KOMENTAR IVICE ŠOLE U GLOBUSU

TREBA NAM INKVIZICIJA ZA 21. STOLJEĆE Papa Franjo mora bez milosti, bez kompromisa, udariti na udruženi zločinački (homo) seksualni pothvat u crkvi

Cardinal Theodore McCarrick, Archbishop of Washington, D.C. waves as he attends a Youth Mass for Life held at the MCI Center in Washington, D.C., January 22, 2004. Today marks the 31st anniversary of the Roe v. Wade Supreme Court decision legalizing abortion and both Pro Life and Pro Choice groups will be rallying in the U.S. capitol. REUTERS/Mannie Gracia MG/JDP - RP4DRIHGKAAA
REUTERS

kardinal Theodore McCarrick, kojeg su sjemeništarci zvali Ujak Teo, odvodio je dječake u svoju kuću na moru, u New Jerseyju, gdje ih je silovao. Tko ga je štitio? Homoseksualni lobi u Crkvi i izvan nje

Katolička crkva u Irskoj potpuno se raspala u samo nekoliko godina zbog monstruoznih razmjera desetljetnih zataškavanja zločina katoličkih svećenika. Nedavno je papa Franjo posmicao i cijeli čileanski episkopat zbog istoga razloga. U Čileu je kaos, vjernici bjesne, tako da su čak provalili u katedralu svetog Jakova dok je kardinal Ricardo Ezzati služio misu i vikali: “Gonite se, svi biskupi!” U znak protesta papu Franju su tamo dočekale prazne ulice, pogotovo što je najprije stao u obranu nekih svećenika zlostavljača i zataškivača (slučaj Karadime i biskupa Barrosa), a poslije se ispričao zbog pogreške, jer su ga bili krivo informirali. Vjernici su bacali čak i molotovljeve koktele na crkvene institucije. Toliki je bijes, više nego razložan...

A onda, samo par mjeseci poslije, prije par tjedana, izašli su stravični razmjeri zlostavljanja od strane katoličkih svećenika u SAD-u, ponajviše u Pennsylvaniji. Katolička javnost u Americi je ogorčena, pitaju se gdje je kraj, koliko je još kostura u ormaru, bijes na hijerarhiju došao je do usijanja, a isusovački list America žestoko je napao biskupe i njihovu nesposobnost. Dosta je više isprika i žaljenja od strane hijerarhije, kažu, dosta je “mea culpa”, treba konkretno djelovati, žestoko kažnjavati, predavati policiji, a ne tek “unutarcrkvene istrage”, jer ovo je već epidemija zločina duboko utkana u tkivo Crkve.

Dosta je bilo i eufemizama o ovoj grozomornoj pošasti među katoličkim klerom, treba progovoriti izravnim jezikom, ma kako koga zaboljelo.

Prvo, ovdje više ne možemo govoriti da se radi o pojedincima, ovo zlostavljanje djece i mladića po cijeloj kugli zemaljskoj sustav je koji ću nazvati nama poznatom sintagmom s drugog područja - ovo je udruženi zločinački pothvat, brižno planiran i sustavno zataškavan od crkvene hijerarhije desetljećima.

Drugo, bez obzira na osjetljivost i ranjivost homoseksualne populacije, točnije je govoriti o homoseksualnim, a ne tek pedofilskim zločinima katoličkih svećenika.

Krenimo od prvog, od sustava, od udruženog zločinačkog pothvata koji možemo, sustav zločina i njegovo funkcioniranje, jasno vidjeti na primjeru Pennsylvanije i njegova glavnog aktera (bivšeg) kardinala, zločinca Theodorea McCarricka.

McCarrick je imao strelovitu crkvenu karijeru. Pripadao je liberalnoj, tzv. progresističkoj struji američkih biskupa, koji je bio oponent Benedikta XVI., “konzervativnog” pape, te ljubimac lijevih medija u Americi. Za McCarricka se desetljećima znalo da je homoseksualac, praktikant, što je potvrdio i bostonski biskup, kardinal O’Malley, kojeg je papa imenovao da u Bostonu, nakon pedofilskih skandala, obnovi financijski, moralno i pastoralno rasturenu mjesnu crkvu. O’Malley je više puta interno upozoravao kako je zločinac Theodore McCarrick, kojeg su sjemeništarci zvali Ujak Teo, odvodio iste u svoju kuću na moru, u New Jerseyu, gdje ih je malčice pipkao ili silovao. Tko ga je štitio, čovjeka koji je isto tolerirao prema djeci i mladićima i svojim svećenicima? Homoseksualni lobi u Crkvi i izvan nje, u medijima. Naime, puno je godina prošlo otkad je novinar New York Times Magazinea kontaktirao Roda Drehera iz American Conservativea i pitao bi li htio dati svoj doprinos temi o McCarrickovim zlima. On je pristao, a imao je svjedočanstva žrtava. No iako je gotovi članak u McCarrickovim perverzijama predan uredništvu, nikada nije izišao. Zaštitio ga je tada urednik NYT-a, i sam homoseksualac.

Jednako kao i u medijima, homoseksualni lobi štitio ga je i u Crkvi. Zapravo štitili su jedan drugoga i jedni druge na svim razinama, pa i najvišima, papi pod nosom, podmećući mu krive informacije, a točne nazivajući “klevetama” ili “uličnim pričama”. Jedan od tih je Kevin Farrell, kojeg je papa Franjo 2016. godine čak imenovao kardinalom i, da ironija bude veća, prefektom dikasterija za laike, obitelj i život. Farrell je učenik zloglasnog utemeljitelja Kristovih legionara, perverznjaka i seksualnog zlostavljača globalnih razmjera zbog kojih je Ratzinger ukinuo “Legionare”, monsinjora Maciela, koji je nakon smrti ostavio i desetke milijardi dolara iza sebe. Kada se skandal s Macielom otkrio, Farrell je tvrdio da ništa nije znao, lagao je da mu nije bio najbliži suradnik, što su svjedoci opovrgnuli. Tko je pritom uzeo Farrella u zaštitu?

A tko drugi nego McCarrick, tada ni manje ni više nego nadbiskup američke prijestolnice, Washingtona, iznimno utjecajan, medijski nedodirljiv. To je taj zločinački sustav. Tako Farrell postaje McCarrickov pomoćni biskup, on ga je osobno zaredio, no nije stanovao u biskupskom dvoru, nego u istom stanu s McCarrickom, na šestom katu orfanotrofija (!?) koji je ovaj luksuzno preuredio. Čim je ojačao, uz pomoć ne samo među američkim biskupima nego i u Vatikanu utjecajnog patrona McCarricka, Farrell je otvorio karte i napisao predgovor za knjigu isusovca Jamesa Martina u kojoj se zalaže za promjenu crkvenog pastoralnog i doktrinarnog stava prema homoseksualcima. Kako je pao McCarrick, a papa mu oduzeo kardinalski grimiz, Farrell, kao i u slučaju bivšeg mentora Maciela, tvrdi da ništa nije znao o McCarrickovu zločinačkom sustavu zlostavljanja. Treba li mu vjerovati opet? Ne, papa Franjo mora “dekapitirati” i Farrella, razbiti taj zločinački sustav, a ne ići od slučaja do slučaja i vjerovati na “majke mi”.

Druga stvar koju treba jasno reći jest da se uglavnom govori o pedofilskim zločinima u Katoličkoj crkvi, ali ne i o homoseksualnim, a ogromna većina je upravo te naravi. Ne govorim napamet. Naime, sukladno svježem izvješću Catholic League for Religious and Civil Rights od 16. kolovoza ove godine, 81 posto žrtava seksualnog uznemiravanja, najčešće se radi o silovanjima, muškog je spola, 78 posto od toga su postadolescentni mladići, dok je 100 posto zlostavljača muškog spola. Dakle, nije tu riječ o pedofilskim zločinima, nego u ogromnoj većini o homoseksualnim zločinima, i te stvari treba tako nazvati. Time ne želim reći da je homoseksualnost u sebi zločin ni da je svaki homoseksualac zločinac, kao ni stigmatizirati cijelu gay populaciju, dapače, želim skrenuti samo pozornost na motivaciju kada se neki homoseksualac odluči za svećeničko ili redovničko zvanje i spava cijeli život i živi s muškarcima. Je li to zbog Boga, Isusa ili je motivirano upražnjavanjem svojih sklonosti? Ovo drugo.

O problemu homoseksualnih lobija koji zlorabe ulazak u klerički stalež u kontekstu vlastite homoseksualnosti dugo se u Crkvi govori, ali se nije reagiralo ili se odmahivalo rukom. Prije gotovo tri desetljeća Donald Cozzens, teolog, i sam rektor sjemeništa, objavio je knjigu pod naslovom “The Changing Face of the Priesthood” u kojoj donosi istraživanje kako mu trećinu sjemeništaraca čine homoseksualci, te je ukazao i na mnoge samostane koji su prava legla homoseksualnih orgija i inicijacija klinaca, i u SAD-u i u Europi. Tada je Ivan Pavao II. neke od tih samostana zatvorio. Drugi autor koji je prije Cozzensa ukazivao na taj problem bio je benediktinac i psiholog Richard Sipe, suočen s epidemijom AIDS-a među klerom. Sipe je već tada tvrdio da više od pola američkog klera čine homoseksualci, svećenici praktikanti. Sipea nitko nije slušao, govorilo se da pretjeruje, a zapravo se već tada zataškavao taj problem, a moćni homoseksualni lobiji u Crkvi već su kontrolirali važna mjesta među episkopatom, pa i u Vatikanu. Dapače, taj trend se tolerirao, momci homoseksualnih sklonosti masovno su hrlili u sjemeništa. Ni Sipe ni Cozzens nemaju ništa protiv homoseksualaca kao takvih, ali imaju protiv zlouporabe svećeničkog zvanja i sakramenata u sasvim ljudske, prizemne seksualne svrhe, pa onda i zločine.

Iako je na početku pontifikata papa Franjo govorio “tko sam ja da sudim (homoseksualcima)” i pobrao simpatije svijeta. Sumnjičav je bio i o postojanju “gay lobija” u Crkvi.

Da, to je točno, svaka osoba je vrijedna poštovanja, ali ako ide u sjemenište i svećenike iz spolne, a ne teološke motivacije, e onda je papa Franjo u listopadu ove godine kriknuo biskupima i poglavarima: “Otvorite oči, ne primajte homoseksualce u sjemeništa!”, jer mogu duboko kompromitirati život u njima. Isto je rekao kardinal Ratzinger još 2005., ali to je bila “homofobija”... Prošli pak tjedan, nakon što su ovi zadnji skandali potresli Ameriku i svijet, američki biskup (Madisona) mons. Robert Morlino jasno je označio u pismu vjernicima kao dubinski uzrok seksualnih skandala i zločina “homoseksualnu subkulturu koja se ukorijenila među svećenicima”, što se ne odnosi samo na SAD nego i na Europu, pa onda i na Hrvatsku.

Papa Franjo više nema vremena. Već se jako kasni. Za početak vrlo je važno stvari nazvati pravim imenom, pedofilsko zlostavljanje pedofilskim, homoseksualno homoseksualnim, koje je najčešće. I udariti u glavu, u zločinački sustav koji se taloži desetljećima, u udruženi zločinački (homo)seksualni pothvat u Katoličkoj crkvi, bez milosti, bez kompromisa.

To je naš dug i obveza prema žrtvama koje treba staviti u prvi plan, kao i prema ogromnoj većini zauzetih i marljivih svećenika. U jednom, potrebna nam je - inkvizicija za 21. stoljeće!

Izdvajamo

Iz drugih medija