Život s nula kuna

Halo Bing, koliko košta jedan ispunjen tjedan?

Recimo, ovakav?

Ponedjeljak, 17 sati, tečaj znakovnog jezika.

U utorak bih u shopping sa stilistom. Za srijedu planiraj da me netko negdje nauči kako da se obranim od nasilnika.

Može jedna kava u četvrtak?

I nemoj da mi nedostaje kulture.

Uguraj tu i neku izložbu, čak i likovnu radionicu…

A cijena?

Prava sitnica.

Iliti ništa.

Besplatno.

Nula.

Da, upravo tako, na ovom svijetu postoje stvari koje vas neće koštati apsolutno ništa.

I ne postoji s njima neka caka.

Ne moraš pobijediti u nagradnoj igri, prodati bubreg, imati dvije mame, testirati sumnjive medikamente, pokazati grudi ili obojati kosu u zeleno.

Postoje neki dobri ljudi koji za nula kuna nude prave, ozbiljne usluge.

Dobro, nema ih toliko puno, no ipak dovoljno da vam začine tjedan, pa u okrutnoj financijskoj krizi ostave dojam nešto težeg novčanika.

I sasvim se lijepo može živjeti s tim besplatnim uslugama.

Globus ih je stoga provjerio.

Izgleda to otprilike ovako…

U ponedjeljak, u 17 sati, dolazim do ulice Kneza Mislava 7.

Tu su smještene prostorije Saveza gluhih i nagluhih osoba grada Zagreba u kojima se, dva puta tjedno, održava besplatni tečaj znakovnoga jezika.

Ti tečajevi nisu neki trenutni hir Saveza: provode se godinama, od 2008. kada je Savez odlučio potaknuti priznavanje znakovnog jezika kao službenog jezika manjine, u skladu s preporukama vijeća Europe iz 2003. godine.

Otad do danas mnogo je Zagrepčana u ovome prepoznalo svoj interes. Štoviše, toliko njih da su tečajevi popunjeni pa je za slobodan termin potrebno nešto pričekati.

Također, Zagreb nije jedini grad koji nudi besplatno učenje znakovnoga jezika. Ima ih još.

Sličnu ponudu diljem Hrvatske pruža i Udruga gluhoslijepih osoba Dodir pa je znakovni jezik moguće učiti i u Osijeku te Splitu.

U nastavku ovog besplatnog tjedna srijeda će se pokazati danom za tjelesne aktivnosti.

U šestom paviljonu Zagrebačkog velesajma, točno u 17 sati, započinje besplatni tečaj samoobrane za žene.

Organizira ga Krav Maga centar Zagreb, a tečaj se održava jednom tjedno po sat i pol vremena.

Na vratima sportske dvorane dočekuje me korpulentni voditelj Marijan čiji bi me stisak ruke već mogao natjerati u plač.

Tečaj je koncipiran kao pravi sportski trening.

Za početak radimo zagrijavanje (nekoliko krugova oko dvorane), potom ide istezanje, da bismo do kraja sata učili o raznim tehnikama za tjeranje manijaka.

“Između oka i kosti nalazi se jedan dio tijela gdje čovjek nema mišića. Bio vaš napadač mršav ili debeljuco, u potpunosti ćete ga onemogućiti ako mu baš na to mjesto zabijete dva prsta. Nakon toga ga s drugom rukom primite za bradu, zaokrenete i voila – napadač je na podu”, objašnjava Marijan dok tehniku pokazuje na svom pomoćnom treneru Domagoju.

Domagoj će do kraja sata barem još desetak puta završiti odbačen u nekom kutku šestog paviljona.

Ne čini mi se kao da mu to nešto posebno smeta.

Ove tehnike su pokazali već nebrojeno puta, a od veljače će samoobrani besplatno podučavati i žene u Osijeku…

Marijana i Domagoja posebno ću se sjećati sljedeće jutro.

Muskulfiber je prejak za ikakve stvarne aktivnosti.

Odlučujem stoga da je vrijeme za besplatnu kavu.

Preko Fejsa lajkam status zagrebačke Importanne galerije (nije bitno sviđa li ti se stvarno, jednostavno stisni like), a toliko sam brza da uspijevam doći među prva tri korisnika koji za nagradu dobivaju besplatni topli napitak u caffe baru Panorama.

Vrlo brzo nakon osvajanja kave na mail dobivam nagradni kupon koji u Panorami mijenjam za nagradu.

Besplatna kava osobito je dobra ukoliko ste pušač (u kafiću je dopušteno konzumiranje duhana), a ni na sadržaj šalice ne mogu se požaliti!

Jednoj besplatnoj aktivnosti podvrgnut ću se i tijekom petka.

Zapravo, “ko fol” besplatnoj aktivnosti jer će se po dolasku u Karlovac ipak ispostaviti kako besplatan tečaj joge i nije sasvim besplatan.

OK, tečaj ne košta ništa, no korisnici daju donacije kako bi se pokrili troškovi prostora za vježbanje pa će vas mjesečno održavanja zdravoga tijela na kraju koštati između 50 i 100 kuna.

Sami satovi joge iznimno su ugodni i opuštajući, a u subotu ujutro iznenadit će me novi muskulfiber, čak i na dijelovima tijela za koje nisam niti znala da sam ih vježbala.

Joga se održava u dvije skupine, dva puta tjedno po sat i pol, a organizira je Udruga Kameleon.

Vježbama me podučavao instruktor Goran Majetić kojemu je, kako kaže, najveća želja pronaći besplatan prostor kako bi joga za korisnike u konačnici bila bez naknade.

No, stvarno su zato besplatne neke aktivnosti subotom u novosagrađenom Muzeju suvremene umjetnosti.

Namijenjene su svim dobnim skupinama, ali prošlu subotu Murtićevu izložbu “Doživljaj Amerike” gledat ću ipak u društvu četvero osnovnoškolaca.

Od voditeljice Ksenije učit ćemo o osnovnim i sekundarnim bojama, tehnikama mozaika i ulja na platnu, a nakon toga ćemo se pridružiti likovnoj radionici s temom “Moj doživljaj Amerike”.

Ideja je da u tehnici kolaža prikažemo kako doživljavamo novi kontinent, nakon čega će stručni žiri odabrati najbolje radove te njihovim autorima dodijeliti Murtićeve grafike.

Nagrada je primamljiva, no ipak moram priznati kako ni uz najbolju volju ne bih mogla izraditi umjetnički rad bolji od onih što ih izrađuju prvašići.

Od novinskog papira uspijevam napraviti pristojni hamburger, a potom praznih ruku napuštam dvoranu Muzeja suvremene umjetnosti.

Više nego dovoljno.

Ta grafika bi mi za ovu cijenu ionako bila previše…

KUPOVINA SA STILISTOM

Koristan ponedjeljak drugi ću dan zamijeniti nešto zabavnijim sadržajem. U shopping centru City Center One čeka me osobna stilistica. Moja vlastita, osobna stilistica. A kupnja nije obavezna… Divota! S Lidijom Fištrek imam dogovoren sastanak točno u podne. Čeka me kod kornera za shopping sa stilistom, na prvom katu centra gdje se, putem računala, moguće prijaviti za njezine usluge.

Osim osobnih podataka, u iscrpnoj prijavi morat ćete ostaviti i informacije o stilu odijevanja, omiljenim bojama, cjenovnom rangu kojem težite, kao i trenutačnim odjevnim potrebama. S Lidijom šećem dućanima, a ona me već u prvoj minuti razgovora obavještava kako me uglavnom zamišlja u plavim i zelenim tonovima.

“Ciklama je najkričavije što bih ti preporučila”, kaže mi dok prebiremo po večernjim haljinama. Odabire mi tri kombinacije.

Prva je dnevna, sivo-plava haljina sa sakoom, druge dvije su kratke, crne haljine. Lidiji se najviše sviđa treća kombinacija uz koju mi, u obližnjoj trgovini nakitom, odabire ogrlicu s crnim kristalima i naušnice.

Ja joj vjerojatno nisam zahtjevna mušterija, iako Lidija priznaje da nikad nije imala neugodnih iskustava s kupcima. Ponekad se dogodi da je angažira mušterija koja na kraju odbaci svaki njen savjet. Shopping s Lidijom završava za sat vremena, a kući odlazim s uvjerenjem kako je ova usluga idealna za neki rođendanski poklon!