Komičar vraća razum Americi

Posljednji put televizijski voditelj i komičar Jon Stewart nije bio smiješan prije točno devet godina. Bilo je to devet dana nakon terorističkog napada na Sjedinjene Države. Stewart je sjedio u studiju, u odijelu i bijeloj košulji, i devet je minuta, gutajući knedle, na rubu suza, govorio o tome kako se osjeća.

“Pogled… iz mog stana… bio je na Svjetski trgovački centar… a sada ga više nema, srušili su ga. Taj simbol američke domišljatosti, i rada, i mašte, i trgovine, nestao je. No znate li što sad vidim? Kip slobode. Pogled s južnog Manhattana sad je na Kip slobode. To ne možete nadmašiti”, završio je svoj nastup u prvoj emisiji The Daily Showa nakon napada na Ameriku.

Prošle subote, u National Mallu u Washingtonu, Stewart je završio svoj nastup u sličnom stilu. Pred 215 tisuća ljudi, koje su Stewart i Stephen Colbert, njegov kolega s kabelske televizije Comedy Central, na kojoj obojica nastupaju, pozvali da dođu na Okupljanje za povratak razuma i/ili straha (Rally to Restore Sanity and/or Fear), održao je politički govor.

“Što je ovo zapravo bilo? Ne mogu utjecati na to što će ljudi misliti o ovom okupljanju. Mogu vam samo reći koje su mi bile namjere. Ovo nije bilo okupljanje da bismo ljude ismijavali zbog vjere ili aktivizma ili strastvene rasprave, ili da bismo poručili da vremena nisu teška i da se nemamo čega bojati. Vremena jesu teška i imamo se čega bojati. No, živimo u teškim vremenima, a ne u vrijeme sudnjeg dana. I možemo imati različite stavove, a da ne budemo neprijatelji. Nažalost, zemlja se pretvorila u 24-satni politički košmar ispunjen panikom. To nije izazvalo naše probleme, ali postojanje te panike nam otežava njihovo rješavanje. Ako sve preuveličamo i pojačamo, onda više ništa ne možemo čuti. Osjećam se dobro. Čudno, mirno dobro. Jer je slika koju nam o nama šalju političari i mediji lažna. Većina Amerikanaca ne živi svoj život isključivo kao demokrati ili republikanci, liberali ili konzervativci. Amerikanci žive svoje živote više kao ljudi koji malo kasne na nešto što moraju obaviti. Često na nešto što zapravo ne žele učiniti. Ali to ipak učine. Nemoguće stvari svaki dan, koje postaju moguće zahvaljujući razumnim kompromisima koje svi činimo”, izgovorio je Stewart.

Ukratko, 47-godišnjem komičaru, beskompromisnom satiričaru koji od 1999. u The Daily Showu redovito ismijava sve ono glupo, primitivno i tupavo u Americi, jednostavno je – dosta. Amerika je, naime, u posljednje vrijeme doista poludjela. Kampanje za američke izbore za Kongres i guvernere bila je vrlo negativna, osobna i prljava.

Demokrati republikanskog kandidata za senatora u Zapadnoj Virginiji Johna Raesea, inače direktora čeličane, prikazali su kao bešćutnog tajkuna. Predsjednicu Zastupničkog doma Nancy Pelosi republikanci su pak prikazali kao Zlu Vješticu Zapada iz “Čarobnjaka iz Oza”, koju na kraju spota ubije njezin republikanski protivnik u borbi za kongresničko mjesto John Dennis.

Demokrata Baracka Obamu prikazali su kao anđela smrti jer se zalaže za pravo na pobačaj...

Amerika se, čini se, vraća u doba Georgea W. Busha, u vrijeme kad je, po mišljenju mnogih, razum bio napustio Sjedinjenje Države.

Političku i društvenu situaciju u Americi od lani, uza sve, zaoštrava i aktivizam Pokreta čajanke, koji ima snažnu podršku Sarah Palin. Čajankari su počeli nizom lokalnih protesta protiv poreza, rastrošne državne potrošnje, ali i Obamine zdravstvene reforme, a ime su preuzeli od slavne Bostonske čajanke, incidenta iz 1773. godine u kojem su se američke kolonije pobunile protiv britanske ekonomske politike.

Jedan od vođa pokreta i njegov glasnogovornik Mark Williams, inače novinar, Alaha nazvao “majmunskim bogom”. Osnivač pokreta u Springborou Sonny Thomas na Twitteru je pak stavio uvredljivi post o Hispanoamerikancima, gunđajući kako su “ilegalci ovih dana posvuda” i pitajući se “gdje mu je pištolj”. U srpnju ove godine Pokret čajanke iz Iowe postavio je pak plakat koji je Obamu uspoređivao s Hitlerom i Lenjinom.

Mnogi vjeruju kako je Stewartovo okupljanje za povratak Amerike razumu, u subotu u Washingtonu, dobrim dijelom bilo isprovocirano upravo djelovanjem Pokreta čajanke. Naime, na istom mjestu, u Washingtonu, ali u Lincoln Memorialu, dva mjeseca ranije, krajem kolovoza, održano je Okupljanje za povratak časti (Restoring Honor Rally). Na okupljanju, kojem je potporu dao upravo Pokret čajanke, okupilo se nekih 87 tisuća Amerikanaca i slavilo američke heroje i baštinu. Na istom mjestu na kojem je Martin Luther King održao svoj povijesni govor “I Have a Dream…”, krajem kolovoza govorila je Sarah Palin, ali i Glenn Beck, konzervativni američki radijski i televizijski voditelj i politički komentator koji, između ostalih, ima emisiju i na Murdochovu Foxu Newsu.

Iako je Beck na tom skupu pozvao Amerikance da se ujedine, bez obzira na njihove političke ili religijske razlike, Beck, ali i Fox News, u posljednje su vrijeme omiljena meta Stewartovih sarkastičnih šala. Beck je poznat po raznim teorijama urote koje iznosi u svojim emisijama na Foxu, što iz Stewarta, čini se, izvlači njegovu najagresivniju crtu. Istraživanje koje je proveo Center for Media and Public Affairs, a koje je proučilo šale četiri glavna televizijska voditelja (Leno, Fallon, Stewart, Letterman) u razdoblju od od 1. siječnja do 1. svibnja ove godine, pokazalo je da su četiri televizijska voditelja ispričala ukupno 1625 političkih šala, od čega ih je najviše bilo upućeno na račun Obame (309), Sarah Palin (137), Georgea W. Busha (132) i Joea Bidena (94). Pritom je Stewart Becka pretvorio u neku vrst svoje opsesije, pa je na njegov račun ispričao ukupno 44 šale, odnosno odgovoran je za čak 88 posto svih voditeljskih šala na njegov račun. U nedavnom nastupu Stewart je tako najprije pustio videoisječak u kojem Beck blebeće o opasnostim progresivizma, političke opcije koja se zalaže za promjene i reforme kroz vladinu akciju, nazivajući progresivizam “karcinomom Amerike koji uništava ustav i želi kontrolirati svaki aspekt našeg života”.

Nastavljajući se na temu, Stewart je krenuo: “Nisam znao da to želim, ali čini se da želim kontrolirati svaki aspekt vašega života. Kao progresivist, mislim da je dobra ideja da agencija prati zagađivanje. No, zapravo mislim da je u interesu države da nam dopusti da vam svima ugradimo čipove u glavu koji će vam reći kad smijete masturbirati.” I nastavio, oponašajući Beckovo bulažnjenje: “Potpuna kontrola. U mojoj Americi nitko ne govori ljudima kad smiju masturbirati!”

Kritika nije pošteđen ni Fox News, kabelska televizija koju Stewart smatra predvodnikom u širenju straha i davanja prostora ekstremistima, umjesto razumnim Amerikancima. “Mediji su imunosni sustav Amerike, a ako u bilo čemu pretjeraju, mi zapravo postajemo bolesniji”, rekao je na subotnjem okupljanju.

Iako se 215 tisuća ljudi, imajući na umu cjelokupnu populaciju Amerike, vjerojatno ne čini puno, Stewartov utjecaj na američku javnost mnogo je veći. Nedavno istraživanje koje je proveo Askmen.com pokazalo je da američka javnost Jona Stewarta smatra najutjecajnijom osobom na listi od 50 utjecajnih koja je uključila mnoga imena iz politike, svijeta zabave, sporta i tehnologije. Dapače, njegov Daily Show smatra se najpouzdanijim izvorom informacija među mladima, a većinu njegove publike, njih 74 posto, čini doba skupina od 18 do 49 godina. Ilustracije radi, predsjednik Obama zauzeo je tek 21. mjesto. Ne čudi, kad se ima na umu kako je Stewart Obamom nedavno pomeo pod u vlastitom studiju.

U 30-minutom briljatnom intervjuu, Stewart je u jednom trenutku Obamu upitao kako usklađuje svoju mantru iz predsjedničke kampanje, koja se bazirala na zazivanju promjene, sa zapošljavanjem ekonomskog savjetnika kao što je Larry Summers, koji se ponaša jednako kao i službenici u prijašnjim administracijama. Obama je odgovorio kako je Summers obavio “vraški posao”. A onda ga je Stewart poklopio: “Ne želiš upotrijebiti tu frazu, čovječe.” Svi su shvatili šalu. Istu frazu upotrijebio je George W. Bush kako bi pohvalio Michaela “Brownieja” Browna nakon katastrofalno obavljena posla na mjestu čelnog čovjeka Federalne agencije za upravljanje krizom koja je bila zadužena za kaos koji je nastao nakon uragana Katrina. Prijevod Busheve pohvale – otpušten si. Uglavnom, svi su u studiju shvatili šalu. Obama, na svoju žalost, posljednji. I umjesto da se nasmije na vlastiti račun, Obama se okrenuo publici – prekasno – i rekao: “Namjerno sam se našalio.” Ali svi su znali da nije. Htio je reći nešto lijepo o Summersu, ali se poskliznuo na vlastite riječi i otkrio, zapravo, svoju najveću manu – da nema smisla za humor na vlastiti račun.

Ruku na srce, Stewarta je teško pobijediti u doskočicama. Danas se smatra jednim od najboljih komičara Amerike. U proteklih deset godina potpuno je redefinirao političku satiru u američkoj kulturi, a istraživanja pokazuju da većina muškaraca i žena mlađih od 35 godina njegov Daily Show smatra i primarnim izvorom televizijskih novosti. Njegov Daily Show, naime, ima i blok novosti u kojem njegovi suradnici, također komičari, glume TV reportere koji se sprdaju sa stvarnim vijestima iz zemlje. Prije deset godina cijela ekipa – koju Stewart naziva “grupom majmuna koja smišlja šale” odradila je fantastičan posao, u maniri najboljih stand-up nastupa, reportažno prateći prebrojavanje glasova na Floridi koje je donijelo pobjedu Georgeu W. Bushu, a tri godine kasnije, 2003., pratili su rat u Iraku posebnim crnohumornim blokom vijesti koji su nazvali Mess O’Potamia (igra riječi koja aludira na Mezopotamiju i “mess”, što znači kaos, nered). No, Stewart nije samo komičar on je i prvoklasni novinar koji odrađuje sjajne intervjue. Pored Obame, dosad je intervjuirao Jimmyja Cartera, Billa i Hillary Clinton, Johna McCaina, Johna Edwardsa, ali i slavne osobe poput Toma Cruisa, Toma Hanksa i Georgea Clooneyja. Njegova emisija dosad je 22 puta nominirana za nagradu Emmy, a jedanest puta ju je osvojio. Vrhunac njegove popularnosti možda je bila ponuda da dvaput vodi dodjelu Oscara – 2006. i 2008. godine. Časopis Time uvrstio ga je među 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu, a Entertainment Weekly ga je 2006. proglasio zabavljačem godine.

Stewartovi počeci nisu, međutim, bili laki. Kad je 11. siječnja 1999. godine 37-godišnji komičar prvi put zasjeo u stolicu voditelja The Daily Showa (na tom je mjestu naslijedio Craiga Kilborna), bio je jako nervozan. “Iskreno, osjećam se kao da sam na svojoj bar micvi”, rekao je svom prvom gostu, glumcu Michaelu J. Foxu. “Nikad nisam nosio nešto ovako”, dodao je aludirajući na svoje preveliko, sivo odijelo, “i dobio sam takav osip, da ne bi povjerovao.”

U idućih godinu dana emisija se počela pretvarati u ono što je danas – sočnu, promišljenu političku satiru koju gleda gotovo dva milijuna ljudi, četiri puta tjedno – od ponedjeljka do četvrtka. Stewart iza sebe ima cijelu mašineriju ljudi koji zajedno s njim smišljaju šale i lažne novosti, a tokom godina broj gledatelja - željnih istine o ratu u Iraku i ciničnih primjedaba na opću hipokriziju, aroganciju i glupost u zemlji – kontinuirano je rastao. Istraživanje Pew Research Centera pokazalo je da je Stewarta publika najmlađa televizijska publika – samo 23 posto gledatelja starije je od 50 godina, i još bitnije – njegova je publika najinformiranija. To objašnjava zašto je u studio uvijek uspijevao dovući najbolje i najzanimljivije goste, uključujući i Baracka Obamu. U vrući stolac, nasuprot Stewartu, sjest će i demokrati i republikanci, željni da ih se čuje, čak i uz rizik da ih Stewart nemilosrdno pokopa. Reklama je, naime, dobra, čak i kad je negativna.

Stewart godišnje zarađuje oko 14 milijuna dolara, što je potpuno razumljivo – ne samo da je čovjek kojem Amerika najviše vjeruje nego je i načitan, što mu omogućuje da bez problema razgovora s ljudima kao što je Tony Blair. Pored toga, Stewart, rođen kao Jonathan Stuart Leibowitz, koristi ono najbolje od židovskog humora. Njegov smisao za komično pokazao se jako rano. Sam je, u intervju 1994. godine časopisu People, ispričao kako se počeo šaliti jer je bio jako malen, a to što je bio jako smiješan, pomoglo mu je da stekne jako velike prijatelje.

Na koledžu William & Mary u Virginiji završio je psihologiju. U New York se preselio 1986. kako bi se okušao kao komičar. Trebalo mu je godinu dana da skupi hrabrosti da se popne na pozornicu. Prvi nastup imao je u The Bitter Endu, istom klubu u kojem je karijeru započeo i njegov idol, Woody Allen. Tada je počeo koristiti i umjetničko ime koje će mu ostati do danas, John Stewart. Godine 1989. dobio je prvi posao na televiziji, ali kao scenarist, a trebalo je proći još dvije godine da prvi put stane i pred kamere, upravo na kabelskoj televiziji Comedy Central, u emisiji koju je vodio zajedno s Patty Rosborough, Short Attention Span Theater. Godine 1992. kratko je vodio emisiju na MTV-u, a kad je David Letterman 1993. napustio NBC, Stewart je bio jedan od finalista za njegovo mjesto, no NBC je zaposlio Conana O’Briena. Potkraj te godine Stewart je konačno dobio vlastiti talk-show, na MTV-u, koji je nosio njegovo ime. Postao je trenutni hit, druga najpopularnija emisija po gledanosti nakon “Beavisa and Buttheada”. To mu je otvorilo vrata za Daily Show 1999., kada je Craig Kilborn napustio mjesto voditelja da bi zamijenio Toma Snydera u The Late Late Showu.

Od tada su i Stewartova karijera i privatni život u usponu. Godine 2000. vjenčao se s Tracey McShane koju je upoznao na spoju na slijepo. Prvo dijete, sina Nathana, dobili su 2004., a kćer Maggie Rose dvije godine poslije. U svojim šalama Stewart, naravno, ne štedi ni vlastitu obitelj. U emisiju u kojoj je ugostio Tonyja Blaira, u rujnu 2008. godine, u jednom je trenutku ispalio: “Moja supruga je katolkinja. Ja sam židov. Zbilja je zanimljivo; djecu odgajamo da budu tužna.”