O famoznom, parafiranom, nikad u Saboru potvrđenom sporazumu Ivice Račana i Janeza Drnovšeka hrvatska javnost zna više-manje sve. O detaljima dogovora predsjednice hrvatske Vlade Jadranke Kosor i slovenskoga premijera Boruta Pahora iz 2009., prije svega o onome što se događalo iza zatvorenih vrata, gotovo ništa. Sve vrijeme pregovora o tome su jedva išta znali tadašnji hrvatski predsjednik Stipe Mesić i slovenski Danilo Türk. Iz pregovora su velikim dijelom bili isključeni i tadašnji šefovi diplomacija dviju zemalja Gordan Jandroković i Samuel Žbogar. Međutim, Jadranka Kosor mi je potvrdila da su o tijeku pregovora bili dobro obaviješteni američki predsjednik Barack Obama i potpredsjednik Joe Biden.
S bivšom premijerkom Jadrankom Kosor imao sam seriju razgovora, ukupno više od dvadeset sati, u vrijeme dok je izgubila parlamentarne izbore i čekala stranačke. Razgovarali smo uvijek na istome mjestu, u središnjici HDZ-a na Trgu žrtava fašizma, od siječnja do svibnja 2012. godine. Ideja je bila napraviti tekst u obliku dugog intervjua u kojem će Kosor detaljno ispričati sve što se događalo od dramatične noći kada je, doslovno iz pidžame, odjurila u Kozarčevu, u kuću Ive Sanadera, gdje joj je premijer priopćio da odlazi do trenutka kada će s Tomislavom Karamarkom u boj za vladara HDZ-a.
Kosor je u tim razgovorima bila vrlo otvorena, detaljno je ispričala sve što je prošla kao deveta predsjednica Vlade i treća predsjednica HDZ-a. Prije svega, kako je pregovarala s Borutom Pahorom, za kojega je uvijek imala lijepe riječi. Dobro se sjećam jednog detalja, još na samom početku naših razgovora, dakle u siječnju 2012., kada je bila sigurna da će pobijediti na stranačkim izborima. Čekao sam je nekoliko minuta u sobi mrzovoljne tajnice, a tamo se slučajno zatekao jedan od njenih bliskih suradnika koji joj je najviše i pomogao u pregovaranju sa Slovencima. "Ma, gotovo je, Karamarko će pobijediti", šapnuo mi je da ne čuje tajnica.
U tih nekoliko mjeseci osjetile su se brojne promjene raspoloženja kod Jadranke Kosor, pogotovo prije samog početka izbora u HDZ-u kada su je, jedan po jedan, napuštali do jučer vjerni stranački drugovi. Gotovo da to nije mogla razumjeti i doživjela je to jako osobno. S druge strane, malo tko joj je priznavao ono što je zaista napravila, a to je da je punim gasom dovršila pregovore. Imala je zapreke na svakom koraku, od Ive Josipovića, koji je nekoliko puta gotovo oduljio cijeli postupak, do "Facebook revolucionara" koje su ljevičari instruirali da viču pod prozorima HDZ-ovih veterana. Ali, Jadranka Kosor, to joj se mora priznati, pokazala je upornost i uspjela u gotovo nemogućem.
Slovenci su mjesecima blokirali hrvatske pregovore s Europskom unijom i izgledalo je da je ta bitka izgubljena. Sanader nije želio niti čuti za arbitražu, bojeći se da će Hrvatska izgubiti dio teritorija. "To bi bila nevjerojatna katastrofa, na to ne želim pristati", govorio je. Otišao je pod nerazjašnjenim okolnostima, a onda je tvrdio da su razlog baš Slovenci i njihov tvrdoglav stav da se ne ide na Međunarodni sud pravde riješiti granični spor. José Manuel Barroso, tadašnji predsjednik Europske komisije, dočekao je u Bruxellesu Jadranku Kosor krajnje skeptičan. Tijekom razgovora nije ju uopće gledao u oči. Čitao je nekoliko rečenica s nekog komadića papira i kada je ona, puna entuzijazma, objašnjavala da će se sa Slovencima postići dogovor, na kraju razgovora je samo promrmljao: “Želim vam svu sreću”.
Ostaje i činjenica da su sve vrijeme razgovora Kosor i Pahor bili uključeni i američki i švedski diplomati, ali ne samo oni, i da su predstavnici međunarodne zajednice itekako nadgledali tijek pregovora. Mnogima je bila puna kapa tvrdoglavih Slovenaca koji su koristili činjenicu što su u EU kako bi brutalno blokirali Hrvatsku i uvlačili bilateralno pitanje u pregovore. Ali, oni su bili “za stolom”, kako je volio govoriti Sanader, a mi nismo. Dakle, koliko god su mnogima u Europi, ali i preko "bare" bili antipatični, formalno su to mogli raditi. I radili su.
U početku se, odmah nakon “abdikacije”, umiješao i Ivo Sanader koji je preko Luke Bebića prenio “svojima” da se ipak ne predaje. Dolazio je na sjednice Predsjedništva HDZ-a i uporno inzistirao da sjedi na čelu stola. "Pristala sam na svojevrsni kompromis da sjedimo zajedno na čelu stola. Ali, to je apsolutno narušavalo moj autoritet i postalo je nepodnošljivo”, rekla mi je Jadranka Kosor. Kako je u srpnju 2009. preuzela Vladu, Sanader je te jeseni inzistirao da se nađu na ručku u zagrebačkom restoranu Baltazar gdje bi se razgovaralo i o Slovencima.
"To je bilo u rujnu, na Sanaderovu inicijativu. Predložio mi je da se nađemo, da razjasnimo neke stvari, jer ‘to ne ide dobro’. Rekla sam da sam uvijek za razgovor. Kada smo sjeli, došli su ljudi iz osiguranja i kazali da je vani puno novinara. Sanader je pitao tko ih je zvao. Odgovorila sam: ‘Ja sigurno nisam’. Mislila sam da naš ručak ne zaslužuje takvu medijsku pažnju. Činilo mi se na tom ručku da smo nešto postigli. Rekla sam mu da sam sad ja ta odgovorna osoba i samo tražim da me pusti raditi kako najbolje znam. Smatram da me za to i predložio i kada me već predložio i kada sam to prihvatila, samo tražim punu slobodu u radu. To je notorna stvar za nekoga tko je premijer. Ništa drugo."
Sanader je počeo postavljati razna pitanja pa se ubrzo poveo razgovor o Slovencima i pripremi sastanka s Pahorom. "'Što je bilo?' zanimalo ga je. ‘Mogu li ja pomoći?’ Nisam htjela reći ni najmanji detalj jer sam se tako dogovorila s Pahorom. Smatrala sam da dvoje premijera koji razgovaraju imaju pravo na tu vrstu diskrecije. I da je to jedino jamstvo za uspjeh. Tu su počeli nesporazumi sa Sanaderom, njegovom dvojbom radi li se o nepovjerenju. Rekla sam da u taj process nije bio uključen ni ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković na onaj puni način, kao ni slovenski ministar vanjskih poslova. Mi smo odabrali dvoje suradnika sa svake strane i rekli smo - to je to. Ako negdje iscuri, znamo odakle je. Ili je Pahor ili ja ili netko od tih četvero ljudi.”
Premijerka Kosor odlučila se za Davora Stiera i Davora Božinovića. Stier je bio, zapravo, čovjek "naslijeđen" od Sanadera jer ga je on zaposlio i uveo u visoku politiku. Božinović se pokazao uspješnim diplomatom i njih su dvojica bili izbor Jadranke Kosor da budu stalno na vezi s Ljubljanom. Sanader nije bio zadovoljan time što nije informiran kako teku pregovori i rekao je to posve otvoreno u Baltazaru. Mislio je da kao počasni predsjednik HDZ-a mora biti informiran, a premijerka Kosor smatrala je da nikome, pa ni njemu, ne mora polagati račune. Sukob je kulminirao.
Jadranka Kosor, međutim, bila je koncentrirana na to da se što bolje pripremi prvi sastanak s Borutom Pahorom. "Jednim malim dijelom bila sam u sve to uključena i prije, dok je Sanader vodio Vladu. Bila sam i na konzultacijama s predstavnicima oporbe i u jednom je trenutku izgledalo gotovo beznadno. Pogotovo u trenutku kada sam preuzela Vladu. O tome se, inače, u samoj Vladi nije puno pričalo. Znala sam i odjeke nakon posljednjeg susreta Ive Sanadera i Boruta Pahora u Mokricama, a ocjena svih koji su to pratili i bili u izaslanstvu bila je da je sve beznadno, zacementirano, da pomaka neće biti. Kad sam preuzela vođenje Vlade, to mi se činio kao jedan od najvećih problema i zato sam rekla da je deblokada pregovora jedan od tri stupa nove Vlade.”
Borut Pahor i Jadranka Kosor na samom su se početku dogovorili da cijeli tijek pregovora zatvore za javnost. To je bila i sugestija Amerikanaca koji su pozorno promatrali što se događa.
"Da se opredijelimo za tihu diplomaciju i odredimo minimalni broj suradnika s jedne i druge strane, koji će raditi sve vrijeme i u intervalima naših susreta. Oni su imali zadatak stalno se čuti, dogovarati, usuglašavati."
Susret upoznavanja u Trakošćanu brzo je i lako ugovoren, a malo je nedostajalo da se pretvori u katastrofu. Otežavajuća okolnost bila je činjenica što je slovenski premijer ozlijedio ruku i jako ga je boljela. Na toplini je sve to stvaralo dodatne probleme. "Poslije mi je kazao da su mu suradnici sugerirali da ništa ne popije za smirenje bolova jer mora biti maksimalno koncentriran. Krenuli smo na mjesto koje su naši protokoli odabrali i gdje smo trebali razgovarati. Bilo je to u dijelu velike terase gdje je bila smještena pletena garnitura sa suncobranima. Očito da su to naši protokoli isplanirali jednog hladnijeg dana. Sada je tu bilo jako vruće, pogotovo pod suncobranima. Gospodin Pahor pitao me: ‘Vi mislite da mi ovdje razgovaramo?’ Rekla sam: ‘Da, tako su se naši protokoli dogovorili.’ ‘Ne dolazi u obzir, tu je vruće.’ Za mene, kao domaćicu, nastala je panična situacija. Brojni snimatelji su snimali sve što se događa, svaki naš korak, a morala sam zadržati vedar izraz lica. Nakon Pahorovih riječi mislila sam: Što sad, gdje ćemo razgovarati? Reagirala sam: ‘Nema problema, onda idemo u dvorac i tamo ćemo razgovarati.’”
Iz protokola su joj na uho šapnuli da unutra ništa nije spremno. “Znam da nije.” Krenuli su u dvorac i išli iz jedne prostorije u drugu i na kraju je Jadranka Kosor otvorila jedna vrata: “Ovo je divan prostor”, a riječ je bila o maloj sobi. U njoj su bile prastare fotelje i slovenski premijer složio se da se tu razgovara. "Kada su se zatvorila vrata, Pahor mi je rekao da je tu dosta mračno. Visjele su žarulje s vrpcom za potezanje. Upalila sam ih, ali nekog posebnog svjetla nije bilo. ‘Sad je sve savršeno’, kazala sam. Ispred sobice su stajali ljudi iz osiguranja i protokola i, naravno, bili su izbezumljeni. Zamolila sam ih da donesu malo vode. I tu smo počeli razgovarati o deblokadi hrvatskih pregovora.”
Pahor je sve vrijeme govorio hrvatski. Kad su bila službena izaslanstva, svatko je govorio na svom jeziku, s prevoditeljima. Ali, na tête à tête uvijek hrvatski. U Trakošćanu je ispitivan teren, ali nikakva konkretnog dogovora nije bilo. "Naravno da je pozicija Slovenije i Boruta Pahora bila neusporedivo bolja jer je on došao kao premijer zemlje Europske unije, a ja sam razgovarala kao premijerka zemlje koja ima blokirane pregovore. Taj je susret na kraju ipak završio dobro, u pozitivnom ozračju. Za ručkom je već bila opuštenija situacija, bilo je i smijeha i neformalnog razgovora, za razliku od početka koji je bio vrlo ukočen i formalan. Prije svega, zbog međusobnog nepovjerenja, svatko je vagao što reći.”
Tada je dogovoreno da Gordan Jandroković i Samuel Žbogar, šefovi diplomacije, budu u neku ruku “izvan igre”, bar kada je riječ o svakodnevnom hrvatsko-slovenskom kontaktu. "Ministri vanjskih poslova imaju mnogo obveza, poslova. Htjeli smo stvoriti ekipe povjerljivih ljudi jednog i drugog premijera, koje izravno i samo oko toga izvještavaju Pahora i mene. I isključiti druge. Upravo da bismo neke faze dogovora zadržali u potpunoj tajnosti. Ne zato da bismo manipulirali javnošću, nego da bismo pokušali doći do rješenja. Znali smo da hodamo, na neki način, rubom ponora”, objasnila mi je Jadranka Kosor. Iako je Davor Stier bio “naslijeđen” od njezina tada već mrskog političkog neprijatelja Sanadera, nije pokazivala rezervu prema njemu. “Često se moglo pročitati u medijima da sam vrlo nepovjerljiva, da nikome ne vjerujem. Davor Stier jedan je od primjera da nije bilo tako. Recimo da sam ga ‘naslijedila’, ali sam mu dala puno povjerenje, i veće nego što je ikada prije imao. On je s gospodinom Makovcem bio doslovce u dnevnom kontaktu i dogovarali su sve susrete.”
U Trakošćanu su Borut Pahor i Jadranka Kosor razmijenili brojeve mobitela, ali su se poslije rijetko čuli.
"Pahor mi je otvoreno rekao da je dobar sa Zoranom Milanovićem, da se čuju. Vjerojatno je i Milanović pokušao kasnije i preko njega saznati neke stvari, kao što je Sanader pokušao preko mene, ali Pahor mu nije rekao. Poslije je Pahor imao sličnu situaciju i sa slovenskim predsjednikom Danilom Türkom, kao i ja s predsjednikom Stjepanom Mesićem. Naime, nisam u toj 2009. govorila ni Mesiću nešto više.”
"Nevjerojatno, pa kako predsjednik države nije znao što se dogovara, a riječ je o prvorazrednom pitanju za državu?” pitao sam Jadranku Kosor. “Moram priznati da je bio korektan kad sam mu rekla da smo se dogovorili oko tog temeljnog principa da nećemo govoriti, pa tako ni njemu. Stjepan Mesić nije me pritiskao, nije mi preko medija spočitavao što sve to držim u potpunoj tajnosti. Rekla sam mu da će na kraju znati među prvima, ali dotad ne. Tako je bilo i s Pahorom i Türkom. Više sam puta u Europskoj komisiji rekla Joséu Manuelu Barrosu i drugima da smatram velikim postignućem to što se dvoje premijera iz dviju suprotstavljenih političkih obitelji može dogovarati o tako osjetljivim pitanjima za obje države. Da je to dobro i kao poruka Europskoj uniji, i oni su to tako doživljavali”, govorila mi je bivša premijerka.
Prvi odlazak Jadranke Kosor u Bruxelles bio je u znaku pregovora Hrvatske i Slovenije. “Barroso nije bio optimističan. Rekao je na samom kraju, pogledavši me: ‘Pa, možda biste vi taj problem mogli riješiti s Borutom Pahorom jer bi se mogla pojaviti neka ljudska kemija između vas dvoje’. I to se pokazalo točnim. Ipak, nakon prvog susreta s Barrosom izašla sam s dojmom da on ne vjeruje previše da će se nešto postići. Predsjednik Europske komisije tada je imao još svježih iskustava s bivšim premijerom, kojega je poštovao i uvažavao. Ja sam tu bila potpuno nova, a Barroso o meni nije znao ništa. Nikakvog iskustva u nekom neposrednom radu sa mnom nije imao. To sam razumjela.”
Pitao sam Jadranku Kosor tko je prvi došao na ideju da se ide na arbitražu. "Mislim da smo zajednički došli do toga, prije svega u spoznaji da, ako ne možemo riješiti problem za stolom, a bilo je vidljivo da ne možemo, onda idemo prema drugom rješenju. Imala sam od početka zadatak zaštititi naše nacionalne ciljeve u dva smjera. Jedan je deblokirati pregovore i završiti ih, a drugi zaštititi svaki milimetar hrvatskog teritorija. Pahor je imao tek jedan, puno lakši cilj, a to je samo doći do rješenja. Koliko se sjećam, zajednički smo došli do ideje o arbitraži: ako ne možemo sami to riješiti, nađimo nekoga tko može. Nekoga tko će biti više nego objektivan prema jednoj i drugoj strani. Ključni razgovori bili su baš oko toga i trajali su dugo. Kad smo se dogovorili o arbitraži, bilo je važno da se dogovorimo da svi rokovi za arbitražu počnu teći od dana potpisivanja pristupnog ugovora. Oko toga je bilo i drukčijih ideja.”
Premijerku Kosor u zemlji su već tada napadali sa svih strana, Iustitia et Pax digla se na noge, jedan visoki HDZ-ov dužnosnik poručio joj je: “Nitko u dvije tisuće godina nije pobijedio Crkvu, pa nećeš ni ti.” "Tada me doslovno spasio Sveti Otac, u siječnju 2010., kada je na primanju za veleposlanike pohvalio sporazum ‘između hrvatske premijerke i slovenskog premijera kao pravi način kako se trebaju rješavati sporovi’. Nakon toga je sve utihnulo.”
Ni u HDZ-u nisu bili sretni zbog inzistiranja na arbitražnom sporazumu. "Jedan je čovjek bio vrlo glasan pa je izjavio da moram promijeniti stranku, da sam izdala Hrvatsku. Bilo je kritika i iz oporbe, od Damira Kajina do Zorana Milanovića koji je žestoko kritizirao ne samo sporazum, nego i Europsku pučku stranku jer je davala potporu tom sporazumu. Vrlo je teško kad svi udare. A ni sklonost medija nije bila osobita. Onda se i u stranci kao što je HDZ mnogi pitaju: Može li nam to štetiti? Tada se javio i bivši predsjednik stranke, 3. siječnja 2010., i moj potpis proglasio veleizdajničkim. Bilo je to teško preživjeti u HDZ-u jer je Sanader u stranačkom vodstvu još bio autoritet”, rekla mi je Jadranka Kosor.
Nakon toga je hrvatska premijerka otišla u Gdansk gdje se prvi put susrela s Angelom Merkel. Europljanima je bilo stalo da se dođe do nekog sporazuma kako bi Hrvatska mogla nastaviti pregovore s EU. Pouzdano znamo da su svaki razgovor i dogovor Jadranke Kosor i Boruta Pahora detaljno analizirali strani diplomati i izvještavali svoje vlade. "Iz WikiLeaksovih dokumenata proizlazi da je američka administracija preko svoga veleposlanika u Ljubljani bila u stalnom kontaktu s Pahorom u vrijeme dok ste se dogovarali o arbitraži. Je li vam što o tome govorio?” pitao sam Jadranku Kosor. "Nije mi ništa govorio. Mi smo samo spominjali, što je bilo logično, da s jedne i druge strane kontaktiramo s diplomatima onih zemalja za koje smo smatrali da nam mogu pomoći. Kao dodatni most, da budu tumači, kao oni koji imaju osobit interes i dobru volju da se problem riješi. U tom smo kontekstu imali s jedne i druge strane razgovore, konzultacije.”
Govorilo se da Europljani žele postići win-win situaciju, da svi u konačnici budu pobjednici. Javnost i dalje, međutim, nije znala u kojem smjeru idu pregovori sa Slovencima. "Za hrvatsku stranu, recimo, bilo je osobito važno da svi procesni rokovi počnu teći nakon potpisivanja pristupnog ugovora s EU. Do toga nije bilo jednostavno doći. U prvom trenutku se slovenskoj strani to nije činilo kao najbolje rješenje”, rekla mi je Jadranka Kosor.
Kada je dogovaranje bilo pri kraju, premijerka je otputovala u posjet Ljubljani. "Kad smo se Pahor i ja išli prošetati Ljubljanom, nakon te runde razgovora, posao je bio gotovo završen. Pili smo kavu prvi put u centru grada, na nekoj terasi, relaksirano. Zadovoljni što smo se približili kraju. Borut je rekao kako bi bilo dobro da odemo nekamo popiti kavu, među ljude. Brže smo završili nego što smo se nadali. Rekla sam: ‘Pa što nas sprečava?’ ‘Pada kišica.’ I oko toga smo se usuglasili. ‘Pa imamo kišobrane!’ Bila je već opuštena atmosfera. Otišli smo prošetati, a nakon toga sam otputovala u Stuttgart, na poziv Angele Merkel koja je imala stranački skup uoči njemačkih izbora. Posao je od Trakošćana do Ljubljane bio gotovo završen.”
Jadranka Kosor mi je u dugim razgovorima potvrdila da su Sjedinjene Države bile prisutne u cijelom procesu dogovaranja. "Bila je to prijateljska potpora Amerike, vrlo otvorena, ali i saveznička. Bila je vrlo izravna, od američkog veleposlanika u Hrvatskoj do samog predsjednika Baracka Obame i potpredsjednika Joea Bidena. Sigurno je u samoj završnici pregovora sa Slovenijom ta potpora bila izuzetno važna. Bilo je svima važno znati da postoji snažna želja i potpora Amerike da nađemo rješenje. Kada smo dogovorili arbitražni sporazum, imali smo apsolutnu američku podršku i pomoć. Mislim da je normalno i više nego logično da velesila bude zainteresirana za stabilnost u ovom dijelu Europe. Ta američka uloga i potpora za mene je osobno bila vrlo poticajna. Da, našla sam pravu riječ, poticajna.”
SDP-ovci nisu bili oduševljeni idejom o arbitraži, a onda je papa Benedikt XVI. javno pohvalio sporazum. "Ali, mnogo je toga bilo teško, od rasprave u Saboru do reakcija oporbe. SDP je bio protiv, pa su bili aktivno suzdržani, pa aktivno pasivni. Bilo je to vrijeme kada je Milanović strašno izvrijeđao tajnika EPP-a Isturiza. Pučani su to loše primili. Jako loše.”
Za Kosor su tek počeli teški dani, pogotovo kad je cementirala datum završetka pregovora s EU za lipanj 2011. Pahor joj je rekao kako nitko u Bruxellesu ne vjeruje da je taj rok moguće postići. “Kad lipanj prođe i pregovori ne budu završeni, ti ćeš izgorjeti”, ustvrdio je tadašnji slovenski premijer.
Dogovor sa Slovencima, koji sad izaziva toliku buru, bio je dovršen, Jadranka Kosor uspjela je završiti i pregovore s EU. Ali, ipak, na kraju je izgorjela, kako je predvidio Borut Pahor.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
