na vrijeme prebacio na rodbinu i izbjegao ”zamrzavanje”.
Budući da je, dakle, na Županijskom sudu u Zagrebu 2016. godine u prvostupanjskoj presudi konstatirano da nije bilo kriminalne organizacije koja je htjela Podravkinim novcem preuzeti kompaniju, Polančec&comp su vidljivo odahnuli, iako je neosporno da je koprivnički gospodarski div u operaciji oštećen za nekoliko stotina milijuna kuna. Hoće li se takva presuda održati, vidjet ćemo. Mnogi su bili njome iznenađeni nakon pet godina suđenja i spisa koji je dosegao 50 tisuća stranica, a u drugostupanjskom postupku malo tko od naših sugovornika očekuje obrat. Kako kaže jedan od njih iz poslovnih krugova, taj je proces bio velika prilika za opću katarzu, moguća točka društvenog preokreta, ali nije se realizirala, kao što, dodaje malodušno, neće niti oko Agrokora. Svakako, do konačnog raspleta ćemo se načekati. Iz Vrhovnog suda saznajemo da sudac izvjestitelj još nije ni otvorio golemi spis koji je sa Županijskog suda Zagreb pristigao 23. veljače ove godine (presuda od 680 stranica pisana je čak godinu dana, a onda su se čekale žalbe). Kako nam je rekao glasnogovornik VS-a, sudac Željko Pajalić, drugi predmeti imaju prioritet te je sada teško procijeniti kada će biti sazvana sjednica peteročlanog sudskog vijeća koje će odlučivati o žalbama i presudi. Vrlo vjerojatno imamo pred sobom barem još dvije-tri godine intermezza.
Milan Horvat, Zdravko Šestak, Damir Polančec, Darko Marinac, Srđan Mladinić, Josip Pavlović, Saša Romac i Zoran Marković; suđenje u aferi Spice 2011.
Kad smo Polančeca telefonski kontaktirali prošlog tjedna, odmah nam je dao do znanja da je upravo na Danima elektroničkih komunikacija u Martinu na Muri te da, zapravo, ima pametnija posla od razgovora s nama. Od 2012. godine vlasnik je jedne od pet radiopostaja u Koprivničko-križevačkoj županiji, bio je tamo gdje smatra da mu je sada mjesto kao poznatom lokalnom medijskom gazdi, i nije bio raspoložen za susret ni detaljna novinarska propitivanja o tome što sve radi i kako mu to uspijeva s obzirom na to da mu je imovina blokirana do pravomoćnosti postupka.
Recimo, Radio Dravu kupio je preko svoje konzultantske tvrtke Irikon dok je još trajalo suđenje, od poduzetnika Vlade Pobija koji je trenutno prokurist u Radio Koprivnici. Navodno je to platio milijun kuna. “Radio Dravu kupio sam posuđenim novcem i još ga nisam do kraja vratio. Zbog sudskog postupka sam ostao bez sve imovine, a dio je zamrznut”, odgovorio nam je, ne otkrivajući tko mu je posudio novac niti potvrđujući iznos transakcije. “Prije odlaska u politiku imao sam 30-postotni udjel u radiju i prodao ga. Kad sam ga preuzeo 2012. godine, Radio Drava je bila u poteškoćama”, kaže nam pomalo nervozno. Inače, prema podacima objavljenima u medijima, taj je radio u 2011. godini imao prihod otprilike jednak onome ostvarenom u prošloj godini.
Oko koncesije za emitiranje je miran, provjerili smo. Nedavno je Radio Drava, koja ima i portal drava.info, dobila novu devetogodišnju koncesiju od Vijeća za elektroničke medije, a kako je u 2017. godini imala prihod od oko milijun kuna, te godinu prije 1,2 milijuna kuna, taj se medijski biznis s deset zaposlenih čini stabilan i u blagom plusu.
Odlukom zagrebačkoga Županijskog suda imovina Damira Polančeca bila je blokirana 2010. godine, nakon što je uhićen i sproveden u Remetinec, u kojem je proveo četiri mjeseca. Kako je tada objavljivano, radilo se o milijunima kuna jer posjeduje stan u Zagrebu, kuću u Koprivnici, zemljište u Đelekovcu, automobile, brodicu te dionice. Većinu Podravkinih dionica, njih oko 10 tisuća, u imovinsku karticu uvrstio je tek kad je bio pritisnut istragom, nakon odlaska iz Vlade, a bile su na skrbničkom računu (ranije je prijavio da drži samo 3500 dionica). Dio ih je prodao odmah po izlasku iz Vlade, a koliko ih sada ima, o tome nije htio razgovarati. Brodicu koja je i danas na vezu u krčkom mjestu Klimno pod imenom Vendi, što Polančecovu rodnom Đelekovcu znači “tamo”, kupio je 2010. godine.
.jpg)
Damir Polančec kao optuženik u sudskom procesu u slučaju Podravka na Županijskom sudu 2012.
Kako naglašavaju neki od njegovih koprivničkih prijatelja s kojima smo razgovarali, Polančec je u politiku, odnosno u Vladu (2005.-2009.), otišao kao bogat čovjek koji je od komercijalnog referenta i šefa nabave dogurao do člana Uprave Podravke, obilato nagrađen opcijskim dionicama koje je godinama otkupljivao. Samo po tome sudeći, siromašniji se nije vratio; u protivnom, bio bi čudo hrvatske politike. Oni koji mu nisu skloni upućuju da to uvelike može zahvaliti svom prodornom modus operandi.
Nakon što se usred afere Spice morao povući s mjesta potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva, završio u pritvoru i izbačen iz HDZ-a, Polančec je odmah osnovao konzultantsku tvrtku Irikon u Koprivnici. Potom je, prije odsluženja 10-mjesečne zatvorske kazne u Turopolju, kupio radiopostaju, a dok je trajalo suđenje za Spice, agilni Podravec ubacio se u novi biznis, turizam. Naime, 2015. godine kupio je putničku agenciju Niba Tours. “Bila je pred gašenjem, s prihodom u prethodnoj godini od 400 tisuća kuna. Posvetio sam se razvijanju te tvrtke”, kaže Polančec. Od prošle godine, dodaje, u desetogodišnjem zakupu ima i bivše radničko odmaralište podno Velebita od virovitičkog Tvina. Uredio ga je i dobio za njega kategoriju dvije zvjezdice. U pitanju je Hotel Barba s 18 soba u Ulici Franje Tuđmana u Starigradu Paklenici koji je lani, u prvoj poslovnoj sezoni, došao do pola milijuna kuna prihoda. Tako je Polančec proširio hotelsku ponudu u mjestu gdje “planina ljubi more”, u blizini velikog hotelsko-kamping kompleksa Alana Beachclub u vlasništvu Jake Andabaka. Među partnerima hotela, kao i agencije, su Atlas i Panturist, a navodi se i Kompas u vlasništvu Matka Bolanče, koji je nedavno podnio zahtjev za stečaj.
Kako je zabilježio portal drava.info, prvi gosti Hotela Barba bili su veterani Nogometnog kluba Osvit iz Đelekovca, s kojima igra i Polančec. Ugostio ih je zajedno s njihovim suprugama prošlog ljeta, kako bi proslavili naslov prvaka Prve županijske nogometne lige. Nezakonito financiranje postavljanja reflektora na igralištu u rodnom mjestu, zbog čega je Polančec svojedobno dobio uvjetnu zatvorsku kaznu (rok kušnje je za to djelo već istekao), vjerojatno mu je više popravilo nego narušilo imidž kod njegovih suigrača.
Damir Polančec na nogometnoj utakmici veterana 2010.
Koprivnički Niba Tours je, prema dostupnim podacima na servisu Poslovna Hrvatska, Polančecova trenutna i službena poslovna perjanica, a ima i podružnicu u Virovitici. Njezin je prihod lani bio tri milijuna kuna. Na pitanje o konzultantskim angažmanima odgovara nam kako to i dalje radi, ali mu ti poslovi nisu u prvom planu, što potkrepljuju i poslovni rezultati: lani je od konzultantskih usluga uprihodio 400 tisuća kuna. Pričalo se da je prije dvije godine radio kao savjetnik za češku Kofolu, kada je ta kompanija preko slovenske Radenske pripremala preuzimanje Studenca, ali to demantiraju i Polančec i Radenska. “Pristupio mi je jedan klijent koji je bio zainteresiran za Studenac kad je Zvonimir Mršić kao tadašnji predsjednik Uprave Podravke prvi put najavio prodaju biznisa pića. Napisao sam pismo namjere, poslao ga Podravci, ali nisam dobio nikakav odgovor. U prodaji Kofoli, koja je realizirana godinu dana kasnije, ni na koji način nisam sudjelovao. Mislim da je Podravka pogriješila, mogli su i bolje proći, ali ni posao s Kofolom nije loš. Želim i Podravci i Kofoli i Studencu sve najbolje”, odgovorio nam je Polančec.
Kad se sve zbroji, njegove četiri tvrtke godišnje zavrte oko pet milijuna kuna, možda i više ako je ove godine poslove proširio, o čemu nam nije dao priliku da razgovaramo. Htjeli smo pitati i radi li nešto s kumom i poduzetnikom Neviom Prlogom, koji je nekad imao brojne lukrativne ugovore s Podravkom, a bio je i među optuženima u slučaju koji se zvao Manager 2 zbog podmićivanja dvojice tadašnjih Podravkinih menadžera, Šestaka i šefa nabave Darka Korošeca. U međuvremenu su svi, nakon prve osuđujuće presude 2011. godine, pravomoćno oslobođeni krivnje. Prlog nam se nije javio na nekoliko ostavljenih poruka, a koliko je vidljivo iz javnih izvora, trenutno posluje preko nekoliko tvrtki, ali među njima više nije PNP Commerce koja je bila zapažena u doba Spicea. Sada petomilijunski promet ostvaruje njegov koprivnički Auto Motiv, a ima i tvrtku za iznajmljivanje i upravljanje nekretninama. Jedan od koprivničkih vrtića je, primjerice, u njegovu prostoru. U “zlatna vremena” bio je vrlo aktivan, osim u poslovima s Podravkom, i na tržištu kapitala s cijelom lepezom dionica. Danas više njegovo ime nigdje ne iskače među top 10 dioničara; zadnji put se pojavio kao šesti po veličini dioničar Apartmana Medena, za koje je u međuvremenu većinski udjel a potom i ponudu za preuzimanje proveo Danko Končar. Kako domaće tržište kapitala nije atraktivno kao nekad, vjerojatno to i ne čudi.
O njegovim i Polančecovim biznisima u koprivničkom se kraju pričaju razne priče, od toga da potiho ulažu u nekretnine do investicijskih fondova, ali nismo ih imali prilike to pitati. Jedino što bi moglo upućivati na to da se Prlog time možda bavi jest činjenica da je ljetos, nekoliko dana nakon oslobađajuće presude, u Zagrebu osnovao tvrtku Quartz Panonia, a jedan od suosnivača je i Krešimir Kukec, partner u društvu za upravljanje investicijskim fondovima Inspire Investments (drugi partner u Inspire Investments je Matko Bolanča). Tvrtka je osnovana s 99 tisuća kuna temeljnog kapitala na istoj adresi kao Inspire, koji upravlja s četiri fonda s privatnom ponudom. Koliko, u što sve i s kojim prinosom ulažu takvi fondovi nema javnih podataka jer su zaštićeni bankovnom tajnom, a ne objavljuje se, naravno, ni tko su ulagači.
Polančec se općenito trudi da ne privlači previše pozornosti u javnosti, čak ne ide ni na utakmice Slavena na gradskom stadionu, no kako nam kaže glavni urednik Podravskog lista Robert Mihaljević, zadržao je privatne kontakte s čelnim ljudima lokalnog HDZ-a koji ga se nisu odrekli ni dok su ga mediji razapinjali zbog afere Spice, a viđalo ga se i u društvu Darka Horvata, ministra gospodarstva. U međuvremenu je, 2015., imao i jedan izlet: pomagao je Mostu u kreiranju gospodarskog programa.
“On formalno više nije u stranci, ali ne bi se baš moglo reći da nema utjecaja u HDZ-u. Bilo je, recimo, zabavno pratiti kad su lokalni stranački odbori nedavno odlučili u stranku opet vratiti Podravkina menadžera Zdravka Dimača, čovjeka koji je svjedočio protiv Polančeca na suđenju za Spice. Polančecov internetski portal tih je dana zbog toga žestoko oprao Dimača i čelnike HDZ-a, pa je sve završilo na sudu jer ih je Dimač odlučio tužiti za klevete”, kaže Mihaljević.
Jedan od Polančecovih vjernih prijatelja je i HDZ-ov prvoborac Krunoslav Vitelj, sada direktor Županijske komore HGK i član Nadzornog odbora Podravke, koji s njim, kaže nam, redovito ujutro pije kavu u kafiću kod Radio Drave. “Družimo se čisto privatno, i to mi je čast. Ja više nisam ni u kakvim upravnim tijelima HDZ-a”, objašnjava Vitelj. Tvrdi da ne pričaju o poslovima, pa čak ni o politici ili HDZ-u, nego “o običnim stvarima”, ma što to značilo. U njegovim je očima Polančec ispao žrtva, okolnosti, politike i vlastitih ambicija, a kad smo ga podsjetili da je oslobađajuća presuda ipak nepravomoćna, dodao je: “Ako je kriv, morat će za to odgovarati. To će sud odlučiti.”
Za one koji su zaboravili, u presudi suca Županijskog suda u Zagrebu Siniše Plešea na 654. stranici stoji da “sve inkriminirane radnje koje su optuženici poduzeli ne upućuju, izvan svake razumne sumnje, na zaključak da su ih oni, kao pripadnici grupe, poduzeli u namjeri stjecanja kontrole nad većinskim paketom dionica Podravke radi pribavljanja protupravne imovinske koristi”. Na sucu izvjestitelju VRH-a je da tu presudu temeljito iščita i donese zaključak o tome što je izvan svake razumne sumnje. Tko je on, nismo, međutim, uspjeli doznati. U uredu predsjednika Suda kažu da nam, pozivajući se na poslovnik, ne mogu dati taj podatak iako je u pitanju uskočki predmet.