Na Općem Saboru HDZ-a 28. svibnja 2016. stao je za govornicu i predsjedniku Tomislavu Karamarku rekao: “Stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg člana.” U polupraznoj dvorani u Lisinskom tog poslijepodneva nije bilo frenetičnog pljeska, a Karamarkove pristaše istog su ga trenutka žestoko napale. No, nakon dva mjeseca Andrej Plenković ipak je postao novi šef HDZ-a. A točno dvije godine poslije, na Saboru stranke 26. svibnja 2018., dogodio se sličan scenarij; subotnje poslijepodne, dvorana u Ciboni poluprazna. Samo su uloge bile nešto izmijenjene. Na mjestu predsjednika ovaj put sjedio je Andrej Plenković, a za govornicom je stajao politički tajnik stranke Davor Ivo Stier.
- Ja sam spreman, vjerujem da ste i vi – poručio je Stier članstvu i zaradio ovacije u dvorani. Njegov govor o klijentelizmu nekoliko je puta prekidan burnim pljeskom. Za to vrijeme Plenković je za stolom pozorno prevrtao papire. Nije gledao u Stiera. Nakon govora nisu se ni rukovali... I Plenkovićevi zagovornici odmah su reagirali i napali Stiera, koji je donedavno bio jedan od bližih premijerovih suradnika te mu pomogao da zauzme čelno mjesto u stranci. Ali sve je to ostalo u sjeni dojmljivoga govora političkog tajnika koji se u Ciboni prometnuo u glavnu zvijezdu HDZ-ova skupa. No, Davoru Stieru, čiju su izjavu o spremnosti, svi redom shvatili kao najavu kandidature za Plenkovićeva nasljednika, vjerojatno će trebati više od dva mjeseca da to pokuša ostvariti. Politička situacija i okolnosti ipak su drugačije od onih u Karamarkovo vrijeme. Tada Karamarko nije bio prvi čovjek Banskih dvora. Na tom je mjestu bio Tihomir Orešković, nestranački čovjek koji se loše snalazio na političkoj sceni i među odnosima koji su vladali, a Karamarko se, zbog kompromisa s Mostom, morao zadovoljiti pozicijom prvog potpredsjednika Vlade. Bio je opterećen aferom “konzultantica”, a kada je njegov neshvatljivi pokušaj preslaganja većine propao, zbog čega je srušio vlastitu Vladu, morao je odstupiti.
Andrej Plenković, iako je duboko načet aferom Hotmail i Agrokorom, ipak je u mnogo povoljnijoj situaciji. Šef je Vlade i, unatoč tankoj većini, još drži konce u rukama. Glavu iznad vode drže mu koalicijski partneri koji su spremni sve učiniti da zadrže fotelje jer su mnogi od njih svjesni da, u slučaju novih izbora, Sabora više nikada ne bi vidjeli.
Druga je olakotna stvar za Plenkovića to da unatoč nezadovoljstvu u stranci zbog njegove politike nitko za sada neće činiti ništa, i to iz straha da ponovno ne dođu u situaciju rušenja vlastite Vlade.
- Nitko nije spreman za takvo nešto – govore HDZ-ovci, koji su inače spremni štošta pregurati sve dok su na vlasti. To je, međutim, dovelo do pat pozicije u kojoj je Plenkoviću omogućeno da još neko vrijeme pluta vodama političkog vrha. No, pitanje je koliko dugo. Prvi test bit će za manje od dva mjeseca jer su mnogi u stranci uvjereni da će ključni trenutak biti nagodba u Agrokoru.
- Ako nagodba ne uspije, ne vidim drugu mogućnost osim da se odmah ide na izbore, ali u tom slučaju ne s Plenkovićem – smatra više istaknutih članova stranke, te dodaju da će u slučaju uspjeha nagodbe premijer kupiti još malo vremena.
- Ne znam koliko će to onda trajati jer je situacija nestabilna. Okolnosti se mijenjaju preko noći, ne znamo hoće li biti još mailova... Dakle, može to trajati pet mjeseci, godinu, a možemo se dovući i do redovnih izbora, ali kad god oni bili, Plenković više nema šansi da ostane na čelu stranke – kaže naš sugovornik. Ističe kako će na stranačkim izborima bez ikakvih sumnji biti više kandidata, što se dalo vidjeti i na subotnjem Saboru stranke na kojem se, kao nikad prije, pojavio cijeli niz kritičara predsjednika i njegove politike – od Stiera do Mire Kovača, Domagoja Miloševića, Ivane Maletić, Drage Krpine te Ante Šimunovića, jednog od utemeljitelja stranke, koji je na Saboru čak glasovao protiv Plenkovićeva izvješća o radu i novog Statuta.
- Neće u HDZ-u još biti konkretnih akcija, ali evidentno je da je proces počeo – složilo se više HDZ-ovaca nakon stranačkog skupa.
Iako je veći dio članova uvjeren da je Stier u subotu istaknuo svoju kandidaturu, ima i onih koji razmišljaju ponešto drugačije.
- Stier je, zasigurno, predvodnik ideje oko koje će se članstvo okupljati, a hoće li to biti on ili netko drugi, vidjet ćemo. Stier je promišljen čovjek, ne govori ishitreno i treba ga ozbiljno shvatiti. S druge strane, nije isključiv i spreman je dati podršku drugima ako procijeni da imaju više šansi. A kandidata ima – kaže jedan od naših sugovornika. Kad je riječ o šansama koje bi Stier mogao imati s obzirom na to da nema potporu istaknutih stranačkih imena niti jaku bazu, a najprihvatljiviji je desnom krilu stranke, procjenjuje da u sadašnjim okolnostima to nije veliki problem.
- Činjenica je da Stier ima potporu konzervativnog dijela stranke, pogotovo sada nakon Istanbulske konvencije. Siguran sam da bi ga podržali i neki HDZ-ovci koji su jaki na terenu, ljudi se brzo okrenu. Osim toga, Stier je uvijek bio svoj, pokazao je principijelnost u ključnim trenucima, kad su drugi samo kimali šefovima. Bio je protiv odluke Karamarka kad je izbacivao Jadranku Kosor, odrekao se fotelje u Vladi jer je bio protiv raskida suradnje s Mostom i saveza s HNS-om. Ljudi to cijene, umorni su od HDZ-ovih “igrača”, kaže ovaj član stranke. Svjestan je, kaže, da Stier nije idealan i da ima svojih minusa, ali smatra da je u ovom trenutku najbolji kandidat.
- Znam da je Stier uvijek slovio kao neki drugi čovjek i da je uvijek bio orijentiran na program i ideologiju, ali ako se okruži jakim ljudima pogotovo s gospodarskog područja što nam je danas prioritet, ako dobro i na vrijeme pripremi tim, mislim da bi to moglo funkcionirati. Iako će morati pronaći pravi način i da nadvlada konkurenciju, koje će biti – uvjeren je naš sugovornik.
I ostali u HDZ-u ističu kako će, bez obzira na Stiera, u stranci biti više kandidata te da očekuju žestoku bitku. Za sada se najviše spominje Miro Kovač, a vrlo je izvjesno da će iskočiti još poneko ime. Neki ne isključuju ni kandidaturu ministra Tomislava Tolušića, iako ga je Plenković, uz Darka Horvata, unaprijedio u Vladi kako bi smirio tenzije u stranci i ojačao svoju poziciju.
- Tolušić je u drugom poluvremenu zaigrao za Plenkovića, ali to ništa ne znači. Tolušić ima velike ambicije, a skloni su mu i Plenkovićev zamjenik Milijan Brkić i Tomislav Čuljak. Uoči Karamarkova pada Brkić i Čuljak nisu bili u dobrim odnosima, a poslije su se udružili. Moguće je da slično naprave i vezano za Tolušića jer vole imati utjecaj na glavne ljude i biti zaslužni za njihov dolazak na vrh. To su vam te stranačke igrice i “držanja u šaci”. Pitanje je je li taj njihov utjecaj tako velik kako se predstavlja. Na Saboru stranke mnogi su se razotkrili, poput Brkića. Često se govori o njegovoj moći i utjecaju u stranci, neki govore o njemu kao o Plenkovićevoj oporbi, kao čovjeku koji vlada desnom strujom u HDZ-u, ali na Saboru se vidjelo da on nije alternativa. Nitko se nije ni osvrnuo na njegov govor, čak ni medijima nije bio zanimljiv. I njegova bliska suradnica Ivana Maletić imala je dobar govor, ali vidjeli ste da u dvorani nije izazvala reakcije. Brkić nije solucija, niti ga se može povezivati sa Stierom. Niti su se ikada slagali niti imaju išta zajedničko. Za razliku od Stiera, Brkića vodi interes – komentira jedan visokopozicionirani HDZ-ovac dobro upućen u stranačke prilike. Ne smatra da se Stier požurio sa svojim istupom.
- Takav stranački skup kao što je Sabor stranke prava je prilika za takav istup – kaže ovaj sugovornik. Na Saboru je, doznajemo, bilo još nekih znakovitih situacija. Navodno je od govora odustao ministar Goran Marić. Upućeni sa Sabora govore da je Marić po rasporedu govornika bio tek pred kraj liste, iako su ministri među prvima dobivali riječ. Ne znaju što je bio razlog njegova odustajanja, ali kažu da je skandalozno da prije Marića, koji je godinama u stranci i koji se nakon izbora našao u krugu onih s najviše osvojenih preferencijalnih glasova, riječ na pozornici imaju premijerovi miljenici Nina Obuljen ili Marko Pavić.
- Štošta smo mi primijetili na Saboru, od toga kako je sve bilo režirano pa do toga kako su nekorektno ljude prekidali u govoru. Ali, ništa ne traje vječno – komentirali su HDZ-ovci. Primijetili su i nervozu šefa stranke.
- Nije to isti čovjek otprije dvije godine. I fizički se promijenio, tu je i pokoja sijeda više. Istanbulska i afera Hotmail ostavili su posljedice. Pokušava biti smireniji, manje bahat, ali i dalje mu jako smetaju kritike na njegov račun. Činjenica da je onako odgovorio Stieru i Maletić govori da su ga događaji na Saboru jako uzdrmali – kažu neki HDZ-ovci.
Oni bliski Plenkoviću pak uvjereni su da on i dalje vodi igru bez obzira na sve udarce koji su ga snašli.
- Imenovanjem Horvata za ministra i Tolušićevim unapređenjem Plenković je ojačao svoju poziciju u Predsjedništvu. Na Saboru je jedini imao pravi govor i osvrnuo se na konkretne probleme. Oponenti su se bavili ideologijom – kaže jedan od Plenkovićevih suradnika. Ističe kako njegovu poziciju nitko ne može ugroziti.
- Ni Stier, ni Kovač, a ni ostali to ne mogu učiniti. Osim toga, Brkić je na njegovoj strani. Andreju je sada važno da se rješavaju problemi – Agrokor, Petrokemija, Uljanik. Do jeseni se neće ništa događati. Vrijeme je na njegovoj strani – smatra ovaj član iz premijerova kruga. Kaže da ne zna zašto je Stier tako postupio.
- Možda je pod pritiskom biskupa i desnih udruga – smatra i dodaje: “Pa Stier i Kovač su nakon ovoga otpisani.”
Neki u HDZ-u, međutim, ne vjeruju da će Plenković ići na razračunavanje sa svojim kritičarima.
- Što im može? Karte su otvorene, sad je kasno za neke reakcije, ako je nešto mislio, trebao je korake poduzeti ranije. Zar mislite da neki u HDZ-u nemaju adute u rukavu? Sada, dok smo na vlasti, neće se reagirati, ali kad postane jasno da su izbori pred vratima, i kad ne bude opasnosti za rušenje vlastite Vlade, siguran sam da bi još neke stvari mogle izaći na vidjelo. Zar mislite da će neki šutjeti o onome što znaju, pogotovo dođe li do nekog razračunavanja – kaže znakovito jedan član stranke ne želeći zalaziti u detalje.
A iz razgovora s HDZ-ovcima zadnjih dana vidljivo je da sve manje razmišljaju o sadašnjem šefu. U kuloarima se najviše nagađa, kalkulira i procjenjuje što će biti za koji mjesec. Plenkovića kao da su već pospremili u ladicu.
Kako se šef HDZ-a koji je prije dvije godine trijumfalno zasjeo na čelo HDZ-a i Vlade, i bio predstavljen kao veliki reformator, tako brzo pretvorio u političkog pehista. U HDZ-u komentiraju kako su Plenkovića uzdrmale tri velike greške koje je napravio. Jedna od njih imenovanje je ministara i nekih najbližih suradnika, koji po mišljenju HDZ-ovaca, nimalo nisu pridonijeli stranci ni pobjedi. Pri tome, prije svega, navode imena Martine Dalić, Nine Obuljen Koržinek, Marka Pavića i Gabrijele Žalac. Druga stvar koju su mu zamjerili jest najava prodaje HEP-a, o čemu, navodno, HDZ-ovci nisu bili ni obaviješteni.
- To je bio njegov dogovor s Dalić, nismo o tome ni znali – kaže danas jedan član iz vrha HDZ-a.
Treća i najproblematičnija stvar bila je ratifikacija Istanbulske konvencije o kojoj se Plenković prethodno, kako tvrde članovi, nije konzultirao sa strankom.
- Nije provodio ono što je obećao i što je bilo u HDZ-ovu programu. Što je očekivao da će se nakon toga dogoditi? – komentirali su neki članovi.
Kad je Andrej Plenković došao na čelo HDZ-a i Vlade, bio je najavljen kao čovjek koji je došao rješavati probleme. U početku mu je sve krenulo glatko. Pod dojmom Karamarkova sloma i pada Vlade, utjecajni članovi stranke očistili su put Plenkoviću prema vrhu HDZ-a.
- Situacija je kritična, a vremena je malo. Samo s novim, europskim licem poput Plenkovića možemo dobiti parlamentarne izbore – mantrali su redom tih dana u HDZ-u i tako odgovorili potencijalne kandidate koji su htjeli u utrku za šefa HDZ-a. Plenković je kao jedini kandidat s takvom podrškom bez problema zasjeo na čelo HDZ-a. Pobijedio je i na parlamentarnim izborima, iako je u TV dvobojima Zoran Milanović ostavljao bitno bolji dojam. Ali, i teret njegove vladavine imao je cijenu. A kad se Milanović povukao s političke scene, Plenkoviću su se širom otvorila vrata. Stanje u oporbi bivalo je gore iz dana u dan, i na početku se činilo da bi Plenkovićeva vladavina mogla potrajati jako dugo, kao nekad ona Ive Sanadera.
- Plenković ima sreće, sve mu se posložilo kao na tacni – govorili su tada u stranci.
No, idila nije dugo trajala. Reformi nije bilo, a problemi su se počeli nizati. Plenković nije uspijevao riješiti niti jedan. Na kraju je sam postao problem.
Podsjetimo na barem trinaest velikih zadataka koji su završili razočaranjima.
Na Badnjak 2016. Plenković i tadašnja ministrica Martina Dalić, vjerojatno da ublaže posljedice propale arbitraže u slučaju Ina-MOL, najavili su kako će uz pomoć HEP-a otkupiti i vratiti Inu Hrvatskoj. Plenković je na kraju optužen da je želio rasprodati HEP. Ideju otkupa dionica Ine otvoreno su kritizirali neki članovi stranke, poput saborskog zastupnika i predsjednika HDZ-ove zajednice poduzetnika i obrtnika Domagoja Miloševića.
- Za ideju otkupa dionica mislim da je pogrešna. Možda je novac čak manji problem od samog čina ponovnog preuzimanja 95 posto vlasništva u Ini. Ne vidim ni otkud novac, ni čemu takav čin. Opasan socijalistički oblak nadvija se nad našom zemljom, a da podsjetim, bivši sustav nije propao samo zbog ideologije već prije svega zbog ekonomske neodrživosti – izjavio je Milošević u nedavnom intervjuu Globusu.
Premijer je potom želio spasiti koncern Ivice Todorića, donesen je lex Agrokor kako bi se, kako je najavljeno, spriječio slom hrvatskog gospodarstva, ali je u javnost ubrzo izbio niz skandala – visoki honorari nizu savjetnika koji su se tajili, sporni angažman bivše tvrtke izvanrednog povjerenika Ante Ramljaka, koji je potom morao otići i kojega je zamijenio Fabris Peruško. Vrhunac je nastupio kad je portal Index objavio aferu Hotmail, prepisku potpredsjednice Vlade Martine Dalić s članovima grupe Borg koji su pisali lex Agrokor, a poslije postali važni faktori u tom istom Agrokoru. Pod pritiskom medija i koalicijskih partnera Dalić je podnijela ostavku, a Plenković je do danas izbjegao odgovoriti na pitanje na čiji je poziv angažiran odvjetnički ured Šavorić. Tako je Plenković umjesto spasa Agrokora postao glavni krivac za najveću aferu aktualne Vlade.
Htio je Plenković ukloniti i HOS-ovu ploču s natpisom ”Za dom spremni” u Jasenovcu. No, zbog pritiska ekstremnih desničara, što u stranci, što izvan nje, Plenković je na kraju ploču odlučio samo premjestiti. Natpis je opstao, a Plenković je prozvan zaštitnikom revizionista. Htio je postići i opći konsenzus u osudi desnog i lijevog totalitarizma. Osnovao je i povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, a na kraju je sve završilo tako da se rat desnice i ljevice totalno razbuktao. Pokušao je Plenković HDZ odvući prema centru, ali je dobio pobunu tvrde struje u stranci. Htio je tihom diplomacijom pridobiti Crkvu oko Istanbulske konvencije, ali mu je ona na kraju odgovorila masovnom pobunom vjernika. Nije uspjeha imao ni sa Živim zidom. Htio ih je “srušiti” konstantnim napadima, ali su Ivan Vilibor Sinčić i Ivan Pernar postali jači nego ikada, o čemu svjedoče posljednja istraživanja koja pokazuju stalni rast rejtinga te stranke.
Uspjeh Plenković nije postizao ni na pozornici vanjske politike. Htio je Hrvatsku približiti Bruxellesu, ali su ga odmah proglasili briselskim karijeristom. Kad je pokušao dati podršku Ukrajini, razbjesnio je Vladimira Putina. Bosni i Hercegovini želio je pomoći da riješi hrvatsko pitanje, a dobio je oštro protivljenje gradnji Pelješkog mosta. Namjeravao je postići bolje odnose sa Srbijom, ali su na kraju i on i Gordan Jandroković ustuknuli pred razularenim ratnim zločincem Vojislavom Šešeljem. Htio je i dogovor sa Slovenijom oko granice, ali su ga prozvali da ne poštuje arbitražu koju je srušio bivši premijer Zoran Milanović.
I, na kraju, želio je ovladati strankom.
- Promijenit ću HDZ – govorio je Plenković, a na kraju je uspio uvesti kontrolu samo u svom Kabinetu i nad asistentima koje je doveo.
- Kako je to Plenković zamislio vladati HDZ-om i mijenjati ga? Tako da stranka ostane desno, a da je vode ljudi koji s nama nemaju veze – komentirali su ironično ovih dana neki HDZ-ovci i zaključili: “On je jedno, a HDZ drugo, samo što to Andrej Plenković u ove dvije godine nije shvatio.”