RAVNATELJICA DOMA ZA STARIJE MEDVEŠČAK 'Naši oboljeli žive kao u Švicarskoj. Jedu kad žele, a na 12 korisnika dolazi osam radnika'

Zašto je Hrvatska morala čekati 2015. godinu da dobije prvi odjel za oboljele od Alzheimera?

– Na žalost, ta se ozbiljna bolest kod nas donedavno slabo prepoznavala, ali s razvojem dijagnostike, kao i svijesti društva, prepoznali smo potrebe takvih korisnika koji zahtijevaju posebnu skrb i pristup. Naš je Dom to prepoznao već dosta rano pa smo tako još 1997. godine otvorili cjelodnevni boravak za osobe oboljele od demencije, čime smo pokrili prvu fazu te bolesti. S novim odjelom koji podrazumijeva danonoćnu i sveobuhvatnu skrb pokrili smo i njen drugi stadij, a treći, onaj posljednji, pokrivamo kroz odjel za pojačanu njegu i skrb.

Kakvu to posebnu njegu dobivaju korisnici na Odjelu za Alzheimer?

– Oboljeli su osobe sa specifičnim potrebama, koji žive u vlastitom svijetu i kojima se ne mogu nametati ograde jer ih oboljeli na razumiju. Pokušavamo im omogućiti da u Domu žive onako kako to njima odgovara.

Što to točno znači?

– Recimo, oni mogu objedovati kad žele umjesto u vremenu kada to Dom odredi, imaju konstantnu pomoć u svakodnevnim potrebama (odijevanju, održavanju higijene i nadzor nad cjelokupnim funkcioniranjem), rodbina im u posjet može dolaziti u bilo kojem trenutku. Njihov svijet je svijet njihove prošlosti, i mi to moramo poštovati.

Mogu li takvi korisnici izlaziti iz Doma?

– Mogu, ali uz pratnju rodbine ili volontera, i to ako je rodbina dala pristanak na takvo nešto. Nažalost, naši su kapaciteti premali da korisnicima omogućimo da u svakom trenutku kad to požele mogu u društvu njegovatelja izlaziti izvan Odjela.

Jeste li se u organizaciji odjela vodili iskustvima stranih, naprednijih zemalja?

– Nekakav idealan uzor bila nam je Švicarska, ali naš je odjel zapravo organiziran kao i mnogi takvi odjeli u svijetu.

Imate li još slobodnih kreveta?

– Nemamo, sva su mjesta već popunjena.

A kolika vam je lista čekanja?

– Zasad nije velika, na njoj je trenutačno troje korisnika, ali vjerujemo da će se ona povećavati kako će rasti i svijest o usluzi koju pružamo.

Jeste li morali posebno educirati njegovateljice za skrb o oboljelima od demencije?

– To je bio jedan od preduvjeta – da djelatnici prođu posebnu edukaciju, a do kraja godine organizirat ćemo i besplatnu edukaciju za rodbinu kako bi što bolje znali skrbiti o najmilijima koji pate od Alzheimera.

Predviđaju li kurikulumi na fakultetima nekakvu poduku o skrbi o osobama s demencijom?

– Dosad, nažalost, takvo nešto nije postojalo u sustavu obrazovanja. Sada, navodno, postoji specijalizacija iz gerontologije, ali nisam upoznata s detaljima.

Koliko košta smještaj u vašem domu za oboljelog od Alzheimera?

– Smještaj u jednokrevetnoj sobi iznosi 7500, a u dvokrevetnoj 7 tisuća kuna. To nije puna tržišna cijena, nego ona koju plaćaju korisnici. Tržišna cijena viša je za 1750 kuna kod jednokrevetnog i 1220 kuna kod dvokrevetnog smještaja, što je razlika koju plaća Grad Zagreb. Naravno, cijena je nešto viša od cijene “klasičnog” smještaja jer podrazumijeva posebnu vrstu skrbi.

Kako ste dosad postupali prema korisnicima koji su tražili smještaj u vašem domu, a imali su Alzheimer?

– Nažalost, mi smo takve slučajeve morali odbijati jer nismo oboljelima od te bolesti mogli pružiti odgovarajuću skrb. Sve dok nam se posebnim pravilnikom nije omogućilo da takav smještaj doista i realiziramo, o oboljelima od Alzheimera skrbila je uglavnom njihova rodbina, što je podrazumijevalo jako puno odricanja i žrtvovanja.

Je li bilo puno takvih slučajeva?

– Dosta, često smo bili u prilici odbijati takve korisnike. Procjena je da u Hrvatskoj od nekog tipa demencije boluje 80 tisuća ljudi – otprilike 10 posto onih starijih od 65 godina – što je prilična brojka.

S obzirom na takve procjene, treba li u Hrvatskoj graditi posebne domove specijalizirane za skrb o osobama koje boluju od Alzheimera? Nešto slično Nizozemskoj koja je za oboljele izgradila cijelo naselje?

– Sigurno, nužno je graditi odjele, ali i zasebne domove. Naime, teško je istovremeno organizirati suživot oboljelih od Alzheimera i ostalih korisnika doma jer jedni često ne razumiju potrebe drugih, međusobno si smetaju i teško mogu funkcionirati.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: