Nova oluja u zaljevu pirata

Milijuni britanskih korisnika interneta uskoro više neće moći pristupiti stranici The Pirate Bay, jednom od naj­popularnijih web-sajtova za dijeljenje sadržaja. Britanski Vrhovni sud krajem je travnja naredio, naime, pet velikih britanskih internet providera (ISP) – Sky, Everything Everywhere, TalkTalk, O2 i Virgin Media – da spriječe svoje korisnike da pristupaju piratskoj stranici. Popularna švedska web-stranica dopušta, naime, bez ikakvih ograničenja, svojim posjetiteljima da skidaju torrente za filmove i glazbu, od kojih je većina - ukradena.

Potez britanskog suda proslavljen je kao velika pobjeda među grupama koje zastupaju filmsku, glazbenu i nakladničku industriju, no istodobno ga udruge koje zastupaju internetske slobode osuđuju kao cenzorski potez. Sve to, naime, malo previše podsjeća na Kinu koja je bila uvjerena da, bolje od Googlea, zna što njezini državljani smiju pretraživati na internetu.

“Administratori The Pirate Baya su online kriminalci”, izjavio je britanskom The Timesu Richard Mollet, direktor britanske Udruge izdavača. Slično ovih dana rezonira i Chris Marcich, europski predsjednik Motion Picture Associationa: “The Pirate Bay je ilegalna stranica koja krade sadržaj iz kreativnog sektora čime čini ogromnu štetu i ugrožava radna mjesta.” Jim Killock, izvršni direktor Open Rights Group, presudu je pak opisao kao “besmislenu i opasnu”, tvrdeći kako taj potez može uzrokovati daljnje ometanje slobode na internetu. “Internetska cenzura postaje sve veća i sve lakša. Pa ipak, nikad nema učinak kakav cenzori priželjkuju. Naprosto kriminalce pretvara u heroje”, pojasnio je.

U svojoj presudi, sudac Arnold rekao je kako odluku treba sprovesti u nekoliko idućih tjedana, iako se vjeruje da je BT, najveći britanski internetski provajder, zatražio više vremena kako bi svojim korisnicima blokirao pristup The Pirate Bayu.

Virgin Media s time nije imao problema pa je i službeno postao prvi koji je u Britaniji blokirao svojim korisnicima pristup The Pirate Bayu. Ukoliko njihovi korisnici pokušaju pristupiti sajtu, dočeka ih poruka koja kaže: “Žao nam je, web stranica kojoj pokušavate pristupiti nije dostupna preko Virgin Media. Virgin Media dobila je sudski nalog da onemogući pristup ovoj stranici.”

Očekivano, promet se nije smanjio nego je samo porastao. Web stranica koji donosi vijesti iz svijeta bittorrenta, Torrentfreak, izvijestila je da je TPB-u, nakon poteza Virgina, pristupio najveći broj britanskih korisnika ikad – dodatnih 12 milijuna jedinstvenih posjetitelja, potvrđujući tako staru izreku kako je “svaki publicitet dobar publicitet”. One koji kuže kako funkcionira virtualni svijet, ovakve zabrane, naravno, ne mogu zaustaviti. U jednom od komentara ispod teksta na tu temu, objavljenog u The Telegraphu, primjerice, piše: “Zabrana nema nikakve svrhe - piratstvo se ne može zaustaviti”, dok je drugi korisnik napisao: “Trebalo mi je točno nula sekundi da zaobiđem blokadu mog ISP-a”. Čini se da je britanski sud geekovima zapravo samo dao novu zabavu - kako što brže zaobići blokadu, pa sada milijuni Britanaca imaju novu opsesiju - kako namjerno pristupiti Th Pirate Bayu, baš zato što je zabranjeno.

Odluka o zabrani pristupa stigla je nakon sličnog slučaja lani, kada je sud naredio da se blokira pristup adresi newzbin2, još jednoj stranici koja je nudila linkove na piratski sadržaj. Slijedeći tu presudu, British Phonographic Industry, vodeće trgovačko udruženje glazbenih kompanija, zatražila je da ISP-ovi dobrovoljno blokiraju pristup The Pirate Bayu, a kad su internetski provajderi odgovorili kako ne mogu to učiniti bez sudskog naloga, uslijedila je sudska odluka. Glazbene kompanije – ti tužni, siromašni ljudi - tvrde da je The Pirate Bay zaradio oko 1,8 milijuna funti od oglasa samo lani u listopadu, prikazujući ih 30 milijuna svojih korisnika diljem svijeta pa da, time, nikako nije riječ o stranici koja podržava ljudske slobode i omogućuje slobodno dijeljenje informacija, nego o sajtu koji zapravo dobro zarađuje.

The Pirate Bay trenutno je 71. najposjećeniji sajt na svijetu i 12. najposjećeniji u Švedskoj, ima pet milijuna registriranih korisnika, a trenutno “ugošćuje” više od 4 milijuna torrenta, formata dokumenata u peer-to-peer (korisnik korisniku, odnosno P2P) tehnologiji BitTorrent koju je razvio Bram Cohen, američki kompjutorski programer. Torrent je, sasvim genijalno, zapravo podatak o fajlu koji tražite, s time da ne sadrži nikakav podatak o sadržaju tog fajla, primjerice filma ili glazbenog albuma. Jedino što torrent sadrži, zbog čega je njegova veličina izuzetno malena, jest informacija gdje se nalaze različiti dijelovi fajla kojeg zapravo trebate. Torrent funkcionira tako da željeni dokument dijeli na male komadiće informacija koji se nalaze kod različitih “domaćina” (hostova).

Protokol je napravljen kako bi olakšao distribuciju velikih dokumenata, a da pritom ne opterećuju internetske servere, nego se sav promet odvija između izvora dokumenta (seed) i onoga koji preuzima taj dokument (leecher). Torrenti nemaju središnji server na kojem su pohranjeni, nego se neprestano seljakaju, odnosno klijenti koji uploadaju i skidaju sadržaj sami međusobno “razgovaraju” i dijele podatke. Sam torrent je centralizirana P2P mreža, koja je u stanju točno identificirati koju datotetku netko odijeli, od ostalih istog imena i veličine, pa korisnik torrenta može skinuti baš nju. Server koji nadzire i koordinira skidanje neke datoteteke naziva se Tracker i on je najvažnija komponenta u ovom sustavu, jer upravlja bittorrent procesom slanja datoteteke. Sami torrenti skidaju se i uploadaju pomoću BitTorrent programa, kakav je primjerice Azureus, BitLord, BitTornado i slični. Mnogi od tih programa su besplatni i lako se skinu s interneta.

Upravo na njima izraslo je piratsko carstvo švedskog sajta. The Pirate Bay originalno je osnovala švedska organizacija Piratbyrån u studenom 2003., no od listopada 2004. stranica je počela zasebno funkcionirati. Isprva su je vodili Gottfrid Svartholm i Fredrik Neij, poznati i po svojim nadimcima “anakata” i “TiAMO”. Prema Piratbyrånu, koje li ironije, TPB je zamišljen kao dugoročni projekt koji se bavi primijenjenom umjetnošću, a zaštitni mu je znak crtež piratskog broda koji na jedrima ima logo kampanje protiv povrede autorskih prava iz 1980., sa sloganom “Home Taping Is Killing Music” (Kućno snimanje ubija glazbu). Kampanju je u 80-ima pokrenula British Phonographic Industry u trenutku kad je popularnost kaseta bila na vrhuncu, pa se BPI bojao da će ljudi, snimajući glazbu s radija, umjesto da je kupuju u prodavaonicama ploča, uzrokovati pad prodaje nosača zvuka. Eh, bio je to tek početak…

Pored Svartholma i Neija treći administrator TPB-a je Peter Sunde (33), IT stručnjak norveških i finskih korijena koji je do kraja 2009. radio i kao glasogovornik TPB-a, dakle još tri godine nakon što je vlasništvo nad TPB-om prešlo u ruke tajanstvene kompanije Reservella, čije je sjedište na Sejšelima. Usprkos “prodaji”, osnivači TPB-a nastavili su raditi kao administratori i tvrditi kako nemaju pojma tko kontrolira Reservellu, iako je danski ured za borbu protiv piratstva svojedobno tvrdio kako je Reservella zapravo u rukama Fredrika Neija. Sunde je to demantirao, no nije mogao podastrijeti dokaze o prodaji stranice nekom drugom, tvrdeći kako je ona “poklonjena”, pa zato ne postoji trag novca. Kako god, u kolovozu 2011. godine Sunde i Neij pokrenuli su novi, legalni sajt za šeranje sadržaja, Bayfiles.

Potez sasvim razumljiv ako se ima na umu što je sve švedski piratski trojac prošao u više od deset godina od osnivanja The Pirate Baya. Zadnjeg dana svibnja 2006. godine u sjedište The Pirate Bay zbog kršenja autorskih prava upala je, naime, švedska policija i zaplijenila im servere, zbog čega je stranica bila blokirana na tri dana. Gottfrid Svartholm, Frederik Neij i Mikael Viborg, pravni savjetnik TPB-a, zadržani su u policiji na ispitivanju, ali su pušteni kasno te večeri. Nakon toga, Pirate Bay je podigao servere i u drugim zemljama, Belgiji i Rusiji, kako bi spriječio da sajt prestane s radom u budućnosti. Policijska akcija nije imala mnogo smisla, barem ne među korisnicima – u dvije godine nakon racije sajt je narastao s jedan na 2,7 milijuna registriranih korisnika, te s 2,5 na čak 12 milijuna peersa. Pirate Bay tvrdi da danas ima više od 25 milijuna aktivnih korisnika.

U rujnu 2007. dogodio se novi skandal, ali za njega ovaj put nije bio kriv The Pirate Bay. Anonimni hacker pustio je veliku količinu internih mailova tvrtke koja se bori protiv piratstva, MediaDefender, a koja je sadržavala prepisku o tom kako unajmiti hackere koji će izvesti DDOS napad na servere i trackere The Pirate Baya. Kao odgovor, TPB je tužio sudu u Švedskoj klijente MediaDefendera – švedske podružnice Twentieth Century Foxa, EMI-ja, Universal Music Group, Universal Picturesa, Paramount Home Entertainmenta, Sonyja, Ubisofta i mnoge druge - no tužba nikad nije doista dospjela do suda. Nakon tog incidenta dionice MediaDefendera naglo su pale, a nekoliko medijskih kompanija otkazalo im je usluge. Kasnije je jedan od osnivača TPB-a, Peter Sunde, optužio policijskog istražitelja Jima Keyzera za sukob interesa jer je odbio istražiti MediaDefender. Čini se da su bili u pravu, jer se Keyzer poslije zaposlio u jednom od studija Warner Brothersa.

U travnju 2009. Peter Sunde, Fredrik Neij, Gottfrid Svartholm i, kako se u međuvremenu otkrilo, četvrti osnivač Carl Lundström završili su ponovno na sudu zbog povrede autorskih prava, no već drugi dan polovica optužbi na njihov račun je odbačena, zbog čega su tuženici bili optimistični u vezi ishoda parnice. Ipak, proglašeni su krivima i svaki osuđeni na godinu dana zatvora i plaćanje zajedničke globe od 4,2 milijuna dolara, nakon suđenja koje je trajalo samo devet dana. Vrtoglava visina globe određena je na temelju TPB-ovih prihoda, primarno od oglasa, kojima se financiraju od 2006. godine. Prema špekulacijama koje je objavio Svenska Dagbladet, mjesečno tako zarade gotovo 85 tisuća dolara. U policijskoj istrazi iz 2006. godine, zaključeno je kako TPB godišnje od oglasa zaradi 169 tisuća dolara.

Godine 2009. nova je procjena, u svrhu sudske istrage, pokazala da godišnje zarade od oglasa 1,4 milijuna dolara, dok su odvjetnici sajta tvrdili da su osnivači 2006. od oglasa zaradili 102 tisuće dolara. Međunarodno udruženje fonografske industrije (IFPI) tvrdi, međutim, da je stranica jako profitabilna i da je to prava svrha The Pirate Baya, a ne podrška ljudskim pravima. Svartholm, za kojeg nitko danas ne zna gdje je, tome se jednom prilikom oštro usprotivio: “Da zarađujem doista mnogo novca, onda ne bih radio do kasno u noć u uredu, nego bih ležao na nekoj plaži i radio na tenu.” IFPI tvrdi da The Pirate Bay godišnje zaradi i više od tri milijuna dolara, no osnivači sajta to su negirali. Provedba kazne se odgađala jer su osnivači TPB-a ulagali žalbe, dijelom upućujući na to da je sudac pristran, jer je isti onaj koji je 2006. izdao nalog za raciju. U studenom 2010. presuda je konačno objavljena, zatvorske kazne trojici koja su se pojavila na sudu smanjenje su s godine dana na par mjeseci, ali su porasle globe. Osnivači su se žalili i na tu presudu, Vrhovnom sudu, koji je 1. veljače ove godine odbio uvažiti žalbu, tako da Sundea čeka zatvorska kazna od osam, Neija od deset, a Lundströma, desničarskog biznismena koji je financirao TPB, od četiri mjeseca. Sva trojica morat će platiti i ukupnu globu od 6,8 milijuna dolara. Kako se Svartholm nije pojavio na saslušanju na kojem je uložena žalba na presudu, za njega i dalje vrijedi zatvorska kazna od godinu dana, kad policija otkrije gdje se skriva. Kada će osuđena trojka u zatvor i hoće li uopće (običaj je u švedskom pravnom sustavu da se oduzima 12 mjeseci zatvora za sve slučajeve starije od pet godina), zasad nije poznato.

Usprkos tome, The Pirate Bay grabi dalje. Od veljače ove godine više ne počiva na torrentima, nego na magnetskim linkovima koji funkcioniraju tako da, čim se otvore, automatski počnu skidati sadržaj, dok se torrente moglo pohraniti na računalo, a downloadanje započeti u bilo kojem trenutku. Iako pravih torrenta više nema, stranica i dalje funkcionira tako da je sadržaj podijeljene u nekoliko kategorija – audio, video, aplikacije, igre, pornografija i ostalo, a od siječnja ove godine dodana je i kategorija Physibles. Riječ je o 3D fajlovima koji se mogu materijalizirati korištenjem 3D printera. Porno kategorija vidljiva je samo registriranim korisnicima, kao i onima koji su se logirali na sajt, uz uvjet da su ti korisnici odabrali opciju da im se porno linkovi prikazuju. Za besplatnu registraciju na TPB je potrebna e-mail adresa, a registrirani korisnici imaju i opciju uploadanja sadržaja te mogućnost komentiranja.

Komenatara i downloadanja i dalje će biti u Velikoj Britaniji, kao uostalom i u drugim državama, koje su također pokušale ili jesu ograničile svojim internetskim korisnicima pristup TPB-u. Godine 2010. učinila je to Belgija, no osnivači TPB nisu se pretjerano brinuli, nego su se još javno zahvalili na besplatnoj reklami. U listopadu 2011. registrirali su naprosto nove domene i tako omogućili belgijskim korisnicima pristup. U travnju ove godine policija ih je zatvorila, no od početka svibnja sajtovi su opet u funkciji. Slična stvar se dogodilo i u Danskoj, čiji korisnici danas ne mogu “službeno”, preko svojih internetskih provajdera, pristupiti TPB-u, potom u Finskoj, u Grčkoj to nije uspjelo, u Indiji je tek dio internetskih operatera blokirao pristup, slično kao i u Irskoj. Stranica je blokirana i u Italiji, Maleziji, Nizozemskoj, Norveškoj, pa čak i Kini, s izuzetkom Hong Konga.

Reakcije javnosti, čije se mišljenje računa, različite su. Björn Ulvaeus, bivši član bivše grupe Abba, nazvao je poklonike The Pirate Baya “lijenima i zlima”, no brazilski pisac Paulo Coelho je prihvatio šeranje fajlova, pa čak i ponudio da bude svjedok u korist The Pirate Baya 2009. Smatra kako se njegove knjige dobro prodaju i zato što se mogu besplatno skinuti preko interneta, a njegov je stav kako su ljudi koji ne dijele “ne samo sebični nego i ogorčeni i usamljeni”. Njegovim stopama ide i novi bend Monster Cat koji je svoj debitantski album “Mannequins” uploadao upravo na TPB, uz sljedeću poruku: “Skinuli ste naš album s Pirate Baya? Je li upalilo? Nadamo se da jest!” Svoj su potez objasnili time da je najgora stvar koja se može dogoditi glazbeniku - da ga nitko ne čuje. “Ovo nam je prilika da za nas doznaju u cijelom svijetu”, izjavio je 27-godišnji gitarist i glavni vokal Wang, dodajući kako je grupa, prije nego su uploadali album za besplatno skidanje, uspjela prodati svega 450 CD-a i 150 digitalnih downloadova. U samo prva tri dana, otkako se album može besplatno skinuti, bendov službeni sajt zbilježio je 150.000 hitova.

“Tehnologija će uvijek biti korak ispred. Za par godina, The Pirate Bay više uopće neće biti potreban, postojat će bolji sustavi. Sve će evoluirati”, komentirao je Peter Sunde, glavni dizajner softvera TPB-a. “Kultura se širi i raste šeranjem fajlova. Jedna od osnovnih ljudskih potreba je ona za novim idejama i konceptima.”

Sunde i ostali osnivači The Pirate Baya na svojoj strani ima i neke sasvim ozbiljne ljude. Parižanin Frédéric Filloux, direktor digitalnog konzorcija ePresse, u siječnju je na stranici Monday Note opisao kako je izgledala neformalna rasprava o francuskom antipiratskom zakonu, na kojoj su se okupili predstavnici francuskih medija. Kao na sastanku Udruge liječenih alkoholičara krenuli su priznavati grijehe. “Zdravo, ja sam Frédéric i skidam s interneta već nekoliko godina. Počeo sam sa sedam sezona ‘Zapadnog krila’ i nastavio downloadati umjerenim tempom. Još gore, i djeca su od mene pokupila tu zlu naviku i, priznajem, nisam je uspio niti kod njih iskorijeniti. Gore i od toga, nemam namjeru odustati jer odbijam čekati iduću godinu kako bi na francuskoj televiziji konačno odgledao novu sezonu serije ‘Damages’… Problem nije samo što moram čekati nego, vidite, ne mogu podnijeti kad Glenn Close progovori francuski…”, prepričao je u svojoj kolumni.

Kad dođemo na temu digitalnog piratstva, koje je moguće naprosto zato što tehnologija svakim danom sve više osvaja prostor nemogućega, moramo se najprije suočiti s golemom količinom hipokrizije. Kako god, naime, okrenuli, svi su u njega uključeni. Ako postoji mogućnost da podijelite bilo koju informaciju s bilo kime bilo gdje u svijetu, zar ćete doista odoljeti?! Budimo realni, to je u suprotnosti s ljudskom prirodom. Pored toga, uzmimo primjer, recimo, te strašno povrijeđene glazbene industrije koja najviše kuka. U listopadu 2003., a to je zbilja bilo davno, časopis Wired objavio je tekst u kojem je otkrio da tvrtka BigChampagne za svoje klijente – glazbenu industriju, koga drugoga - prati što se najviše skida u peer-to-peer svijetu, a potom sve te podatke marljivo pretvara u power point prezentacije i excell tablice koje im govore što se najbolje prodaje, precizno sve do u pojedinačan singl. I sad dolazi najbolji dio: neki klijenti, isti oni koji kukaju kako ih piratstvo upropaštava, za tu vrstu usluge BigChampagneu plaćaju i 40 tisuća dolara na mjesec! A nakon što im BigChampagne pribavi podatke, glazbena industrija krene lagano pritiskati lokalne radiopostaje da puštaju upravo onu glazbu koju ljudi najviše skidaju s interneta. Ilegalno šeranje fajlova zapravo je već jako dugo najjače marketinško i promotivno oružje glazbene industrije.

Naravno, nitko ne govori da piratstvo ne radi i štetu. Na posljednjem Consumer Electronic Showu britanska tvrtka Envisional Ltd. prezentirala je studiju o stanju digitalnog piratstva, koja je pokazala da na piratizirani sadržaj otpada 24 posto širokopojasne internetske “potrošnje”. Najveći dio tog kolača otpada na BitTorrent, preko kojeg prolazi 40 posto ilegalnog sadržaja u Europi i 20 posto u SAD-u. Drugi najveći dio otpada na cyberlockere, među njima ozloglašeni MegaUpload koji odvlači 93 milijuna od 500 milijuna jedinstvenih posjetitelja mjesečno svim cyberlockerima. Treći dio kolača koji se tiče piratstva otpada na ilegalni video streaming.

Filloux smatra kako se protiv digitalnog piratstva može boriti na tri načina - beskrajnim zakonskim akcijama, blokiranjem adresa ili pak, što preporučuje, kreiranjem alternativnih i legitimnih ponuda. Tuži-ih-dok-svi-ne-pocrkaju je, piše, uglavnom američki princip i nema nekog osobitog učinka, jer BitTorrenti nemaju centralni server pa se zakon i torrenti mogu tako ganjati do kraja svijeta. No primjer američkog Netflixa, servisa koji svojim korisnicima omogućuje da plate i gledaju koji god sadržaj žele preko interneta, pokazuje da ima alternative i da bi ona mogla biti dobro rješenje i u Europi jer promet preko Netflixa u Americi u dlaku odgovara prometu preko BitTorrneta u Europi! Pored toga što Netflix ne funkcionira u Europi (osim u Velikoj Britaniji i Irskoj), cijeli svijet se bori i s onim što, nažalost, nazivaju “balkanizacijom weba”, odnosno dijeljenjem globalne internetske publike po regionalnim zonama. Iako se današnji zabavni program zapravo proizvodi za publiku cijeloga svijeta, velik dio te publike mora čekati mjesecima prije nego dođu do željenog sadržaja. Sasvim je onda logično da piratstvo buja jer obrazovana osoba, čak i na Balkanu, koja dobro razumije engleski, zdravo je znatiželjna i zna se služiti internetom, želi sada odgledati osmu, završnu sezonu “Doktora House”, a ne iduće godine. Pored toga, cijene za kupovinu legalnog digitalnog sadržaja moraju biti realne, a ne besramno visoke kakve nameće Apple koji za četvrtu sezonu serije “Breaking Bad” traži 34,99 dolara.

“Želim sada i odmah Netflix, BBC iPlayer i otključan i jeftiniji iTunes i želim ga svuda! Lijepo molim. Do tada, moj Vuze BitTorrent downloader i dalje ostaje na mom kompu. Za svaki slučaj”, zaključuje Filloux.